Dnevnik jednog mornara

31.08.1883 Otplovili smo prema zapadu, nadamo se da ćemo naći novi
kontinent. Posada je dobro raspoložena, hrana je odlična, 5 cura iz luke je
sa nama i vrlo su sretne.

31.10.1883 Kompas je crko', orijentiramo se po suncu i zvijezdama (kada nije
oblačno - prokleti oblaci) Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su
dobro.

30.11.1883 Jak vjetar nam je rastrgao sva jedra osim jednog. To nas je jako
usporilo. Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.

01.01.1884 Slavimo Novu godinu, jebe nam se za vjetar koji nas baca tamo
amo, ne znamo gdje smo jer 25 dana nije bilo čistog neba. Posada je još
uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.

28.02.1884 U olujnoj noći smo doživjeli brodolom. Spasilo se 30 mornara i
kuharica Mary, ružna k'o smrt. Sve cure iz luke su se utopile. Što ćemo bez
njih! Spasili smo se na pusti otok.

25.03.1884 Na sreću nas je odnijelo prema jugu, zato nam na pustom otoku
nije hladno. ružna Mary kuha odlično, nekolicina mornara ju je počelo ševiti
sa zatvorenim očima, ja to nikako ne bih mogao! Poželio sam joj sve najbolje
za Dan žena.

01.05.1884 Mary ševi svih 30 mornara. Otkrio sam da ima divnu dušu punu
razumijevanja. Mislim da sam se zaljubio.

02.05.1884 Jutros sam otišao k Mary. Ljubili smo se i bilo je divno. Nakon
toga je Mary dala svim mornarima.

30.06.1884 Svaki se dan znojimo zbog jakog sunca. U hladovini se znojimo na
Mary. Svaki je dan divan. Kakva sreća da je Mary preživjela.

30.06.1885 Mary je svaki dan (čini mi se) sve ljepša. Iako joj se vidi da
teško živi.

30.06.1886 Mary nam više ne mora kuhati. Sada kuha Joe. Hrana je odvratna,
no svaki nam dan uljepša Mary jer sada svi stignemo dva ili tri puta dnevno
na red.

30.06.1889 Mary je iscrpljena, čini mi se da će biti bolesna.

30.07.1889 Mary je dobila visoku temperaturu. Svi molimo za njeno zdravlje.
Zbog visoke temperature njena je ribica toplija za tri stupnja, što je
lijepa promjena. Zbog bolesti ju ne ševimo više od jednom dnevno - svaki.

30.08.1889 Mary je u nesvijesti, temperatura 41,2, bojimo se najgorega.

31.08.1889 Mary je umrla. 30 mornara, sami morski vukovi, zajedno sa mnom,
plačemo kao djeca, ne znamo što ćemo bez Mary.

01.09.1889 Pokopali smo Mary. Život je izgubio svaki smisao.

02.09.1889 Kuhar Joe se objesio na kokosovu palmu, Jack i Jim su se potukli,
postaje neizdrživo.

03.09.1889 Otkopali smo Mary...