Panku-zamurai, kirarete sôrô (2018)

Ronin, prevarant, koji želi postati samuraj.

Klan samuraja u kojem jedan drugome podvaljuju.

Sekta koja postoji ili ne postoji.

Mačevanje na početku, pa kasnije padanje u trans, pa masovna histerija, pa scene pobjegle iz kakvog fantasyja i trilerski obrat na kraju.

Nije ni prvi ni jedini potpuno lud film iz Japana, ovaj također spada u WTF žanr.

Neću reći da ovakvo što niste dosad vidjeli, moguće je da pratite te njihove egzotične ludorije.

Meni su takvi njihovi filmovi bombon i hvala Shibi na prijevodu ovoga.

Do danas mi nije jasno kako njihovi glumci uspijevaju tako dobro odraditi uloge u tim nenormalnim filmovima, a da se pritom ne kidaju od smijeha pred kamerama.

Međutim objektivno... Ovaj naslov će teško primamiti novajlije takvim filmovima.

Narator kvari koncentraciju svojim doskočicama i pojašnjavanjima, to je trebalo riješiti kroz dijaloge.

Slova (njihova) koja iskaču sa strane na previše mjesta, baš ubodu oko.

Previše je i "Nekoliko dana prije" flashbackova, to se sve moglo također riješiti boljim scenarijem i montažom.

Ako vas ništa od toga nabrojanog inače ne živcira, upalite film. Nauživat ćete se ideja van svake pameti, ali u ovoj priči itekako smislenih, sve ima svoje kako i zašto unatoč neobičnosti.