128. Doček Nove u San DeRemu

- Hajmo, razlaz, već pola sata srčete tu kafu. – požurivala je Anamarija Šarafova-Mrvica neke slučajno zalutale goste, koji su u prolazu svratili na kafu u San DeRemo da bi se potom uputili na doček Nove godine negdje drugdje. – Samo što nisu stigli prvi gosti sa rezervacijama. Dosta je i 15 minuta po kafi. Je li tako Stoletjepane?

- Kako god ti kažeš, draga. – odgovorio je njen muž i vlasnik San DeRema (doduše, samo na papiru, jer su svi znali ko je pravi gazda – valjda ne treba pojašnjavati) Stoletjepan Mrvica, dok je za šankom polirao neke čaše.

- I tiiii siiii se zaljuuuuubilaaaaa, mada nisi htjela toooo. KRIVO JE MOREEEEEEEEEEEEEE! – zagrmilo je iz ćoška gdje je Hogičombe vježbao za svoj nastup na kraju večeri. Na šta su svima prisutnima kroz tijelo prošli neki čudni trnci. Ali je bar otjeralo te neželjene goste, koji su se brže-bolje pokupili i izašli van.

- Hogičombe, dobro je. – reče Anamarija – Super ti to ide. Ali rekli smo da sviraš samo na fajrontu. Hajd' sad počisti WC, pa ćeš dobiti i pivu.

- E, vala baš bi mi dobro legla jedna teretna, nešto mi se manta. Popio sam ih danas samo 27. – reče Hogičombe. – Nije dobro za sarmu, ako ne popijem bar 30.

- Misliš karmu? – reče Stoletjepan.

- Ma jok. – reče Hogičombe – Stara spremala sarmu danas, pa pivo dobro za probavu.

- Dobro, dobro. – reče Anamarija – Prvo WC, onda piva.

- Evo letim. – reče Hogičombe. A onda se odjednom prodera– Oooo, Ruuuklenfaš, šta mai? – nakon što je ugledao Faruklena Fazlinovića na vratima, inače vlasnika produkcije Bankrot i okorjelog rokera, koji je bio prvi od zvanica koje su došle.

- Ma ništa ne pitaj, nešto me handri gravitacija. – reče Faruklen – Anamarija, daj jednu pivu. Daj i Hogičombetu da me ne davi.

- Evo stiže odmah. – odgovori Anamarija i u trenu „nacrta“ dvije pive – A ti Hogičombe, brzo to srkni, pa WC.

- Anamarija, daj jednu pljeskavicu, dvadeset u pet somuna s lukom i kajmakom, a za prilog dvije kile janjetine. – začuo se glas kroz vrata koja su se upravo otvarala, ali svima je bilo jasno da ulazi Edino Mandeda Mujkić, tonac u produkciji Bankrot. A onda se i pojavio na njima. – I ako je ostalo onih tulumbi, jedno petnaest komada.

- Stiže. – odgovori Anamarija, a onda se nagnu kroz prozorčić u kuhinji i obrati se Stoletjepanu, koji je u međuvremenu otišao tamo – Jesi čuo? Stigo Edino. Podgrij i onaj burek od prošle sedmice. Neće mu ovo biti dovoljno.

- Sunce vam kalajsano! – derao se neko s vrata, nedugo potom. A svima je bilo savršeno jasno da je to Isot Fazlinović, Faruklenov otac, penzioner, revolucionar iz zadnjih borbenih redova, tvrdokorna komunjara, ljubitelj dobre kapljice i vječiti švaler. – Niste u stanju ni ovo malo snijega pred kafanom počistiti. Zamalo da se okliznem. Sva sreća da je sa mnom moj dobri dr Neđiđimilović.

- Tako je, Isote. – odgovori njegov vjerni drug i nekadašnji suborac dr Neđiđimilović, kojem niko nije znao ime, ali ionako su ga svi zvali Neđiđi. – Nego, smrzosmo se, da mi popijemo po jednu onu maksuziju odmah s nogu? Dobro je za cirkulaciju. Sjećaš li se kad smo ono četeres druge... – ali ga prekinu glas Ljubefike, koja se pojavila iza njih.

- Isote, molim te, hoću da uradim generalku u stanu, a nemam osnovnih sredstava. – reče Ljubefika Rondić, kućna pomoćnica u stanu Fazlinovića – Jesi li vidio kakva je kuća, a nijedne krpe nemam?

- Matere mi moje, ti nisi normalna. – odgovori Isot. – Nova godina, a ti bi generalno čistila, „generalice“. Haj' sjedni ovdje s nama, sad će i ostali.

- Ama, Isote, pa nije očišćeno još od bajrama i to ramazanskog...

- Ništa „ama“, sjedni tu, kad sam reko. I ne širi mi te bajramske, božićne i druge teizme ovdje! Jedini „izam“ koji priznajem je „tihizam“. Dok je drug Tihi vodio ovu zemlju to je bio pravi vakat. Ma, sunce vam kalajsano, bagro kapitalistička! – reče Isot, pa se okrenu Neđiđiju – A gdje nam je onaj drugi doktor? Reko je i on doći.

- Sad će on. – odgovori Neđiđi – Imao je neku pacijenticu, pa se zadržao. E, evo ga.

- Oprostite. Nisam stigao prije. – žurno uđe dr Gevero Ubiparip, ginekolog i takođe drug i bivši suborac Isota i Neđiđija. – Znate kako je to s mojim pacijenticama, čim ih malo zasvrbi, hajde doktore pogledaj.

- Vala, nisam ginekolog, – reče Isot – ali slobodno pošalji neku meni, mogu i ja pogledati.

- Dobro veče, narode. – Reče s vrata Dametal Fazlinović, student medicine i Faruklenov sin – Stari, zar nije Brojica s tobom? – misleći na svog sina Brojica-Branka Fazlinovića.

- Jok! – reče Faruklen. – Otkud ti to?

- Ma Bonbara ga je trebala ostaviti kod tebe u produkciji da se nađemo i odemo mu kupiti paketić, ali ni nje ni Brojice nigdje.

- Evo i nas. – javi se s ulaza glumica Bonbara Fazlinović, Dametalova žena, koja je sa sobom vodila Brojicu. – Izvini Dametale, ali nisam imala kad ostaviti Brojicu i naći se s tobom, pa sam odmah s njim otišla u kupovinu.

- Dedo, pradedo, vidite šta mi je mama kupila. – reče Brojica, pokazujući im raznorazne stvari iz paketića. – Čak sam sjedio i Djeda Mrazu u krilu ispod jelke. Nikad nisam vidio toliku.

- Vodit će tebe „prandedo“ na Tjentište da vidiš kakve su jele u Perućici, na Sutjesci, prave partizanske. – reče Isot.

- Anamarija, daj svima piće. – reče na ulasku Danilenes Hadžiethemćumurović, sitni funkcioner vladajuće stranke i komšija Fazlinovića – Stranka plaća. Usvojili smo budžet čak za pretprošlu godinu, pa je red da se to i zalije.

- Stiže odmah! – povika Anamarija, zadovoljno se osmjehujući u sebi, jer je noć dobro počela (po biznis), a onda reče Hogičombetu dodavajući mu još jedno pivo - Dobro, možeš i ovu, pa onda WC. Kad se vratiš, čeka te ta tvoja trideseta, taman.

- Kad stranka plaća – uskoči Edino – ja bih radije popio još jednu duplu pljeskavicu. I reci Stoletjepanu da stavi malo više priloga.

- Što bi rekao predsjednik stranke, inače moj dobar prijatelj... – reče Danilenes, nazdravljajući svima – Živjeli!

- Stari, je li ono Zrinkajna? – cimnu Dametal Faruklena, pokazujući u pravcu ulaza, gdje se pojavila Zrinkajna Hećimić, bivša Faruklenova djevojka iz Splita, s kojom i nije završio u najboljim odnosima.

- Stani tu ispred mene da me ne vidi. – reče Faruklen – Još samo mi je ona falila. Čim se smjesti hvatam maglu.

- Zrinkajna, ma vidi i Ruklenfaš je tu. – reče Faruklenov amidžić (stričević za one koji ne razumiju, prim. aut) Subamir Fazlinović, koji je ušao za njom, inače sitan švercer i prevarant – Pa đe si, burazeru? Otkad se ne vidjesmo.

- Što me izofira, matere ti? – reče Faruklen – I otkud ona ovdje?

- Ma ništa se ne sekiraj. Preboljela te je. Sad je sa mnom.

- Tako je, srce moje lipo. – reče Zrinkajna – Subamir je direktno iz Zenice doša u Split da se malo oporavi i vidi slučajnosti, naletija na me.

- To baš hoću da pitam – uskoči Faruklen – otkud ti na slobodi? Zar nisi trebao guliti još 2 godine robije?

- Dobro vladanje, burazeru. – odgovori Subamir.

- I dobro podmazano đe treba. – u prolazu nabaci Stoletjepan, kupeći prazne čaše i flaše ispred njih.

- Pa dobro, nećemo sad zalaziti u sve detalje. – reče Subamir – Stiže Nova, hajmo na neke veselije teme.

    I tako... Bilo je veselo, a uskoro je stigla i ponoć i odbrojavanje. A kad su se svi izljubili i čestitali jedni drugima, Edino se obrati Anamariji.

- Anamarija, pa zar se u ovoj kući čovjek ne može najesti kako treba? Znaš li da nisam ništa jeo ove godine? Ponesi svega. – Na šta Anamarija samo zavrti glavom, ma šta to značilo.

- A gdje nam je onaj blesavi Hogičombe? – reče Baho Burek, Faruklenov poslovni partner, koji je stigao tu nekih nekoliko minuta prije ponoći.

- Stvarno, gdje je? – zapita se Anamarija – Otišao je očistiti WC prije nekih 2 sata i još se nije vratio. On to obično smandrlja za 10-15 minuta.

    Nakon što je neko pronašao Hogičombeta razderanog u WC-u, a tu su bila prisutna dva doktora i jedan umalo doktor (student medicine), odmah su se ("logično" - Hogičombetovim rječnikom rečeno) bacili na pregled posmrtnih ostataka.

- Šta li su ovi tragovi po tijelu? Nekakve parnice? – upita Dametal svoje buduće kolege.

- Sine, Dametale, - odgovori mu Neđiđi - to veoma podsjeća na tragove vučjih kandži, kao kad smo ono na Romaniji četeres i treće... Ma nemoguće. Ne, ne.

- I ja sam isto pomislio. – reče Gevero – Tad su se seljani kleli da je ono što je ubijalo njihove ljude bio vukodlak. Ma nemoguće, bapske priče.

2 vukodlaka, 1 izdajnik, 1 vidovnjak i 10 običnih seljana.

Selo i vidovnjak su na redu.