122. Harem sultana Bonija Veličanstvenog

- Hajde, brže to malo, Ljubomire. – nervozno je Anais Svezaparić, privatizacijski tajkun, koji je preko noći od štanda sa kupusom na titlovačkoj pijaci dogurao do vlasnika hotela Propuh, požurivao svog prvog pomoćnika i jedinog uposlenika Ljubomira Fukarića. – Sultan samo što nije stigao, a ti još uvijek nisi pobrisao podove u predvorju.

- Ali, šefe, znaš da sam morao srediti čitav sprat, usisati, pobrisati, promijeniti plahte, peškire, sapune... – pravdao se Ljubomir, inače vlasnik doktorata iz politologije i šatrologije, ali mu ono „Dr“ ispred imena u ovim turbulentnim vremenima ništa nije značilo, tako da je završio u milosti i nemilosti Anaisa, koji od škole uglavnom ima samo čitanku za 2. razred (ili ju je bar nekad imao). - Sve bi bilo davno gotovo da Hogarina Strašnić nije pobjegla glavom bestraga, jer nisi mogao skloniti prste iz njenih...

- Eto, ti se našao pametan, a posao čeka. – grubo ga prekinu Anais – Nemoj mi sad glumiti pametnjakovića. Ti si mi ko neki doktor, je li, a bolnice nisi vidio? -  i nastavi brojati sinoćnji utržak od tombole za penzionere u restoranu.

- Dobro, šefe. – ponizno odgovori Ljubomir. – Evo, letim.

– Opet je ona baba Tonka dobila glavnu nagradu. – Anais je govorio o Tonki Kadetić-Metuzalemić - More, morat ću je sačekati negdje u mrakači idući put. – promrlja više za sebe Anais.

 

- 1.900, 1.901... i još jedan. To je 2.078 titlira. – završavao je brojanje. A titlir je, kao što znamo, valuta Titlovačke republike. – Nije loše. Nadam se da će onu babu strefiti šlog prije nego kaže „Stani!“ idući put. Čitavih 25 titlira mi je... – uto ga prenu zvuk motora, te ne dovrši misao.

 

Ljubomir je baš završavao posljednji kvadratni metar poda kad je vozač Zrinko Pljoska izašao i otvorio zadnja vrata limuzine (mada bi se to prije moglo nazvati jahtom od 12,5 metara) kako bi ugledni gosti izašli.

 

- Izvolite, vaše visočanstvo. Stigli smo. – reče Zrinko nakon što je otvorio vrata, te se pognu.

- E, vala je i bilo vrijeme. – reče sultan Boni Veličanstveni, vladar Titlovačkog arhipelaga i ponekog koraljnog grebena. – Znači, to je taj renomirani hotel Propuh?

- Tako je, visočanstvo.

- Hm... – zamišljeno će Boni – Moja kućica za čamce je veća od ovoga, ali dobro... Šta je tu je.

- Dobro nam došli, visočanstvo. – zadihano i s osmjehom koji govori „Kako mi je drago što ću te oderati za pare“ dotrča Anais. – Sve je spremno prema dogovoru i u najboljem redu. Imate čitav 2. sprat na raspolaganju, vi i vaš harem. – i uto se žurno zaputi da prvoj dami iz harema pruži ruku.

- Stani, budalo. – gurnu ga Zrinko – Znaš da muškarci ne smiju dirati sultanove žene? – na šta Anais, opet s lažnim osmijehom, ustuknu i nakloni se.

 

- Hi, hi, hi... - samo se zakikota Danka-hanuma, dok je prolazila pored njih, a za njom su izašle i jednako tako se kikotale Klenica-hanuma, Neška-hanuma, Edna-hanuma, pa prva sultanova žena sultanija Tiha-hanuma (ona se kikotala malo tiše od ostalih), Subka-hanuma, Metalika-hanuma i najmlađa Gevera-hanumica (ona je čak slagala čudne grimase, ali se to nije moglo vidjeti ispod vela).

 

Anais ih je odveo do njihovih odaja, tj. sprata, a Ljubomir je, kao i obično, prenio kompletan prtljag koji je stigao posebnim kamionom sa aerodroma i to sve stepeništem, jer je lift bio samo za njega i goste. Zrinka su, da bude pri ruci dok su gosti tu, uljudno smjestili u podrum, odmah pored vešeraja.

 

- Al' je zgodan onaj Anais, ha? – reče Klenica-hanuma, kad su haremske dame ostale nasamo.

- Meni baš i nije nešto, previše je sirov za moj ukus. – reče Metalika-hanuma. – Ne znam. Seljačina nekakva balkanska.

- Ma onaj Ljubomir je faca. Gospodin čovjek. Malo je mršav, ali ne može baš sve biti po mom ćeifu. – reče Edna-hanuma. – Možda večeras... – i tu prekunu rečenicu, za svaki slučaj.

- Meni je onaj šofer neki fin čova. – reče Neška-hanuma. – Jeste li opazili kako je nježno ulazio u okuke dok nas je vozio ovamo? Nježan neki čova.

- Sram vas bilo! - povika Gevera-hanumica – Pored onakvog sultana, vi gledate druge muškarce! Ja volim njega i samo njega i... i... i...– na šta se ostale hanume odvališe smijati, pa više nije ni znala šta će reći.

- Mlada si ti još, mala. – tiho joj došapnu Tiha-hanuma – Mlada... Polako...

- Ma kanite se ćorava posla. – reče Danka-hanuma – Jeste li vidjeli moje nove gaćice? Ha? – pa zadignu svoju tuniku (koja je inače bila do zemlje, prim. aut) - Preko interneta naručila... I to sve jednim prstom tipkala?

- Draga Danka, stvarno? – rečke Subka-hanuma – Pa zar na tufne?

- Je li bila i veličina za odrasle? – reče Edna-hanuma, a onda je nastao opšti smijeh i svako je imao još nešto dodati, ali autor ovog teksta to nije uspio razaznati, tako da se tu završava naša scena.

 

I tako, dok su sultan Boni i njegov harem večerali u posebnom separeu, a oko njih obigravali Anais i Ljubomir, u drugom kraju sale su se skupili svi poznati penzioneri radi svoje redovne partije tombole. Tako da je Ljubomir morao žonglirati između nošenja tanjira s obilnim jelima (uglavnom za sultana, jer su dame jele otprilike kao prosječni vrapci) i izvlačenja brojeva iz bubnja. Zrinka su smjestili u neki ćošak sa zdjelom mlijeka i kukuruze. Uglavnom svi naš junaci (i oni koji to nisu) su bili na jednom mjestu.

 

- Eh, ni ove tombole nisu više što su bile. – uzdahnu Tonka, koja je naravno sjedila u prvom redu. – Da samo onda kod Titluše Donje moju dragu Mandarinu nije odnio voz...

- Misliš, udario? – upita je Irina Lopužić, nekadašnja vlasnica kafane na Trgu maršala Titija, poznata po tome što se rijetko koji gost kod nje mogao napiti, ma koliko pio. Zli jezici kažu da je to zbog dolijevanja vode u piće, ali nije svakome vjerovati.

- Ma jok! Bukvalno odnio. – odgovori Tonka – Niko nikad više nije pronašao ni traga od nje. Koliko li smo grebalica samo skupa ogrebali moja Mandarina i ja.

- Zar je bilo grebalica u tvoj vakat? – podrugljivo upita Cersej Pendrek, bivši inspektor u penziji.

- Mrš tamo! – siktala je Tonka. – To što si tako mlad otišao u penziju zbog beneficiranog staža ne znači da si cvjećka.

- Vojane, opet će biti veselo s njih dvoje, izgleda. – u redu iza njih došapnu Bojan Vračalić svom bratu blizancu Vojanu, a ovaj mu se samo nasmiješi klimajući u znak odobravanja.

 

Bilo je tu još drugih penzionera, ali nećemo ih sad nabrajati, jer se ova priča ionako previše odužila. Kako god, Tonka je opet dobila glavnu nagradu, tako da su se svi razišli osim nje, koja je ostala da pričeka da se Anais smiluje isplatiti joj nagradu. Tako joj je opet proradio mjehur, koji je upaljen još od prehlade u Bici na Titluši kad su ona i komandant Sijan morali pregaziti rijeku da bi spasili dva sanduka loze od neprijatelja. Uglavnom, sila ju je natjerala da ode do hotelskog WC-a iz kojeg nikad nije izašla. Pronašli su je zgrčenu pored pisoara, kako u ruci stišće svoj dobitni listić, po kojem su je i identificirali, jer je tijelo bilo potpuno unakaženo, dopola pojedeno, s vidljivim tragovima kandži.

 

Nekad je bolje imati sreću u nesreći, poput 2 seljanina koji su dobili ulogu vukodlaka i 1 seljanina koji je njihov izdajnik, nego nesreću u sreći poput naše Tonke, 1 seljanina koji ima ulogu vidovnjaka ili 8 ostalih paćenika.

 

Selo i vidovnjak su na redu. Znate već kako to ide...

 

 

 

 

Anais Svezaparić - vlasnik hotela Propuh

Ljubomir Fukarić – Anaisov pomoćnik, doktor politologije i šatrologije

Zrinko Pljoska – šofer limuzine

sultan Boni Veličanstveni - vladar Titlovačkog arhipelaga

Danka-hanuma – sultanova žena

Klenica-hanuma – sultanova žena

Neška-hanuma - sultanova žena

Edna-hanuma - sultanova žena

sultanija Tiha-hanuma – prva sultanova žena

Subka-hanuma - sultanova žena

Metalika-hanuma - sultanova žena

Gevera-hanumica - najmlađa sultanova žena

 

 

 

Hogarina Strašnić – nekadašnja sobarica

Tonka Kadetić-Metuzalemić – penzionerka i glavna dobitnica Tombole - uvodna žrtva

Mandarina – nekadašnja Tonkina najbolja prijateljica

Irina Lopužić – penzionerka, bivša vlasnica kafane

Cersej Pendrek – penzioner, bivši inspektor

Vojan i Bojan Vračalić – penzioneri, braća blizanci

Maršal Titi – neko po kome trg nosi ime

Komandant Sijan

uloga		glasova	glasala/glasao za	kvisko	karton
Anais Svezaparić	vlasnik hotela Propuh	0		DA	NE
Ljubomir Fukarić	Anaisov pomoćnik, doktor politologije i šatrologije	0		DA	NE
Zrinko Pljoska	šofer limuzine	0		DA	NE
sultan Boni Veličanstveni	vladar Titlovačkog arhipelaga	0		DA	NE
Danka-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
Klenica-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
Neška-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
Edna-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
sultanija Tiha-hanuma	prva sultanova žena	0		DA	NE
Subka-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
Metalika-hanuma	sultanova žena	0		DA	NE
Gevera-hanumica	najmlađa sultanova žena	0		DA	NE
ukupno živih:	12/12	glasalo:	0/12	rok:	22:15

Dobra vecer seljani

Odlicna prica, Baho nam je zamijenio spolove

Drugacije nego sto smo navikli, bas misteriozno, za sada jos ne vidim ni jedan hint, bit ce tesko otkriti dlakavce.