85. U Titlovcima ništa novo

**Homo homini čupus est**

   1914. godina donijela je rat diljem svijeta… Osim kod
Titlovčana koji su zato postali nervozni i pitali se zašto njih nitko ne želi
napasti. Čisto da rat ne bi prošao bez njih, nadomak Titlovaca iskopali su
bunker – ne predaleko od gradskog javnog WC-a i restorana „Chez Salmonela“.

- Volim miris sarme ujutro! – protegla je ruke pukovnica
Boni Granatta izlazeći iz svoje zapovjedne prostorije u kojoj je upravo
odrijemala dva sata nakon što je cijelu noć tulumarila po titlovačkim kafanama.

- Mislim da nećemo imati sarmu za ručak, gospođo pukovnice. –
salutirao je Eden Napalmer, vojnik i pomoćnik kuhara.

- Nego? Što onda?

- Kuharica nije još sigurna  što će ispasti. Znat ćemo za sat-dva.

Za to vrijeme, kurir Subi Urgent je došao s najnovijim
izvještajima o kretanjima vojski velikih evropskih sila.

- Ovo je katastrofa! – zgrozila se kapetanica Ana Krvolokić,
prva zamjenica pukovnice.

- Kako? Što piše? – znatiželjno je pored nje stajala
narednica Ljubica Drilovski.

- Svi nas zaobilaze! Nitko neće na nas! Ovaj rat će ispasti
prava katastrofa. – ljutila se Ana.

Sad je već i pukovnica pristigla i počela pregledavati
poštu. Nešto dalje u rovu, Alen Pacifister je svirao gitaru dok mu je cigareta
s „travom“ gorjela u ruci.

- Ol vi  ar sej is giv
pis a čens… - pjevušio je on dok je, isto tako, sebi u bradu pjevušio kraj
njega Klen Haubica za topom, najmoćnijim oružjem kojim su raspolagali.

- Ubilo kuharicu Cersei Mišomorić! – odjednom je uskliknuo
Hogar Ak s osmatračnice i tako prekinuo sav žamor i zvuke gitare.

- Kako? Gdje? – rojila su se pitanja.

No, na žalost hrabre titlovačke vojske, ispalo je da
kaplarku Cersei  Mišomorić nisu ubile
nikakve neprijateljske trupe, već je netko prožvakao veći dio nje – što su
ubrzo vijdeli kad su je donijeli u rov.

1 vuk, 1 vidovnjak, 1 izdajnik.

Odgovori	Stranica 12 3 4 >