300 (2006)

Frank Miller je izjavio da je ideju za `300` dobio kada je u djetinjstvu s ocem u kinu gledao `The 300 Spartans` (1962) koji ga je prvi puta suočio s činjenicom da junaci mogu ponekad i izgubiti. `Znao sam da je priča istinita, ali svejedno sam usred filma morao pitati oca hoće li pozitivci u filmu zaista izgubiti? Nikada mi tako nešto ne bi palo na pamet i za mene je to bio formativni trenutak. Do tada bi junaci uvijek pobjeđivali dobivši pritom medalju ili djevojku, a ovi su ljudi umirali usred ničega, žrtvujući se radi višeg cilja`, kaže on.

Miller možda djeluje kao autor čija je djela lako adaptirati, no bio je potreban netko tko će s jednakom žestinom i energijom prenijeti njegovu viziju antičke Sparte na veliko platno. Izbor je pao na Zacka Snydera koji je uspio i zombije natjerati da trče, pa kako ne bi oživio ionako raspoložene Spartance?

Spartanci za sada rulaju američkim box-officeom, a kao razlog tome mnogi vide i dobru taktiku producenata koji su nanjušili mjesto gdje treba započeti promociju te kako raju malo po malo navesti da kupi ono što im nude. Film je imao i jaku on-line kampanju s čak 9 trailera, o čemu smo već pisali.

A kako to s hitovima biva, mišljenja su podijeljena, a poznato je da je film bio izviždan na berlinskom festivalu. `300` je na jednoj internet stranici dobio 60 % pozitivnih recenzija – hvalio se vizualni izgled filma dok su prigovori upućeni crno-bijeloj karakterizaciji i pojednostavljivanju teme. Više nego konačna presuda, možda je zanimljivija različitost gledišta  s kojih se pristupalo analizi filma. Upravo ta raznolikost i brojnost upućuju na to da je riječ o prvom važnom filmu ove godine.

Film je tako uspoređen s trenutačnom američkom vojnom politikom (iako se kritičari nisu uspjeli složiti oko toga tko je Bush u cijeloj priči), a Iranci su na film gledali kao na pokušaj demonizacije njihova kulturnog nasljeđa, što je izazvalo i javne osude iranskih političara. U veličanju ratničke kulture, fizičke snage i pokornosti neki su vidjeli obilježja fašizma ,  dok su drugi u istome pronalazili i homoerotska obilježja.

Drugi su se koncentrirali na sliku Perzijanaca kao negativaca koji navodno utjelovljuju sve karakteristike tipičnih Drugih, tj. svih onih koji predstavljaju otklon od `bijele muške heteroseksualne norme`. Steven Rea rekao je da Perzijanci predstavljaju `miks svih zapadnjačkih stereotipa o afričkim i azijskim kulturama`,

a Dana Stevens istaknula je njihovu povezanost s `hendikepiranim i deformiranim ljudima`.

Neki su uočili i `ženstveniji stajling` kralja Kserksa koji je u kontrastu s Leonidinom `asketskom muškošću` čime se ženskost opet karakterizira kao negativna osobina (iako film ima i jak ženski lik u kraljici Gorgo), a to se nije svidjelo ni nekim queer kritičarima koji tvrde da film promiče (homo)seksualne stereotipe. Pompoznim naslovom `Frank Miller i 300 - napad na gay prošlost` pozabavili su se činjenicom da se homoseksualnost koristi samo kao uvreda, a ne i kao povijesno vrlo česta praksa, osobito kod Grka.

Treća se skupina bavila povijesnom autentičnošću podataka, iako je taj posao možda i najnezahvalniji od svih. `300` je ipak čista fantazija i ne pretendira na točnost. Njegovi su se autori pokušali ograditi i od ranije navedenih ideoloških tumačenja, ali kako ideologija nije nešto što se može lako kontrolirati, ni njihova ograđivanja nisu zaustavila različita tumačenja. Dakle, ljudi, pozvani ste da kažete što mislite. I dajte mašti na volju.

Prijevodi za ovaj film nalaze se ovdje.