Lahn mah AKA How to Make Millions Before Grandma Dies (2024)

Da nije bilo trailera, ovo bih bio preskočio.
Ne gledam tajlandske drame, sve su glupe, dosadne i bezvezne. Kao i inače drame, ne moraju biti tajlandske, idu mi na živce.

Međutim taj prokleti trejler i jedna ta tema, slična nekim događajima iz mog života, ne ista.
Zapravno ni ne znam po čemu bi bila slična, nešto me tu podsjetilo ili nostalgično zaintrigiralo.

Lik je tipični suvremeni tiktokerski degenerikus. Glup, tup i neupotrebljiv.
Posao nema, parazitira i dalje na majci, izvoljeva svašta, a para nema.
Babi mu je ostalo još godina dana života, pa se on, veliki mudrac, spletom okolnosti odluči provesti to vrijeme s njom ne bi li baš njemu ostavila kuću.
Da je ovaj mali moj rod, prijatelj, ma i poznanik, pa išamarao bih ga baš kvalitetno.
Ko je taj glumac pojma nemam, ali ovako uvjerljivo odigrati takvu ulogu nije lako.

Baba, ionako usamljena, tvrdoglavno se drži nekih svojih tradicija i rutine, ali prihvaća da unuk bude tu sad s njom.
Zna ona sve, babe uvijek znaju sve, ali njoj je unuk njeno zlato jer ima jednu posebnu manu koju ona beskrajno cijeni.
On joj ne laže.
Ali ona njemu... Prešućuje stvari. Jer joj je sve to novo i ne zna kako se postaviti.
I njoj treba opaliti koju zaušnicu, iako je kasno da se tu nešto promijeni, a i bolesna je jadna.
Ko je ova baba isto ne znam, a baš gledam tajlandske filmove i serije često. Ali posao je odradila vrhunski, tu je pokraj mene skroz mokra maramica.

Gdje će ovo putovanje završiti i kako, znat će oni koji se usude pogledati film.
Možda možete pretpostaviti već, nisam ja ošamario nikoga nego je film meni opalio pokoju plesku i trisku.
S dokazom da nisu sve drame najobičnije đubre, ako se snimaju iz ljubavi, a ne para, pa valjaju i scenarij i režija i ekipa.

I sad sam provjerio, ovaj film nije dobio oskara za neengleski film.
Ne mogu reći da sam iznenađen, ali da sam uvrijeđen, jesam. Sramota.

Masterpis!


Film je prevodio neko novi i odradio je vrlo dobar posao, ali ću malo cijepiti jer je film vrhunski pa evo konstruktivna kritika.
Ne treba ama baš svaku riječ prevoditi, gdje god je moguće treba skraćivati tekst ako se time ne gubi poanta dijaloga. A ovdje je bilo puno prostora za to.
Prevođenje televezijskih vijesti ili međusobnog pozdravljanja prolaznika valja izostaviti osim ako nije u službi priče, a ovdje se to moglo preskočiti na nekoliko mjesta.
Time se rješava problem prekratkoga trajanja dijaloga, a ovdje su mi titlovi na nekoliko mjesta utekli prije nego sam ih uspio pročitati. Srećom, nema ih puno pa nije ukvarilo film.

Nije los film, ima zivota u njmeu, topline i duha, smao je predugacak najmanje pola sata . Mana mu je sto je previse razvucen i klizi po ivici melodramatike.Ocena 6.5