Ovo će se teško "prodati" na ovim prostorima jer ga ljudi neće gledati da ih netko ne gleda krivo.

Jer priča je o nekom jâdi.

Je li, ako glavni lik nije kakva žešća faca, mačo, alfa, te neke glupe fore koima se dokazuje poželjan manjak inteligencije u društvu, to se ne gleda.

Znači neki bezvezni prdekter koji se boji i vlastite sjene, nakon bezbrojnog zlostavljanja - uzvrati degeneriku u školi. Previše.

Zakon je kao i kod nas. Bully je uvijek u pravu pa mu se neće dogoditi ništa, a žrtva je jb'si mater ajd' ti moj u ćuzu.

U ćuzi, kako to već ide, mali će opet postati meta jer jebga, degenerika ima svugdje.

Ali će onda reći dosta. I početi trenirati.

Pa neće trčkarati ko da ima štap u guzici više, nego sprintati ko profesionalac.

Što će dalje biti, to je na vama da pogledate.

Ako vas nije sram što će ljudi o vama reći kad doznaju da ste gledali ovaj film.

----------------

Glumci su jednom rječju fantastični.

Do jednog. Kao da uopće ne glume, nego prezentiraju samoga sebe. Svaka im čast.

Priča je samo dobra na žalost, mogla je i trebala je biti bolja.

Karakteri ostaju zacementirani u početni obrazac iako se radi o mladim ljudima gdje znamo da vuk ćud mijenja unatoč prastaroj izreci.

Buddy situacije su na niskim granama, pa ponekad djeluju čudno u stilu ček kako sad su se ovi skompali, iz čista mira se sad odjednom podnose. Al ajd.

Budžet je bio minimalan, ali nije bilo ni potrebe za nešto puno para zapravo, ipak se većina filma odvija u ćorci, nema se tamo na išta puno potrošiti.

Ljubitelji akcije možda pomisle preskočiti, ali nemojte, obračuna šakama i nogama ima poprilično, i jako su dobri.

Večito zlostavljani slabić, onda kada mu je konačno proradio puki refleks, odgovorivši svom tlačitelju izbijanjem mu oka u školici, završava u popravnom domu. Tamo ga, naravno, čeka još gomila aždaHa za pa svojim osetilom za krv slabića. Avaj, u domu je i vrhunski borac, kome se ovaj naš slabić, poput kučenceta jbg, prišljamči, sa željom da prestane već jednom bežati od terora i sukoba. Momčić tu počinje trenirati, ubijajući svoj strah, jačajući pesnice.

Ono što je dodatno (meni) zanimljivo, je to što istovremeno, napolju, siledžija bez oka ima pa svoj put ka razvoju svojeg položaja i brutalnosti, čekajući našeg momčića da završi za kaznom.

Ima tu stvari koje bih voleo da su drugačije, ja bih to mračnije, sirovije, uz još poneki sloj likova, no solidan je ovo filmić i ovakav kakav jeste, nije nužno tu da brani čast "zatvorskog filma" u bratskoj nam Koreji a nije tek ni još jedan u nizu filmova o vršnjačkom nasilju, odnosu tlačitelja i slabića u školskim dvorištima, dovoljno je ovde svežine i iznad svega, interesantno vođeno. 

   Filmski  pitko i gledjivo ali nista izvan toga. Prava drama sporog tempa sa dobrim povremenim tucama kojih da nema umrli bi od dosade.

Simpatican glavni junak koji od ''tepiha'' po kome su svi gazili, stasava u zrelog muskarca sposobnog da sa brani. Sve u svemu , cisti prosek.

Ocena 5.5/10