-          Ja sam muško. – promrmljao je Iso.

-          Sestro Iso, brate! Pa što ti ja mogu kad radiš tu kao medicinska sestra! Ministarstvo zdravstva nema drugačiju klasifikaciju za tvoje radno mjesto. Stoga, Iso, brate, ostaješ sestra. – ukorila ga je Boni pogledom ispod obrva – Nego, da krenemo s predstavljanjem jer, kako rekoh, imamo i novih među nama.

Tu je uputila pogled mladiću pored sebe koji je gledao u pod. On je osjetio pogled, nervozno se nakašljao i podigao ruku u zrak.

-          Poz-pozdrav! Ja sam Sabin Sajberhodžić. Tu sam zbog ovisnosti o video-igrama. Sve je počelo sa Solitaireom kojeg sam igrao čim bih došao iz škole, a onda me prijatelj navukao na Barbie World, pa Barbie World: Killer Barbie from the Outer Space… Sate sam trošio na to, ali najgore je tek stiglo prošle godine. My Little Pony MMO pa onda My Little Pony: Fast and Fluffiest… Nisam izlazio iz sobe danima. Sada sam ovdje već šest mjeseci i puno mi je bolje. Čak više nemam vlažne snove o Kenu, hoću reći, Barbie. – tu se malo zacrvenio pred kraj pa ušutio, što je bio znak ženi do njega da počne.

-          Zdravo svima! Ja sam Kristen Stewart i tu sam poslovno. Stigla sam jučer kako bih se pripremila za ulogu u svom novom filmu „Sumrak Švargla 11: Noći punog kulena“. – širokog smiješka i puna energije objašnjavala je ova razloge svog prisustva.

-          To je nova pacijentica. – šapnuo je Iso – Ana Girica, umislila je da je glumica Kristen Stewart. Dovedena ovamo nakon što je seksualno napala lokalnog poštara Robina P., vjerujući kako je ovaj Robert Pattinson.

-          U redu, gospođice Ano. – prekinula ju je Boni.

-          Kristen! Ne Ana!

-          OK, OK… Kristen. Još ćemo vam se vratiti. Danilo? – Boni je uputila pogled muškarcu pokraj Ane.

-          Pozdrav, ja sam Danilo Grinpisović. Tu sam zbog obrane prava na život povrća. Nepojmljivo mi je da ljudi i životinje jedu kupus ili krumpir, mrkvu, kukuruz… Biljke su žive i imaju pravo ostati žive! Jedite meso, ubojice zelenila!

-          Vidim da netko nije dobio danas svoje tabletice. – tu Boni opet pogleda Isu koji je već prilazio Danilu sa čašom vode i šakom pilula koje je ovaj progutao sve odjednom.

-          Zdravo svima, ja sam Eden Kompleksanović. Tu sam jer često imam osjećaj kao da me ljudi niti ne primjećuju, kao da ne postojim. Stoga že-…

-          Što smo se ušutjeli? Eden opet nije došao. Iso, vidi što mu je kasnije. – obratila se Boni Isi pa kimnula idućoj pacijentici da počne dok je Eden ostao otvorenih usta i u šoku.

-          Zdravo svima. Ja sam Ranka Ajskjubić i ako ne uzimam tablete, mislim da sam frižider. Što i nije loše ljeti, ali zime me ubijaju. Da i ne govorim o tome da sam C razred pa su mi računi za struju ogromni. Tu sam već mjesec dana i puno sam bolje. Samo mi ponekad moraju promijeniti lampicu u meni jer mi brzo pregori.

-          Zdravo ljudi, ja sam Klen Partiš. Ne obraćajte pozornost na mene. Ja sam tu čistač i čekam da završite. – javio se čovjek naslonjen na metlu koji je stajao u kutu.

-          Eto, vidite! Sad i nešto sa stropa kapka. – podigao je pogled Klen i ugledao ogromnu mrlju na stropu iz koje je kapala smeđa tekućina.

-          Nedostaje još jedan pacijent. – šapnula je Boni Isi.

Taman u tom trenu, tamni dio stropa se odlomio i pao usred prostorije, srećom bez da je ikoga ozlijedio, a tu su bili i dijelovi tijela.

-          To je pacijent koji nedostaje. – prvi se sabrao Iso.

-          Da, Tihomir Putnik. Patio je od kroničnog sloma živaca za svaki vikend. Učestali poremećaj za većinu navijača Tottenhama. No, mislim da nije od toga umro. – zaključila je Boni nagnuta nad tijelo.

1 vukodlak, 1 vidovnjak

Niti sve tablete, ni svi elektroškovi, ništa ga nije u tom trenutku moglo zaustaviti da se zaleti prema prozoru i sjuri prema kozi… Osim gravitacije – prljave, podle sile koja vreba na one koji skaču s četvrtog kata.

Ode pacijent, vukodlak je na redu.

Iso