Bilo je to specifično ljeto u Titlovačkoj Republici. Em je pripeklo iznad 40, em su Titlovci po prvi put pozvani na pjesmu Eurovizije, em je Kovid ubijao diljem Titlovaca, Titl Vakufa i Titlovog Užica… No, krenimo redom…

„Crijevni paraziti“, najpopularniji bend Titlovačke Republike pobijedio je na Titloviziji i postao tako prvi predstavnik ove države na natjecanju za pjesmu Eurovizije koja će se održati iduće godine na Papui Novoj Gvineji. Članovi benda odlučili su se povući u vikendicu kako bi proslavili ovaj uspjeh i malo se udaljili od medija – kojima su ovi bili glavna vijest, osim Kovida, naravno.

A kako su slavili? Pa… Svatko u ovom kraju zna za titlvakufsku podguzovaču, travu koju treba osušiti, smrviti i onda smotati – opuštanje i halucinacije su zagarantirani.

-          Vidi ružičaste slonove kako lete! – oduševljeno je uskliknuo Eden Liam Prangija, vokal i guslar benda.

-          Budalo, kakve slonove?! To su noroso… nosozo… Oni kljunati s nosom! – bijesno ga je ispravio Edi Noel Prangija, gitarist i tekstopisac benda, inače brat blizanac.

Već iz samog njihovog razgovora, dok su oba ležali zavaljeni svaki u svojoj fotelji, bilo je jasno svakome da u bendu ne cvjetaju ruže.

-          Nije podguzovača za djecu. – promrmljala je sebi u bradu Ana Činela, bubnjarica i skladateljica.

Namjerno je to izgovorila polutiho jer nije htjela da je ovi opet uvuku u tkoznakoju njihovu međusobnu svađu. Dane Doremijac, pikolo i triangl, sjedio je u naslonjaču i gledao TV.

-          Ljudi, Kovid je upit ubio! – viknuo je Dane – Ovaj put direktoricu banke „C&P“ Cersonu Ivanovu. Navodnu ju je raskomadao sjekirom.

OK… Naime, Kovid Ironović je bio odbjegli robijaš koji je služio kaznu zbog ubojstva supruge Snježane I. i njenih sedmorice ljubavnika. Od kada je pobjegao, ubio je već četvero ljudi, svi povezani s njegovom osuđujućom presudom.

-          Nemoj to gledati, opet ćeš loše sanjati. – uzela mu je iz ruke daljinski basistica Boni Kilmister i prebacila program na TV show „Tvoja država zvuči korumpirano“.

Odmah su im se na naslonjaču priključili Klen Piruetić, baletan i jedan od plesača, i njegova plesna partnerica, Brazilka Arankonda.

Dane se ustao i krenuo prema verandi, a onda zastao i povikao:

-          Ljudi, Kovid je na verandi!

Svi su pojurili, navrat-nanos, prema verandi i ostali šokirani – uglavnom od podguzovače, ali neki i od prizora raskomadaong tijela Kovida Ironovića. Arankonda je mrmljala valjda neke psovke na brazilskom („Rumba! Samba! Cha-cha-cha!“).

-          Trebamo zvati policiju. – već je počeo vaditi mobitel Klen.

-          Ne! – gotovo istodobno su kriknuli braća Prangija.

-          U pravu su. Ako dođe policija, to će samo donijeti loš publicitet pred Euroviziju. – složila se Ana.

-          U frižider s njim! – dosjetio se Eden.

-          Tako je! Ima mjesta pokraj bake! – složio se Edi.

-          Bake?! – skamenila se Brazilka.

-          A prošle godine taman prije turneje po Podnapiščevskoj Republici baka Bojana je zaspala usred žita dok je Edi kombajnirao… I onda, da ne bi otkazivali turneju… - objašnjavao je Eden.

I tako – Kovid je završio u frižideru s bakom, podguzovača se i dalje dimila iz cigareta čiji dim je ispunjavao vikendicu, a opasnost je vrebala…

1 vukodlak, 1 vidovnjak

Ana Činela je krenula u WC malo rashladiti glavu u WC školjci – to je jedino palilo kad se popuši previše podguzovače – no vrata su bila zaključana.

-          Zauzeto! – netko je viknuo iznutra.

Ne razmišljajući, Ana je nastavila do kraja hodnika, otvorila vrata i izašla van… ravno preko balkonske ograde.

Možda bi i preživjela pad s četiri metra da nije pala točno na vrtne škare koje je netko prislonio uza zid. Pa čak i tada – unatoč krvarenju, možda bi sve bilo u redu, ali pala je među ljuske od kikirikija i nehotice progutala jedan kikiriki koji se našao među njima…

I tako – Ana Činela umrla je od alergijske reakcije na kikiriki, a bila je obična bubnjarica benda.

Eden je prvi shvatio da nema Ane, odmah nakon što je treći put viknuo da mu smota još jednu podguzovaču.

Lijeno se ustao iz naslonjača i pažljivo zaobišao ružičastog slona koji je lepršao iznad stola (ili se bar tako njemu činilo), a onda je krenuo prema verandi.

Zapuhnuo ga je svježi, noćni, ljetni zrak mirisima zelenog lišća iz Zekanove šume, a i miris rezultata nekoga tko je odabrao prirodu umjesto WC-a.

Čim su mu se oči privikle na mrak, ugledao je Anu kako leži na zemlji. Nije mu bilo jasno zašto leži među ljuskama kikirikija, a ni zašto drži vrtne škare u rukama pa se približio i nagnuo nad njom.

-          Ovo je k'o u mom snu. Sjećam se k'o da je bilo jučer, a vjerojatno je bilo prekjučer… I onda je došao vukodlak i… Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!

Kratak krik prolomio se kroz mrak kad je nešto zgrabilo Edena i odvuklo ga u nepoznatom smjeru.

I tako ode vidovnjak. Glasanje do sutra u 22:15.