Igin opis je dobar pa neću pisati novi.
Problem je taj što mene glavni glumac nikako ne uspijeva uvjeriti da je propao zbog neriješene otmice u prošlosti.
Nije kriv glumac. Scenarist koji je ujedno i režiser misli da:
- imati cimera je nešto grozno, dok ja to smatram praktičnim kad se nema love
- imati goth sekretaricu znači nešto nisko, a u mom mentalnom sklopu je obrnuto odnosno super
- baviti se trivijalnim slučajevima poput nestale mačke im je katastrofa, pa bogamu to je posao kao i svaki drugi
- itd
Uz to film teče sporo umjesto da se odugovlačenje izbacilo van pa se pozabavilo karakterima.
Kad sam gore već spomenuo neke stvari, o cimeru i sekretarici doznat ćemo jedno veliko ništa.
A kako je detektiv prvi put pronašao mačku ostat je također misterij. Itd itd.
I to mi je detektivski film?
Sporedne uloge nose provjerena imena, ali i njima se dalo premalo vremena, tu su Maurice Dean Wint i Peter MacNeill koje sam obožavao u Psi Factoru skoro potpuno neiskorišteni.
Međutim srž svakog whodunnita nisu glumci nego slučaj koji se nastoji razmrsiti i poigravanje s gledateljevom maštom.
Da ne bi odugovlačenja vjerojatno ne bismo prvu pravu naznaku dobili tek 20 minuta prije kraja.
Slučaj sam po sebi je zapravo kvalitetan i rješenje je odrađeno jako dobro.
Da sumiram, prvih sat vremena filma je dosadnjikavo prosječna drama, tek je zadnjih pola sata pravi detektivski krimić.
Komediju zaboravite, ima pokušaja da nešto bude smiješno, a ispalo je tragično.
Ovaj film je samo obiteljka razbibriga koju ćete već sutradan zaboraviti, ali ako nemate nešto drugo u planu slobodno ga pogledajte.
Prava šteta, jer od ovog se predloška moglo napraviti puno bolji film.
|