Vidiš ja se sjećam da sam ga davno odbio gledati pa ću i sada unatoč preporukama. I zbog istog razloga.

Naime, vidi se iz sinopsisa, glavni je lik novinarka koja odbija odati izvor. Po 57364835687635ti put, novinari su moralne vertikale.

E pa kad mi neko napravi triler o novinarki koja preda izvor, onda se javite.

Dobro ajde pogledat ću ali samo zato jer si ti na moj prijedlog odgulio Toter Manna.

Eo sredio ga.

Ponajprije da riješimo potpuno promašeno žanrovsko etiketiranje.

Film je drama. Čista. Iz novinarske drame, prijeći će u sudsku, a potom zatvorsku dramu. Ništa ove druge điđe, ima tih elemenata, ali to ne znači ništa, film je drama.

A ako je film drama, zna se holivudska procedura kako da se svidi mejnstrim publici, a da usput ubere nominaciju za oskara:

- mora uspavati gledatelja barem jednom

- mora se razvući toliko da ubije gledatelja dosadom

- mora biti toliko razvodnjena da domaćica koja usput pere, pegla, doji, itd u svakom trenutku zna što se događa

- mora dijete reći "ti si moj otac", žena "ti si moj muž", sestra "ti si moj brat", itd pranje mozga debilizmi

Međutim, ništa od toga!

Ova drama nema praznog hoda i nijedna scena nije tu bezveze. Nijedna. Niti je filer niti je glupa.

Sinopsis ste pročitali, novinarka ne želi odati izvor i s time navali probleme.

Nama to samo po sebi ne znači ništa, mi nemamo američki prvi amandman pa nemamo šta ni pretresati, ali scenarist (i režiser) je dvojbu prikazao na interesantan način bacajući jadnu novinarku u ralje državne administracije koja nema milosti.

E to vrijedi gledanja i danas, više od 10 godina kasnije.

Na žalost reference trenutka (spomenuta Sjeverna Koreja, spomenuti Spopranosi) umanjit će vrijednost filma s godinama koje prođu što je šteta, to se moglo i trebalo drugačije izvesti.

Drugo čime je scenarist pogodio je uporna neutralnost kod pričanja priče. Niti jednom nije stao na ičiju stranu, samo je izložio sve mogućnosti, pa se vi, gledatelj, izvolite potruditi i malo misliti o svemu viđenom.

Znači imamo nestandardnu dramu. Je li po još nečemu posebna?

Je. Iako holivudska, i iako će biti nasilja i vidjet će se rezultat nasilja, u niti jednom trenutku se na ekranu ne vidi oružje! Ne, nema sačmarice niti na zidu. Svaka čast.

Glumci na žalost variraju. Onaj lik iz prijatelja (Schwimmer?) djeluje kao da ni njemu nije jasno što on tu treba raditi. S druge strane, Matt Dillon u ulozi psihopatskog tužitelja koji slijepo i tvrdoglavo vjeruje da je skroz u pravu je fenomenalan.

Međutim taj nekakav minitwist ne oduzima vrijednost filmu jer rekoh nije u pitanju nikakav triler nego je drama, pa je i predvidivost toga trenutka samo dodatni ukras ionako dobrog filma.