Ona je udovica u kozoyebini.

I dijete joj je mrtvo isto.

U nekim drugim vremenima i prostorima bila bi predmet inkvizicije i likvidirana, a imanje razdijeljeno.

U Indoneziji ne ide to tako, nego sedmorica "veličanstvenih" stižu i kradu njenu stoku, očekuju od nje večeru, a potom ide redaljka.

Njoj sve to skupa nema puno smisla i sluša to sve potpuno autistično, šta ima bit', bit će.

Dok ne proradi podsvijest te milica likvidira petoricu i krene prijaviti policiji pješice jer u zabiti mobitel ne pomaže, a prije nego se preostala dvojica vrate.

Pravi biser od filma o drugačijim običajima, drugačijem mentalnom sklopu i zaostalom društvu.

Nije nikakav triler kako je pogrešno označeno, nego čista drama o životu bogu iza leđa gdje ni tehnologija ne pomaže.

Ali nije sumorna drama, ne. Zaboravite depresiju, sve je u optimističnom tonu jer milica, a i ne samo ona, zna kako se glumi.

Ne dirajte ako vam smetaju pomalo sporiji filmovi.

U suprotnom, nauživat ćete se.