- Brže! Prije nego nas nanjuše! – požurivala je Ana Hogara, Danila, Ljubicu i Klena dok je Boni držala širom otvorena vrata velikog šoping centra „Dajpare“, najvećeg u Titlovcima.

Situacija u kojoj su se našli bila je daleko od uobičajene. Još prije samo tjedan dana to su bili njihovi susjedi, prijatelji, rodbina… Sad su samo krvožedni hodajući mrtvaci u lovu na preživjele ljude.

Zatvorivši vrata i navukavši dvije police ispred njih, na trenutak su mogli predahnuti. Samo… Ipak je šoping centar velikim dijelom obložen staklom. Najsigurnije je popeti se na zadnji kat gdje je uprava i zabarikadirati se. Vidjevši da i u samom centru baulja poneki zombi, Ljubica je dala znak da budu tiho, a onda su stepenicama krenuli na kat. Liftovi nisu radili. A onda su se umalo sudarili s grupicom ljudi koji su dolazili po stepenicama s druge strane. Hogar je htio protestirati, ali mu je Ana začepila usta i pokazala na bauljave figure zombificiranih nekadašnjih članova njihove grupe – Cersei koja je slinila pokraj police s čipsima i grgljala nerazumljivo „Seeeejloormuuun…“ i Bojane koja se klatila iza nje.

U tišini su nastavili po stepenicama, a onda su se našli pred ulazom u menadžerske prostorije. Nekolicina naoružanih je za svaki slučaj pripremila oružje, a onda su oprezni ušli u – srećom – ipak prazne prostorije. Nakon što su pred vrata navukli razni namještaj, ali pazeći da se može vidjeti kroz starinsku bravu, konačno su mogli odahnuti.

- Ja sam Eden Koniedenovski, operni pjevač u Nacionalnom Titlovačkom Teatru.

- Ljubica Fejsbukić, influencerica. – prihvatila je Edenovu ispruženu ruku – Mislim da je najbolje da se svi međusobno upoznamo. Mogli bismo ovdje ostati dosta dugo dok ne smislimo kako pobjeći iz grada.

- Hogar Herkuleškov, vlasnik fitnes dvorane „Istegnuta tetiva“. – mahnuo je rukom Hogar koji se zavalio na veliki kauč, a ubrzo su mu se pridružili još neki.

- Iso Šahta, Gradska čistoća, kao dodatni posao imam uličnu pečenjaru „Misteriozni burger“.

- Stole Šparhet, kuhar u kafani „Kod gazda Ire“, koji je sad gazda zombi Iro. Otišao sam taman kad je počeo grickati nožne prstiće Kadetoniju.

- Robin Dadiljić, teta u vrtiću. Mislim, ja sam striko, ali sam teta… Ma razumijete što hoću reći!

- Subi Pokora, student teologije i administrator cosplay stranice „Wicked Nuns“.

- Ana Prljavoharić, policijska inspektorica i zombi-terminator broj jedan. Jest da nije ugodno probuditi se okružen živim mrtvacima, ali bio je pravi užitak prosvirati glavu mom susjedu Nebojši. To mu je za sve ono što je njegov Fifi ostavljao „pakete“ u mom dvorištu.

- Baho Vutra, hipi, slobodni umjetnik i dobavljač… - tu je pogledao nakratko Anu - …opuštajućih stvarca.

- Alen Islamović. Ne, ne taj! I nije mi ništa u rodu. Ja sam uzgajivač ljama.

- Boni Klajd, profesionalni ubo… tatoo majstor.

- Klen Topšopić, teleprodaja. Ali to nije sve! Prvih dvadeset dobiva… Oprostite, to mi je tik. Profesionalna deformacija.

- Danilo Kasajić, radim ovdje u trgovin na blagajni, u slobodno vrijeme sam hobi ginekolog.

I dok su se oni polako opuštali, a zombiji sve više opkoljavali šoping centar, nisu ni slutili kako im opasnost prijeti podjednako iznutra kao i izvana.

2 vukodlaka, 1 vidovnjak, 1 izdajnik