- Mandarinac Oznić, Državna sigurnost Titlovaca! – predstavio se tip nasuprot kojeg sam sjeo.

- Morate poći s nama i reći nam što se točno dogodilo u incidentu u Đokinom Koralu. Naša služba sumnja kako je riječ o terorističkom napadu: ISIL, Al-Kaida, Društvo ljubitelja sarme… Ako to potvrdimo, konačno će se za Titlovce čuti diljem svijeta! Možda nas i na CNN-u spomenu!

Nažalost, morao sam ih razočarati…

Bilo je to prije par tjedana. Omiljeno ljetovalište Titlovčana, jezero Velika Kaljuža i kamp Đokin Koral, probudili su se uz prve zrake sunca i cvrkut jazavaca iz Zekanove šume. Poput pastorale, pomislila je Hana Halt-Haps, inače policijska inspektorica koja je došla odmoriti se i, možda, naići na romansu.

- Jutro! – vedro ju je pozdravio prvi susjed iz kamp-kućice do njene, Danilo Čupakabrić, inače vlasnik velikog ranča „Be-ee-d Me-ee-n“, s preko tisuću ovaca i koza.

Hana mu je kimnula u znak pozdrava. Njen cilj bila je mobilna kombi-kafana koja je bila i glavno mjesto za kupnju u kampu. Alen Vrućebratić i Klen Gejić, dvojica prijatelja, već su izašli iz svojeg kampera i zavalila se u ležaljke ispijajući „Manhattan“ koktele. Rukom su joj mahnuli starina Stole Ahabić i njegova unuka Bonita noseći štapove za pecanje i uputivši se do jezera. Odmahnula im je kad je začula poznati glas s lijeva:

- Jutro, je li po jutarnju?

Bila je to Ljubica Pronevjerić, vlasnica „Titlobanke“.

- A, e! – potvrdila je Hana.

- Ajde, molim te, Hana, ne bi li ti bilo zapovjeđeno, donesi usput i meni jedan kratki dupli espresso!

Hana je podigla palac u znak pristanka, a već minutu kasnije stajala je pred kombijem-kafanom gdje je čekao i dr. Iso Top, međunarodno proslavljeni kemičar, redovni profesor na Podnapiščevskom univerzitetu.

- Nema nikoga? – upitala je Hana.

- A ja čekam već deset minuta. – slegnuo je on ramenima.

Hana je zaobišla kombi i pokucala na stražnja vrata. Kako se nitko nije javio, otvorila ih je, a istog trena pred nju se skotrljalo tijelo, ili ostaci tijela, Cersei Cijanidić, vlasnice kombija-kafane.

Lijep sunčani dan upravo je postao hladniji i mračniji.

1 vukodlak, 1 vidovnjak, 1 izdajnik

- Sve sam pare spisk'o kod Djoku u diskoooooo…. – pjevušio je dok je teturao putićem spuštajući se do jezera.

Stao je ispod vrbe, skinuo majicu, ali zaboravio je spustiti bocu pa je to išlo malo teže. Onda je krenuo s hlačama – što nije išlo nikako. Malo klizavi teren zbog meke zemlje, a još više zbog alkohola u glavi, spetljao se i bućnuo u vodu.

Isplivao više nije. Ode jedan seljanin – vuk (ali ne s Wall Streeta) je na redu.

Klen - žuti karton

Čekaj! Pa žabe ne reže, sinulo je Stoletu. Ali onda tko to…

Nije dovršio misao jer su ga dlakave šape zgrabile i odvukle od obale u Zekanovu šumu – da ga više nikad ne nitko ne nađe.

Ode vidovnjak – glasanje sutra do 22 h.

Vidio je sijedu vlas. To ga je toliko šokiralo da mu se lice razvuklo u grimasu – koja je otkrila sitnu boru na rubu desnog oka! To je bilo previše.

Srušio se ispred ogledala, a liječnik je kasnije zaključio kako je doživio dvostruki srčani i trostruki moždani udar.

Ode još jedan Titlovčan – vukodlak je na redu... a možda i kraj partije.

Dr. Iso Top je mućkao epruvete nad Bunsenovim plamenikom. Da ga je tko pitao što radi, on bi rekao kako je riječ o važnom eksperimentu. U stvarnosti – bila je to samo mala pecara, a dr. Iso je jednostavno morao popiti svoju dozu apsinta prije spavanja.

Možda, da je ta doza bila manja, čuo bi otvaranje vrata, a zasigurno ne bi nastavio kolutati očima i nakon što mu je glava bila otkinuta od tijela. Ovako je još uvijek živa glava sa stola promatrala kako vukodlak proždire ostatak tijela, a onda, pomalo teturajući, odlazi u noć.

Ode izdajnik – glasanje do 22:00.