Sada, toliko tisućljeća nakon nuklearne kataklizme i bijega šačice preživjelih, Zemlja je opet pronađena. No, nije samo zemlja cilj hrabroj posadi „Zastave Millenium Fukkin'  750“. Cilj je pronaći mjesto iz koje je ova današnja napredna svemirska civilizacija potekla – Titlovce, Titl Vakuf i Titlušu Donju.

Eden Kuplung prešaltao je svemirski brod u prvu, a onda paralelno parkirao na obronku pored visokog drveta.

Čim su izašli iz broda, dr. Dan Il Botanik, biolog i botaničar, odmah je požurio do stabla.

- Ovo je nesumnjivo Mandarinčeva omorika ili Robinov zakrivljeni grab. Nisam sasvim siguran, ali bez obzira koje je od ta dva drveta u pitanju, na pravom smo tragu.

- Onda je tamo, na rubu proplanka, ona šuma sigurno Zekanova. – prstom je pokazao brodski liječnik Keln-Er, inače vanzemaljac s planete Krpajton.

Kapetan Aki Dakikiriki razmatao je na livadi auto-kartu iz 20. vijeka tražeći orijentire, a brodska kuharica Ana Rostfrei već je gledala ima li kakvog jestivog bilja – na užas posade, ona jue bila veganka, ali ne iz sazviježđa Vega.

- Doktore Botanik, je li ovo Nebojšina ludara? – ubrala je gljivu i, držeći je iznad glave,  pozvala dr. Botanika.

- Ah, da! Miloicus Crazius! Omiljena poslastica Titlovčana koji su razvili prirodnu itpornost na njene toksine, ali vrlo opasna za one koji nisu domoroci. – potvrdio je doktor.

- Molim vas da se ne udaljavate od broda bez da uzmete oružje. – glasno je upozoravao Stole Dujufillaki, šef osiguranja.

- Da. – složio se kapetan – Naročito ako je legenda o kletvi točna.

Kapetan se referirao na epohalno otkriće koje je, između ostalog, potaklo ovu ekspediciju – otkriće porijekla nastanka vukodlaka u Titlovcima – znanstveni rad dr. arheologije Boni Rovokopić.

- Ovdje su na početku šume i neki kosturi. – oglasio se Iso Šrafciger, brodski mehaničar.

- Možda poginuli u atomskom napadu. – prva je do njega stigla dokapetanica Ljubica Kormilarević.

- Ne, ne… Vidite da se na kostima poznaju urezi. Nema sumnje – dr. Boni Rovokopić se uspravi i stavi sunčane naočale – da su ovo žrtve prahistorijskog vukodlaka. 

1 vukodlak, 1 vidovnjak, 1 izdajnik

Istražujući sam rub Zekanove šume, tek povremeno virnuvši u nju, Ljubica je rukom zapela za granu Mandarinčeve omorike, što i nije toliko strašno, ali s grane je pala – točno oko njenog vrata, čegrtuša kamatarka, najotrovnija zmija titlovačkog kraja – sad već i milinijumima evoluirana s još višim kamatama, odnosno otrovom.

Ugriz i, za samo nekoliko sekundi, Ljubica je ostala bez svijesti, a ubrzo i života.

Ode jedan član posade – vukodlak je na redu.

Eden, Klen, Danilo – žuti karton

Već je i sunce počelo zalaziti, a u šumi se mrači još i ranije, kad je odlučila nađene artefakte spremiti u vrećice i odnijeti do broda. Samo… „Nokia 3310“ je nestala. Lijevo, desno – nigdje je nije bilo, a onda, okrenuvši se, pred sobom je ugledala divovsku zvijer s vučjom njuškom koja je zamahnula šapom i „Nokijom“, a zatim… Mrak.

Onesviještena članica posade i uvažena arheologinja postala je večera. Vidovnjak i glasači su na redu – do 22 h sutra.

Eden – crveni

Ode još jedan član posade – vuk je na redu.

Ode još jedna članica posade – vidovnjak na redu i odlučujući krug glasanja.

Čestitke na ubojstvu vidovnjaka.

Ona dva preostala člana posade doživjela su zasigurno isto tako tragičan kraj, jer kad se brod podignuo natrag u orbitu, u njemu su bili samo Stole Dujufillaki i dr. Dan Il Botanik koji su krenuli širiti likantropiju diljem galaksije.