Tih godina prikazati lik vojno sposobnog muškarca Francuza koji se nakon oslobođenja od strane saveznika svojevoljno vraća preko Rajne u selo u kojem je proveo rat kao vojni zarobljenik, bio je prst u oko. 

Mali pariški slastičar koji život provodi u pekari i doma sa svojom rigidnom suprugom i njezinom napornom majkom, u zabitom njemačkom selu po prvi puta osjeti okus drugačijeg života. 

OK, dogodi se i ljubav, no nije ljubav ono što ga vraća natrag nego svijest da je nekom potreban, da neki ljudi ovise o njemu.  

Naravno da se francuska kritika obrušila na ovaj film, pa iako je pobrao venecijanskog Zlatnog lava i bio iznimno cijenjen vani, doma je loše prošao.  

Jedan od najboljih antiratnih filmova ikad. 

Sitne zamjerke idu pomalo kazališnoj glumi protagonista no tako se u to vrijeme glumilo.