Joachimu Trieru kamera radi pola posla, a drugu polovicu glumica koja igra Thelmu. 

Osnovni zaplet podsjeća na puno viđenih filmova i pročitanih knjiga o osobama s paranormalnim moćima, plus rigidna kršćansku obitej u pozadini događaja (očito se paranormalne moći masovno javljaju u djece militantnih kršćana, no o tom neki drugi put). 

Od ovih neskladno pomiješanih elemenata Trier je uspio snimit začudno dobar stabilan film osim finalnog dijela (tu mislim na sam kraj o kojem ne znam što bih rekla). Ili je Thelma zaronila i nikad izronila iz onog mračnog bezdana, a finale je jedno od njezinih snoviđenja, ili se redatelj pogubio na kraju i jednostavno odustao od svoje priče. 

Kako god, ovo mi je jedan od najboljih, najzanimljivijih fimova pogledanih 2017 godine.

Slažem se s robinom, dobila sam više nego sam očekivala od meni nepoznatog Triera, ugodno iznenadjena.

Jedino bih voljela da je u ljubavnoj vezi s Thelmom dečko umjesto djevojke, jer koliko god mi trubili da je gay okay ima puno gledatelja za koje je homoseksualna veza još uvijek taboo, pa bi mi bilo drago vidjeti kako rigidna kršćanska obitelj reagira na, ajmo reći, ono što je normalno i prirodno za svako dijete u tim godinama.