Kao i većina filmova o boksu, i u Crying fist je boks naravno pre metafora života sa svim pobedama, porazima, teškim
nokautima, kontroli distance, iznad svega sposobnosti da se ostane na nogama primajući jake udarce, naravno i o borbi kao takvoj.
Film prati sudbine dvojice očajnika, obojica su notorna sirotinja sa previše zidova svuda oko sebe. Stariji, Tae-shik
(uvek fenomenalni Choi Min-Sik) je u svojim četrdesetim, nosioc olimpijske medalje u boksu, no sav uspeh mu
je ostao daleko u prošlosti...sada je razveden i nemoćan da vrati svoju porodicu do koje mu je jedino i stalo,
večito se krije od uterivača dugova, na sred ulice usputnim prolaznicima nudi sebe kao vreću za udaranje za
bednu lovu, tek kako bi se prehranio, davi se u alkoholu.
Mlađi, dvadesetogodišnjak Sang-hwan je sitni lopov, agresivan, krstari ulicama i pravi besmislena sranja,
van svake kontrole izgrižen gadnim životnim okolnostima. Baka mu je bolesna, ne zna za majku, otac koji mu je
jedini bio životni stub je ubijen...dospeva u zatvor gde u boksu pronalazi ventil za bes i sve svoje nesreće.
Naravno, sudbina spaja ovu dvojicu tipova...gde drugo nego u ringu, gde se mogu izboriti kako sa svojim
dotadašnjim životom i nemirima, tako i okrenuti novi list u njihovom sumornom svetu.
Vrlo dobar, moglo bi se reći višeslojan film koji pokriva sve zakonitosti žanra, uz sjajnu glumu, sentimentalnu
priču bez patetike, o borbi lišenoj (i tako lažnog) sjaja, priča koja vešto brani čast "bokserskog filma"
na dalekom istoku.
Preporuka.
|