Brutalno iskren, pesimističan, melanholičan, proganjajući filmski debi škotske režiserke Lynne Ramsay, koja nam priča o sumornom odrastanju u siromašnoj četvrti Glazgova, početkom sedamdesetih, u vreme komunalnog štrajka kada se mesecima po ulici i tako oronulih kvartova taložilo djubre krcato štetočinama.
Naš mali junak, James, odrasta upravo u toj prljavštini i nezdravom okruženju, sa majkom, sestrama i nezaiteresovanim ocem, često pijanim, ponekada i nasilnim. Priča nam na samom početku kazuje da je James odgovoran za smrt dečaka iz komšiluka, udavljenog u obližnjem prljavom kanalu koji teče kroz to djubrište. James tu krivicu nosi duboko u sebi, trudeći se da uprkos sveopštem sivilu oko njega ide dalje. Jedini drugar
mu je "spori" dečak Kenny, opčinjen životinjama, večito ismejavan od strane dece. Pored Kennyja, James počinje da se vidja i sa Margaret Anne, od njega malo starijom devojčicom, jezivo seksualno eksploatisanoj i maltretiranoj takodje od strane lokalnih klinaca. Iako različiti, to njegovih dvoje prijatelja, poput i Jamesa, imaju samo jedni druge kao retko društvo za izlaz iz te njihove zajedničke brutalne i tmurne
sredine. Kako se priča dalje razvija, minimalistički, često delujući poput dokumentarnog filma o svakodnevnici sirotinje, postaje nam sve jasnije, iz minuta u minut, to koliko je zapravo mučno, neizdrživo i bezizlazno teško Jamesovo detinjstvo...sve do šokantnog finala koje proganja i boli.
Izrazito mračan, uprkos nešto light motiva dečije radosti, otkrivanja nežnosti i ljubavi, avaj samo da bi se urušila i razočarala, Ratcatcher svakako biva jedinstven, bolno realističan “coming of age” film. Iako nije za svakoga, od mene ima samo preporuku.
|