Evo jednog lepog internacionalnog filmica, mozda pravi primer EU koprodukcije iza koje stoje Poljska, Portugal,Britanija i Francuska. No ono sto ga pored dobre price i finog tona izdvaja je prilicno detaljan uvid u svakodnevnicu slepih ljudi, njihove teskoce, svakodnevne borbe, izazove, kao i u trikove kojima se sluze ne bi li vodili zivot liseni nebrojenih limita koji im se namecu.
Centralni lik je mladi nastavnik engleskog, ujedno i slepi ekspert za orijentaciju u prostoru, Ian, koga unajmljuje privatna skola za slepu decu i mlade u Lisabonu. Njegov dolazak i metode menjaju sve u ovom tamnom univerzumu slepih. Ian, koji i sam ne koristi stap za slepe, mimo pravila, izvodi decu u dvoriste skole, uceci ih da
"zapazaju" svet sluhom, oslanjajuci se na eho i na najtisi zvuk okolnog sveta, u prvom planu upravo (naslovno) zamisljajuci svet oko sebe. Skolu pohadja i otudjena, povucena milichica Eva, u svojim ranim tridesetim, uz svoje teskoce i zgrozena reakcijama sveta na njeno stanje, odavno ostavivshi stap sa kojim je bila upadljiva, sada jedva da izlazi iz svoje sobe, ne kontaktirajuci ni sa kim. Ian se postepeno, strpljivo zblizava sa njom, sa zeljom da je upravo oslobodi zidina njenog mikrosveta izolacije. Oni zajedno setaju Lisabonom, bez stapa, osluskujuci i zamisljajuci njegove ulice i prolaznike, snalazeci se sa brojnim preprekama. Prica se menja kada se uprava skole zapanji Ianovim pristupom i igrom nesrecnih okolnosti ga otpusta...
Svideo mi se, prilicno, ne upada u zamku preterane sentimentalnosti, kako to zna da bude sa slicnim filmovima, dopao mi se i ton filma, internacionalni kasting, iako zna da zasmeta cesto izlomljeni engleski koji govore, dok glumci, Edward Hogg i Alexandra Maria Lara, koji zapravo nisu slepi, pruzaju meni izrazito realisticne portrete svojih
likova...no iznad svega Imagine nam pruza nesvakidasnji uvid u zivote slepih ljudi uz interesantnu pricu.
Preporuka.
|