Stole Haringa piše:
Čika R.Domanović je napisao svog čuvenog Kraljevića Marka koji se po
drugi put pojavljuje među Srbljima dok je čika Žilnik to uradio sa
Titom. On je opet tu najlakše se može opisati kao kombinacija pomenutih
umetnika ali na nemački način. Da li je nemački autor knjige koja je
ekranizovana to znao ili ne pitanje je sad. Ono što nije upitno je ovaj
odličan višedimenzionalni film koji ume da zabavi ali i da kroz samog
hitlera pljune istinu u lice. Hteo to neko da prizna ili ne ali ideje su
nadživele samog autora.
Hitler koji je pao na zemlju ne
snalazi se baš najbolje u početku ali sve se to menja kada slučajno
ugleda tv aparat i kad se od starog hitlera pretvara u ekscentričnog tv
komičara. Hitlerovo putešestvije ipak nije samo mejnstrim komedija
kakvih isuviše ima već solidno ostvarenje začinjeno kadrovima koji su
snimani krišom na ulici među običnim svetom.
Švabe koje su operisane od humora su me opet prijatno iznenadile.
|
Izvinjavam se, nisam mogap da nađem temu.
Film je satira, i to dobra satira koja pravi presek društva koje je na legalan, demokratski način, izabrala svog vođu koji se nije razlikovao mnogo od svojih kolega. On je u praksi sproveo sve ono što je napisao u knjizi koju je prodavao nekoliko godina pre nego što je došao na vlast. Čak ni ideje nisu njegove, pisah već o tome, da se ne ponavljam.
Autori knjige i filma su uspeli da nepovređeni pređu put preko ivice žileta. Tema jeste delikatna, grozni su povampireni logoraški vicevi, spoznaja da nacoši i dalje legalno deluju...Što bi rekli, licemerju nema kraja ali takvo je moderno građansko društvo koje se nije mnnogo izmenilo. Aca je shvatio suštinu kad je opisao pretposlednje scene filma. Mogu da dodam da je pre dolaska na vlast Hitler u svojoj knjizi koja je bila u prodaji obelodanio svoje planove koje je kasnije sproveo u delo. Stari hitler je u dve godine dugoj predizbornoj kampanji koju je zbao lovomna duše, prešao Nemačku uzduž i popreko. Novi je u kombiju uradio nešto slično, ispipao je novo, potencojalno glasačko telo posle kog je odabrao koalicionog partnera. Stari je posle podmetačine zvane Rahjstag došao na vlast, novi je postao "žrtva" siledžija. Ima još sličnosti koje ne upadaju u oko i te finese nisu usamljene u filmu. Meni se taj skriveni filigranski rad autora svideo. Ostatak neka sazna potencijalni gledalac koji, cenim, neće uzalud protraćiti vreme.
Hvala vama koji ste pronašli i učestvovali u temi.
|