Gornji opis je bezze.

Film se ne vrti oko toga ničega.

Danilo nije demobiliziran, reći će to ne samo jednom u filmu.

Nije ni prevarant, jedina njegova očita laž/prevara je da je u vojsci bio najobičniji ćato.

Koje krađe? Kakva Amerika?

Jesmo li mi gledali isti film?

Danilo, a ovdje skidam kapu prerano preminulom glumcu, je lik kakvog sretnete jednom u životu i nikad više.

Toliko empatičan da nastoji pomoći i onima koji pomoć ne žele, opsjednut nonmejnstrim glazbom (što će mu indirektno spasiti glavu), a s druge strane kriminalce krkne bez da trepne.

Netko bi mogao pomisliti totalni kaos od karaktera, nepostojeći. A opet uvjerljiv. Nadrealan.

Režiser namjerno dodaje takvom liku nadrealistične slike ružne socijalističke arhitekture sa tramvajem stvarnog, a opet nestvarnog izgleda, uvijek praznog.

Ili auto bez stražnjih kotača. Ili kasnije McDonalds - u Rusiji.

Možete vi ovaj film promatrati kao dosadnu drametinu o izgubljenoj mladosti i raspadnutoj obitelji ako želite, vaša stvar.

Na moju sreću, a vašu nesreću, Danilo svoju mladost nije izgubio nego pronašao, a raspadnuta obitelj je postala cijela. Uz to, film nije dosadna drametina.