Fantastična satira show business svijeta čiji je glavni junak Riggan Thomson (Michael Keaton), glumac kojeg svi već godinama gledaju isključivo kao superjunaka Birdmana zbog specifične trash uloge koju je jednom odigrao. Kako bi se napokon odlijepio od žutog ptičjeg kostima, posrnuli Riggan planira postaviti predstavu na Brodwayu. Za nju je sam napisao scenarij, njezin je redatelj te jedan od glumaca. No, put do ponovne slave sve je samo ne lak.

  Prvi kadar filma me je skoro odbio od gledanja jer o filmu nisam znao ništa a video sam Kitona kako levitira u gaćama. Ponašao se kao ona gomila dečjih superheroja i za vreme levitacije i za vreme vraćanja u normalu dok je razgovarao sa nekim uz odličnu pratnju bubnjeva. Usledili su potom dugi kadrovi koji su pratili M.Kitona kroz uske i zamršene hodnike pozorišta. Tako me je reditelj Injaritu majstorski upoznao i sa mestom radnje i sa ostalim likovima od kojih se izdvaja E.Norton koji je u neku ruku suparnik glavnom glumcu koji je priča za sebe i koji je karikatura karijere pomenutog M.Kitona koji je prihvatanjem ove uloge pokazao da ume da se šali na svoj račun.

  Kamera koja u stopu prati glavnog glumca i dugi kadrovi, odličan scenario i nadrealne scene su ono po čemu pamtiti ovaj film kome za sada nisam našao neki veliki minus. Takođe, meni se lično sviđa ta kritika američkih filmova, trendova i koncepta slave. Isto tako sjajna paralela između Kitonovog pravog života i lika kojeg glumi. Još da dodam da dodam da je sva ta ironija i kritika dobila na težini zbog bivših filmskih superheroja koji se u ovom filmu zezaju pomalo na svoj račun. Kiton (Betmen), Norton (Hulk) i E.Stoun koja dosad nije bila superheroj ali je bila epizodista u Spajdermenu.

  Da be davim, Birdman je bio jedan od boljih filmova tog leta Gospodnjeg.

 Uglavnom ovo je jedan genijalan film, koji govori o slici koja vlada u svijetu dvije umjetnosti, pozorišta i filma. Govori se tome da je pozorište izgubilo onaj status kakav treba da ima, da su glumci , koji bi sve posvetili pozorištu, prinuđeni da snimaju glupe filmove kako bi opstali. A onda nikako da pobjegnu od filmske uloge koja im obilježi karijeru. I koliko god se trudili da ostavite trag u nečem drugom, publika ih pamti po toj ulozi i priželjkuje da joj se vrate.

Posebno mi je milo što se u tom filmu prozivaju uništitelji filmske umjetnosti poput Marvel univerzuma i njihovi likovi. Glumci koji imaju ogroman potencijal, kako za pozorište, tako i za ozbiljne filmske uloge, ostaju zarobljeni u tijelima super heroja koje igraju i na taj način se sve više udaljavaju od onoga što bi trebalo da je suština sedme umjetnosti. 

Vrhunski film, vrhunski neodoljivi Majkl Kiton u vrhunskoj ulozi čovjeka, koji je samo želio da doprinese pozorištu, a završava u "kandžama" čovjeka ptice.