|
Film rađen po romanu bivšeg puba, bogat realizmom finskog podzemlja, ne sa kakve romantizovane gangsterske strane, već sa višeslojnijim uvidom u turobni polusvet narkomana, krimosa i policije, svih odreda prilično potonulih u urbano sivilo tog mikrosveta.
Pike je milica divlje narkomanske proslošti, sada tek puštena sa robije, sa svojom bebom pokušava da se izbori za novi, bolji zivot, ostavljajuci proslost iza sebe. Istovremeno pratimo i njenog bivseg tipa, Lallija, takođe divljeg, mutnog, sada možda čistim od droge, no i dalje u mutnim i brutalnim poslovima, koji se vraća u Pikein zivot... Pored njih, priča je ovo i o dvojici pubova, Elijasu, starijem detektivu koji prati napredak Pike, mozda i emocionalno upleten u njen život, a tu je i njegov novi, mladi partner Olli, pub koji se nosi sa teškim razvodom, gubitkom porodice i svirepim ranjavanjem na dužnosti...Njihovi životi i potrage se dakle prepliću u tom košmarnom, često beznadežnom svetu.
Znaju Finci da ubodu fine filmiće, meni unikatno melanholične, što zna da mi prija, specifičan je to svet, sama kultura ipak drugacija od svoje nordijske okoline, pa i jezika (meni jedan od retkih odbojnih, ti ugro-finski su mi baš problem) a sve to u tom tmurnom, uvek hladnom severu čine nesvakidašnji ambijent tih filmskih priča ove često zanimljive kinematografije. 8 Ball nije drugačiji, drama za finim krimi tonovima, ponegde izrazito brutalan, ima ovde više (i svirepijeg) nasilja nego što sam navikao od Finaca. Nažalost, likovi su mi previše odbojni, pubovi, krimosi, narkosi, svi (osim Pike), što zna da zasmeta, no priča je itekako ljudska, meni dovoljno solidna da se lepo uklopi u taj ambijent (sub)kulture severa, zbog kojeg i sedoh da gledam vražiji film.
Fina gluma, dovoljno interesantno vođenje, dobar i ambijent filma, pristojna priča, neka i standardna tema bekstva od prošlosti/borbe za neki drugačiji život, eto sa nešto daljim likovima, u sveukupno meni sasvim solidnom filmu. 
|