Režija: Michelangelo Antonioni,

Scenarij: Tonino Guerra, M. Antonioni,

Uloge: Monica Vitti (Giuliana), Richard Harris (Corrado Zeller), Xenia Valderi (Linda), Carlo Chionetti (Ugo), Rita Renoir (Emilia), Giuliano Missirini (operater radioteleskopa), Lili Rheims (njegova žena), Aldo Grotti (Max).

Ocjena na imdb: 7,6/10

Sinopsis

Giuliana se nizom pokušaja obnavljanja ili uspostavljanja smislenih odnosa, supružničkih s Ugom, ljubavničkih s njegovim kolegom Corradom i majčinskih sa svojim sinom, nastoji ponovno uklopiti u društvo. Izvorni razlog njezine neprilagođenosti koji ju je bio naveo i na pokušaj samoubojstva nije, čini se, ni njoj samoj poznat.

Prvi Antonionijev film u koloru za svoj središnji interes i najvažniji element uzima upravo boju, no kako Antonioni smatra da je osnovna odlika boje njezina konstitutivna ovisnost o onome što je okružuje, tako problem boje postaje problem prikazivanja uopće. Može se reći da je boja odnos između predmeta i psihol. stanja promatrača.

Crvena pustinja ulazi u sam kraj Antonionijeva najplodnijeg razdoblja i premda je nešto manje bitna od Avanture, Pomračenja i Noći , njene ekološke brige danas izgledaju mnogo proročanskije nego u vrijeme kad je film bio premijerno prikazan.

Film je nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji.