|
Minimalistički, meni vrlo efektan film o Simonu, dvanaestogodišnjaku iz kakve izolovane švajcarske zabiti, koji sam vodi računa o sebi i svojoj starijoj sestri, milici u svojim dvadesetim no neuporedivo nezrelijom I neodgovornijom, svakako većim detetom od malog Simona, koja se, onda kada uopšte radi, potuca sa trećerazrednim poslovima i još i gorim tipovima, te je njeno vreme uz Simona limitirano, poput i njenih emocija, dok roditelja nema na vidiku.
Mališa se svakodnevno iz njihovog ćumeza od stana u varošici podnožja planine, uspinje žičarom do luksuznog odmarališta gde krade sve što stigne od bogatih turista. Uglavnom su to skije i skijaška oprema koju potom preprodaje, mada mali Simon koristi svaku priliku da iz ormarića krade sendviče, ni on ni sestra ne kuvaju, te je i sav novac koji Simon dobije od svojih pohoda namenjen upravo hrani, toalet papiru, najosnovnijim sredstvima za život. Njega ni jednom ne vidimo u školi, niti u kakvoj dečijoj igri, jedina deca sa kojom dolazi u kontakt su zapravo njegove mušterije, "sredstva" a ne drugovi, Simon nije ni video detinjstvo. Postaje bolno upadljivo da je njemu, kao i svima nama, očajnički potreban ljudski kontakt, no jedine veze koje uspostavlja se tiču upravo njegovih "poslovnih mahinacija", dok njegova uporna posezanja za pažnjom svoje sestre ostaju jalova. Film nam dakle, vrlo suptilno, srceparajuće ali bez veštačke sentimentalnosti i jeftinih trikova, u najboljem maniru recimo braće Dardenne, priča o Simonu i njegovoj sestri u toj sumornoj izolaciji, u svakom zamislivom smislu, pre svega o izrazito krhkoj a opet nereskidivoj krvnoj povezanosti.
Mališa je odličan, naravno i Lea Seydoux, njoj ionako nije potrebna hvala, a kako nisam znao ništa o filmu, prilično me je iznenadila i epizoda Gillian Anderson, morao sam da trljam oči u neverici što je vidim u ovakvom jednom filmu (mali, intiman, francusko-švajcarski). Ne znam da li su mi više legli glumci, vođenje filma ili sama priča, što mi se zbilja retko kada dešava. Alal vera. Sve u svemu, sjajan film! Meni svakako najbliži (time, verujem, i najbolji) koji sam gledao ovih nedelja, verovatno i mnogo duže vremena. Možda i neće biti za svakoga, no ukoliko volite eto braću Dardenne, njihov filmski jezik i teme, onda vam i ovo može biti prava filmska poslastica.
|