Posljednja krčma u centru

Glavni lik u knjizi je bezimeni mladić, koji je kao tinejdžer svakodnevno visio u naslovnoj birtiji i koji se jednog dana ponovno odluči u nju vratiti, ali ovaj put iz drugih razloga... Malog su učili da se u birtiji ništa ne može naučiti, a dijelom su bili u pravu - u birtiji se ne može naučiti dovoljno ako ne znaš kako gledati na stvari. Njemu je, pak, postalo jasno da za malog kvartaša ne postoji druga obrazovna ustanova, otkako su sve ostale otišle k vragu. 

Ipak, u birtiju treba ući oprezno, s ciljem, planom i taktikom, inače se završi kao još jedna olupina na šanku - posljednjoj liniji obmane. Mali će potražiti jedinog čovjeka za kojeg je bio siguran da je iz birtije izvukao znanje za kojim on traga, a stari majstor, Čiča ga zovu, provući će ga kroz nemilo, nedrago i samostansku knjižnicu na putu do epske pobjede. 

Na svojem putu Mali će se uhvatiti u koštac s metodičnim zavodnicima, ravnodušnim pjesnicima, zelenom čarobnicom, suvišnim herojima ulice, previsokom cijenom pekarskih proizvoda i demonskim malograđanima, pa ustanoviti koliku bradu ima pravi Hrvat, koja su nadnaravna svojstva plastičnog Isusa, da je istina jedna uistinu relativna stvar, da se s domovnicom ne može obrisat' rit i, na koncu konca, ponudit će preuređenje šanka u - prvu liniju obrane.


***

Luka Kordić (1986., Split) je prije desetak godina odlučio početi pisati, ali ne roman ili klasičnu zbirku priča, nego, kako kaže, "priče za ekipu". Počeo je s pričicama od jednog lista papira, prešao u neko doba na dva, te dogurao do deset listova koje je netko bio spreman pročitati, bilo u kafiću ili u studentskom domu, na klupici u kvartu ili na faksu... 

Nakon što ga je iz godine u godinu sve više čitatelja slalo k vragu jer je odbijao objaviti svoje priče, prijatelj Matko Vladanović poslao je njegov rukopis nakladniku bez njegova znanja i time ga doveo pred gotov čin. Slijedom toga, Luka Kordić konačno se predstavlja i starim i novim čitateljima svojim (ukoričenim) prvijencem "Posljednja krčma u centru".