|
Jos jedan bezvremeni klasik Franka Capre, je zapravo vrlo jednostavna priča o paru koji se voli, Tony Kirbyju (Jimmy Stewart) i Alice Sycamore (Jean Arthur) i o njihovim porodicama koje predstavljaju dva različita sveta, što moze, a i ne mora, praviti razdor medju ljubavnicima...
Kirbijevi su hladni, prebogati i uspepni industrijalci, snobovi, dok su Sycamoreovi slobodoumna porodica čudaka, u svim pravcima razmahanog dečijeg duha, malo je reći ekscentrični, potpuno predani najprostijim životnim radostima, igri i smehu...No, dve porodice se neizbežno moraju susresti zbog zaljubljenog para, i to je onda uvod u razne komične (pa i ozbiljne) situacije...
U mnogo čemu ovo je uvertira filma It’s A Wonderful Life, režiser je svakako isti, u oba su James Stewart i Lionel Barrymore, kao i još nekolicina glumaca pa čak i sjajni trenirani gavran, isti je scenarista, isti direktor fotografije, čak je i mjuzu za oba radio Dimitri Tiomkin. Same teme ovog filma, to da ma koliko radili ili koliko god novca imali, pa i ako živimo živote forsirano, grabeći sve od njega, ni najmanje nije kakav put do sreće, te to da je najbogatiji čovek onaj sa najviše prijatelja, uz naglasak na ljubav porodice, ličnu, čovečnu ispunjenost, takođe su prisutne i u It’s A Wonderful Life. You Can't Take It With You je jednostavno vedriji, malo svedeniji, sa više urnebesnih i ovde u pozitivnom smislu prenaglašenih likova, i film ovde ipak ne nosi Jimmy Stewart, mene je možda najviše dojmio legendarni Lionel Barrymore, tu negde blizu mi je i taj šarm glumice Jean Arthur koju sada više volim nego pre 20ak godina kada sam je upoznavao po filmovima. Scene gde se Stewart i Arthurova ljube ili eto samo grle su premile i tople, preslatki su kao par. Dok je ova bizarna porodica neopisivo nenormalna, naročito za to vreme, prava galerija svakakvih ekstrema u sjajnom ambijentu. A i Jimmy...koji u jednoj sceni, 'nako dugačak, igra na sred ulice sa dečicom uz zvuke 'armonike je…
Prelep filmić
|