Scenarij: Leslie Dixon, Alan Glynn (novela)

Glume: Bradley Cooper, Robert De Niro, Abbie Cornish

Sadrzaj:

Limitless je triler s elementima fantastike redatelja Neila Burgera (The Illusionist). Snimljen je prema scenariju Leslieja Dixona po noveli Alana Glynna, a glavnu ulogu pisca Morre tumači Bradley Cooper.

Eddie Morra jest pisac u stvaralačkoj krizi kojem posljednji u nizu udaraca ispod pojasa čini prekid s djevojkom Lindy (Abbie Cornish). Lutajući ulicom susreće starog poznanika Vernona (Jonny Whitworth), bivšeg dilera, koji je sada nov čovjek. Tijekom razgovora, Vernon odlučuje pomoći piscu tako što mu nudi tabletu koja će mu pokrenuti stvaralaštvo. Eddie se odlučuje na tabletu i otkriva da mu aktivira apsolutno svu funkcionalnost mozga. Navlači se na nju i postaje Vernonov potrčko, a novo otkriće počinje se zamotavati u klupka laži, a laži za sobom povuku probleme.
105 minuta solidnog trilera uglavnom vjerno prati knjigu, a glavni izvor tenzija proizlazi iz prirodnosti problema koji nastaju zavlačenjem u vrtlog laži. Limitless je glavninom radnje predvidljiv; ali u radnji dolazi do niza sitnih obrata koji vode prema provaliji laži i rastvaraju iznova konflikte. Eddie nema jednog jasnog neprijatelja već se ispostavlja da tablete postaju i njegov neprijatelj i njegov glavni saveznik protiv mase ljudi koje navlači na sebe svojim upadljivim djelovanjem, a koji mu generalno ne žele ništa dobroga. Eddie će se sukobiti s glavonjama poslovnog svijeta koje u filmu predvodi Carl Van Loon (Robert de Niro), mafijom i kamatarima koje predvodi Gennady (Andrew Howard), a iz ruku će mu postepeno isklizavati apsolutna kontrola koju prividno postiže. Priča ima nekoliko velikih propusta zbog kojih bi trenutni scenarij trebao biti radikalno izmijenjen, no i uz to radnja djeluje dobro, ponajviše zbog usklađenog tempa scena i općenito dobre režije.



U težnji da se prikaže djelovanje droge i psihičko stanje likova, i pritom time ne zbunjuje gledatelja, scene su tonirane i mijenjaju boje ovisno o tome koji su dijaloški aktivni likovi u scenama pod utjecajem. Sirovi tonovi sive, plave i zelene dominiraju tijekom neaktivne faze, odnosno boje se unose u scene i kontrast raste ovisno koliko ih droga snažno pogađa. Promjene i razni detalji manifestacija droge nisu napasni, a režija pribjegava od učestalih metoda rješenja poput trešnje kamere i sjeckanja scena kada dolazi do promjena. Vizualni efekti su prisutni, ali nenametljivi. Prigodno bojama, perspektiva likova o svijetu i njima samima također se mijenja pa će dijalog i promjene u mišljenju likova biti vezane za kreativne skokove uma. Kao triler sadrži i ponešto akcije. Skromna je, ali napeta i zanimljiva, te intenzivira važnost droge i sklonost upetljanih osoba da postignu što žele. Tijekom filma pojavljuje se pripovjedanje Cooperova lika, ali ono baš i nema neku višu svrhu i pomalo izbacuje iz radnje potencijalno zanimljive događaje koji bi približili lik i djelo Morre.