Misteriozni Batal, kasnije Kosmos, odnekud dolazi u živopisni turski gradić i počinje da leči ljude svojim neobičnim sposobnostima i ostvaruje razne veze sa ženama, govori gotovo isključivo u biblijskim citatima, donosi kosmičke principe dobra koje ljudi ne shvataju, a negde gore teku nedokučivi putevi gospodnji...Ko ovo odgleda do kraja, ni pakao mu neće teško pasti.  Dobro, preterujem, atraktivno je, lepe su to sličice, ko dočeka kraj ponešto će i shvatiti, ali ovo prosto nije filmski jezik nego besmisleno filozofsko-humanističko tandrkanje do besvesti. Narativno Kosmos je poput priče o Nasradin Hodži koji tumara ulicama i pomaže ljudima, kao neki anđeo, šta li je, dok se vode rasprave da li treba otvoriti granicu prema susednoj zemlji ili ne. Pri tome Batal, koji može da bude na dva mesta u isto vreme, beži od policije preskačući tarabe kao neki zlosrećni seoski švaler. Da ne pričam dalje. Konotativno, Kosmos je ništa, gramatički neispravno, ali faktički tačno. Osim što nam govori da dobrotu i ljubav mi ljudi, ovakvi kakvi smo, niti imamo niti ih želimo. To su privilegije jurodivih i bogolikih. Ma šta mi reče... Emotivno, Kosmos je podvala, jer izvrće stvari. Svaki dobar ljubavni film univerzalizuje emociju i diže je na opšti nivo, a Kosmos je sabija, autizuje i svodi na bizaran odnos Batala i devojke. Oni se dozivaju kao ptice, a scena u kojoj i fizički liče na ptice je iritantnija čak i od histerija u filmovima Žulavskog. Kako bi rekao Matija Bećković, kad budem mlađi voleću ceo svet, zavoleću svemir i Kosmos pride. Do tada savetujem većini da batale Batala, a radoznalim filmofilima želim puno strpljenja i dobre volje. Trebaće vam. Kneginjo, tvoj veliki trud u predstavljanju filmova ovaj put se zaista isplatio, jer da sam noćas kad sam završio prevod i odgledao film imao snage da napravim temu, a hteo sam, ko zna šta bih napisao.  Iz celog Kosmosa samo jedna sličica.
|