Za ovaj je animirani magični uradak dobro poslužila knjiga engleske spisateljice Diane Wynne Jones, no maštu će vam  zasigurno zagolicati pomalo promijenjen scenarij koji se koristio za film, čiju je konačnu direkciju zacrtao Hayao Miyazaki i studio Ghibli, doduše u suradnji s Disneyem.

19. stoljeće je. Europa. Sophie (u japanskom je originalu 'glumi' ikona campa Akihiro Miwa) je osamnaestogodišnja djevojka koja nakon očeve smrti ostaje živjeti s maćehom i dvije polusestre. Zgodnim obratom jedne poznate zapadnjačke bajke, bajke, priča ide dalje. Kako nemaju novca, maćeha je otpravila dvije svoje kćeri u svijet za zanatom, jednu kod pekara, a drugu da postane vrsna čiribu-čiriba djevojka. Sophie ostaje s maćehom pomažući joj u dućanu sa šeširima.

Njen je 'oh tako običan život' postao daleka, daleka prošlost u trenutku kada ju je s lica zemljice majčice doslovno 'pomeo' naočiti i tajnoviti čarobnjak Howl koji pokušava pobjeći od nepoželjnog uhode. Peripetije postaju još spetljanije kada se nenadano pojavi i zla vještica koja pupoljak Sophie, nakon što ju je vidjela s Howlom, pretvori u ružnjikavu devedestogodišnju staricu. Ne želeći se pojaviti takva na kućnome pragu svojima, odlazi na put u Wasteland no biva 'usisana' u čarobnjaka naočitoga lebdeći dvorac.

Tajeći svoj pravi identitet, ostaje u dvorcu kao teta čistačica često iznenađujući dvorane svojim progresivnim, mladalačkim razmišljanjima. Tu upoznaje i Howlovog savjetnika i eksperta, Markla i vražička Calcifera… Odnos između Sophie i Howla postaje sve dublji, otkiva se prava snaga lebdećeg dvorca, no svejedno nije izvjesno da li i kako će se pupoljak Sophie osloboditi čini koje je na nju bacila neprijateljica vještica kada ju je zarobila u staračko tijelo. Bitno je i pripomenuti da se cijelo vrijeme kroz film provlači i ratna tematika.

Mikropriča koju smo vam upravo iznijeli ustvari je dio one veće i sveobuhvatnije - o ljubavi.

Veliki je dio filma rađen klasičnom animacijom – crtanjem, a Miyazaki, poznato je, često i dobar dio filma animira sam. Obzirom koji je to obim posla i koncentracije, nemojte se čuditi što dotični majstor provodi puno vremena u karanteni, odbijajući svoje dragocjeno vrijeme tratiti gostujuću na festivalima; recimo Mostri 2004. kada mu je baš ovaj film bio u glavnoj konkurenciji kao prvi animirani nakon trideset godina ili na Animafestu iste godine kada je dobio nagradu za životno djelo.

Preporuka