|
F r e n c h C a n c a n (1954)
( Only the French Can )
http://www.imdb.com/title/tt0046998/ - http://www.imdb.com/title/tt0046998/
Režija: Jean Renoir Scenarij: Jean Renoir po ideji André-Paul Antoine Muzika: Georges van Parys Žanr: Komedija, Romanca, Muzički, Drama Trajanje: 102 min Država: Francuska, Italija Jezik: Francuski
Jean Gabin ... Henri Danglard Françoise Arnoul ... Nini María Félix ... Lola de Castro de la Fuente de Espramadura 'La Belle Abbesse' Édith Piaf ... Eugénie Buffet Anna Amendola ... Esther Georges Jean-Roger Caussimon... Baron Walter Dora Doll ... La Génisse Giani Esposito ... Prince Alexandre Gaston Gabaroche ... Oscar, le pianiste Jacques Jouanneau ... Bidon Jean Parédès ... Coudrier Franco Pastorino ... Paulo, le boulanger Michèle Philippe ... Eleonore Michel Piccoli ... Le Capitaine Valorgueil Albert Rémy ... Barjolin France Roche ... Beatrix
Pariz, Montmartre, potkraj 19.stoljeća, Ziedler, kabaretski impresario u srednjim godinama, u posljednje vrijeme neuspješan u svojim poslovnim potezima, traži izlaz. Kad upozna dražesnu pralju Nini, uvjeren u njezinu darovitost, nagovara baruna Waltera da uloži novac u obnovu kazališta Moulin Rouge u kojemu bi glavnu atrakciju predstavljala upravo Nini, odnosno pučki ples can can. Istodobno, Ziedler i Nini stupaju u ljubavnu vezu što izaziva gnjev Ziedlerove dotadašnje ljubavnice Lole de Castro, barunove prijateljice, ali impresario se ne da pokolebati.
Glasoviti francuski sineast Jean Renoir svojim je impresivnim opusom iz tridesetih godina (Boudu spašen iz vode, Zločin gospodina Langea, Na dnu, Velika iluzija, Pravilo igre) zaslužio status jednog od najvećih filmskih autora u povijesti, no ni njegov opus iz pedesetih, nakon povratka iz Amerike gdje je proveo desetak godina, nije beznačajan. Film označava zaokret u opusu J. Renoira koji je njime, svojim najuspjelijim djelom 1950-ih, napustio tematiku i oporost većine svojih ostvarenja iz razdoblja poetskog realizma. Iako se tema (nastanak Moulin Rougea i afirmacija can cana) može činiti poticajnim polazištem tek za dočaravanje lepršavijih aspekata razdoblja, French Cancan se ipak smatra najuspjelijim filmom o razdoblju fin de sièclea, koji je vizualno majstorski oživljen (asocijacije na slikarstvo Augustea Renoira, Eduarda Degasa, Henrija de Toulouse-Lautreca) te predočava sliku Pariza, istodobno šarmantnog, profinjenog i frivolnog.
prevod radi Marijana T
Izvor:inter.okr
-------------
Sto me ne ubije... ide u moje memoare.
|