Vjerojatno
najpoznatiji poljski redatelj u zadnjih dvadeset godina počeo je
snimanjem dokumentaraca. Ti su filmovi usredotočeni na aspekte života,
kulture i političku situaciju pod kontrolom poljske Komunističke
partije.
Počevši snimati
crno-bijele dokumentarce na 16 milimetarskoj vrpci, Kieslowski je
razvijao stil koji je postao karakterističan za njegov daljni rad.
Naglašavanje naizgled beznačajnih detalja, poput ljudskog hoda i
sporednih likova, pomoglo je u postizanju jasnoće njegovog filmskog
izraza. Kieslowski je bio koncentriran na realizam, tako da su i
njegovi dugometražni igrani filmovi prožeti dokumentarističkim
pristupom.
Raniji radovi oslikavaju
društveni komentar poljskih zakona i načina na koji se dotiču života
ljudi u restriktivnom okruženju. Nagrađivani film 'Camera Buff' iz
1979. godine pruža humoristični i satirični pogled na život u
korumpiranoj provincijskoj tvornici. Film za Kieslowskog sadrži i
osobnu dimenziju, jer opisuje filmaša koji se na putu napretka iz
'uradi sam' kućnih filmova u svijet dokumentaraca istovremeno izlaže i
pažnji i kritici.
Prvi susret s cenzurom
doživio je 1981. zbog filma 'Blind Chance', koji se bavio trima
mogućnostima političke budućnosti Poljske na primjeru studenta koji
žuri na vlak. Film je trebao imati i četvrtu mogućnost (u kojoj Poljska
u potpunosti odbacuje Komunističku partiju), a unatoč tome što je nije
sadržavao, bio je zabranjen cijelih pet godina prije nego je dopušteno
prikazivanje.
I dok je 'Blind Chance'
smješten u nepolitičan svijet (student zakasni na vlak, ali zato
upoznaje seksi djevojku s kojom se spetlja), u filmu 'No End' iz 1984.
godine odbija biti satiričan. Junak filma, odvjetnik koji predstavlja
Poljake koje ugnjetavaju važeći zakoni, umire odmah na početku.
Njegovi filmovi su
oduvijek sadržavali filozofska putovanja u unutrašnjost ljudskog duha i
brigu za moralne i etičke implikacije ljudskih djela. Svoj status
velikog redatelj potvrdio je 'Dekalogom' iz 1988., ambicioznoj seriji
od deset filmova temeljenih na deset Božjih zapovijedi koje je
financirala poljska televizija.
Iste je godine Kieslowski
proširio peti i šesti dio 'Dekaloga' te su nastali 'Short Film About
Killing' i 'Short Film About Love'.
Njegov prvi međunarodni
film 'The Double Life Of Veronique' iz 1991. godine na često delikatan
i ironičan način istražuje ljudske osjećaje. On ga je opisao kao
'osjećajan film za osjećajne ljude', a radi se o dvjema ženama
(Poljakinji i Francuskinji), koje su zapravo dvojnice prožete jakim
međusobnim osjećajem povezanosti.
Najpoznatije i posljednje
djelo Krzysztofa Kieslowskog je trilogija 'Tri boje': 'Plava' (1993),
'Bijela' i 'Crvena' (1994). Baziran na bojama, svaki film istražuje
svoju temu. U 'Plavoj' istražuje slobodu kroz prizmu žene koja u
automobilskoj nesreći izgubi obitelj i pronalazi novi smjer svog
života. U 'Bijeloj' kroz crni humor pruža pogled u borbu jednog muža za
jednakost u braku, dok se u 'Crvenoj' koncentrira na zajedništvo,
potcrtavajući vezu mlade manekenke i starijeg muškarca.
Nedugo prije smrti,
Kieslowski je objavio plan za novu trilogiju ('Raj', 'Čistilište',
'Pakao'), koji nažalost nije uspio pretočiti u djelo. Umro je od
srčanih komplikacija u ožujku 1996. godine u bolnici u Varšavi.
preuzeto sa filmski.net