E ovako (nemojte me mrzeti nakon ovoga ), pre par godina, jedan od mojih boljih ortaka i ja se dogovorimo da telefonski "uznemiravamo" čoveka sa kojim smo odrasli, i koga mnogo volimo, a koji je...kako to da kažem... pomalo spor 

Kasnije je cela ova priča poprimila neočekivan tok. Snimak je dospeo na net, on je podneo tužbu, ja umalo dobio otkaz, ali na kraju smo se izvukli jer je odustao u poslednjem momentu. Najbolja je provala koja sledi. Na poslednjem ročištu koje je bilo zakazano u 09:00 ujutro, on se nije pojavio, i ovaj ortak koga čujete na snimku ga pozove da vidi hoće li dolaziti. Dečko se javlja i pošto nije imao unešen broj, javio se sa "Halo, ko je to?!" A ova budala mu odgovori "Adžić ovde šta radiš čoveče?"  Popadali smo od smeha. Posle toga je povukao tužbu.

O Vuku ili Vučenu Mandušiću, rat­niku u 17. stoljeću iz sela Rupa kod Visovca na rijeci Krki, dosta se pi­salo, a piše se i u najnovije vrijeme. Povod tomu je njegova ratnička spo­sobnost i slava koja je izazvala pažnje suvremenika, a i danas još pobuđuje zanimanja povjesničara. Svjedočanstva o njegovu djelovanju nalazimo u iz­vještajima njegovih pretpostavljenih, mletačkih vojnih dužnosnika, u iska­zima njegovih sudrugova, u zapisima kroničara i u djelima povjesničara. O Mandušiću govore i poznati hrvat­ski pisci iz 18. st. fra Filip Grabovac (1697.-1749.) i fra Andrija Kačić Mio­šić (1704.-1760.). U 19. st. spominju ga neki pisci i povjesničari (Ante Kuz­manić, fra Stjepan Zlatović, Ivan Bulić) .

Slava Mandušića doprla je i do Crne Gore, pa i jedan je od glavnih likova »Gorskog vijenca«, pjesničkog djela Petra Petrovića Njegoša (1813.­-1851.). To Njegoševo djelo doživjelo je više desetaka izdanja.

U predratno vrijeme lik Mandušića osvijetlio je dosta Boško Desnica pi­šući o njemu i objavljivanjem izvorne građe o njemu.

U početku 1974. g. izišla je u Za­grebu (»školska knjiga«), knjiga »Uskoci i krajišnici« koju je priredio Anđelko Mijatović. U toj knjizi autor je na temelju sve mu dostupne arhiv­ske građe obradio dosta opširno Man­dušićev lik, njegovo podrijetlo, djelo­vanje i njegovo značenje kao ratnika i povijesne osobe. Dvije godine kasni­je u »Nedjeljnoj Dalmaciji« su dva novinara Milenko Vesnić i Rade Mati­jaš u članku »Vuk Mandušić između povijesti i legende« kroz pet .nastava­ka (7, 14,.21, 28. studenoga te 5 prosinca) iznijeli hipotezu o tobožnjem crno­gorskom junaku Vuku Mandušiću. Na njihovo pisanje osvrnuo se, također u »Nedjeljnoj Dalmaciji, dr. fra Karlo Kosor u članku »Istina i mit o Vuku Mandušiću«. Kroz dva nastavka (12. i 19. lipnja) ukazao je na domišljanja netočnosti, nelogičnosti i nemogućno­sti njihove hipoteze. U srpnju (2. i 9.) 1978. opet je Kosor u »Nedjeljnoj Dalmaciji« objavio članak »Nepoznate pojedinosti o Vuku Mandušiću« i u dva nastavka upotpunio dotadanja saznanja o Mandušiću.

bubba ho-tep piše: ili jednostavno pitajte Čudakovog prijatelja iz vojske...

Ahahahaha...Čudak je u vojsci bio samo 37 dana, a od toga 25 na Vojno Medicinskoj Akademiji zbog "umišljenog infarkta".  Inače sam oduvek želeo da budem glumac, ali mi tata nije dao.  Drug iz vojske je ovaj lik koji se čuje na snimku, moj kolega sa posla, pesnik - bolesnik. Dakle, ja nemam prijatelja iz vojske. Sve obaveze u životu sam stručno izbegao i prespavao.