|
https://www.imdb.com/title/tt5721654/" rel="nofollow - Fiore (2016)
Dafne je miličica koju je mahom odgajio sistem, što popravne ustanove, što hraniteljske porodice, bez majke, sa ocem na višegodišnjoj robiji, film se zapravo i otvara njenim razbojništvima po metrou, gde iza leđa sa sečivom priđe žrtvi i otme joj telefon (ja pa prvo pomislih "fuck, ovakvu milicu bih oženio" LOL). Naravno da to tako ne može potrajati, eto je nazad među rešetkama, u dakle priči koja nam ne govori o tek tamo nekoj još jednoj tobože fucked up sudbini, niti o samom kaznenom sistemu, niti uz kakvu jeftinu eksploataciju i seks među rešetkama, niti nas davi nekakvim metaforama, kritikom kapitalizma, položaju "malog čoveka" and shit, već ovo meni biva obična, često topla, intimna i ljudska priča o pokušajima naše junakinje da ne bude svuda i večito sama u svemu, da li u pružanju ruku ka ocu, preživljanju sumornih zatvorskih dana sa cimerkom ili eto i sa momkom iz muškog dela kaznionice, sa kojim tek kroz rešetke, na daljinu, u vrlo retkim momentima i bez zidova među njima, može razmeniti poneku ljudskost, da li i više?
Sjajna glumičica, meni interesantan lik, sva nežnost iza sve te naizgled hladne spoljašnosti, te mnoštvo malih prepoznatljivih detalja takvog jednog života i odrastanja, nešto meni prelepih kadrova bega od okolnosti, uprkos svesti o posledicama, čine meni ovaj filmić zanimljivim i emotivnim. Povrh toga mi je odgovaralo što izbegava mnoštvo standardnih tema "zatvorskog filma", okrenut je osećanjima junakinje, bez ušećerenosti a opet sa prelepim scenama topline i ljudskosti. Lepo je gledati kako se postepeno na njeno lice vraća osmeh, pa neka potom slede i suze, vredi.
Ništa nezaobilazno ali meni je mio film koji mi je uz to i lepo legao.
|