Kineska serija je vrlo vjerna adaptacija 1. knjige - uz poneku dodanu scenu ili lik.

Ne. Kineska serija obrađuje prvu knjigu. Netflixova serija obuhvaća dijelove prve i druge knjige.

Cisinovo viđenje je tek varijacija na temu odgovora na Fermijev paradoks, jedan od razloga zašto uporno ne vidimo znake ikakvog inteligentnog (pa, ma kakvog) života van Zemlje uprkos starosti kosmosa, toliko prostranstva, zvezda, planeta, galaksija ali itekako uz kontakt sa vanzemaljcima, bez spoilera ne mogu dalje, no bićeš verovatno zadovoljan onime što je predstavljeno. Ne slažem se gotovo ni sa jednom njegovom tezom doduše, tako je ljudski, itekako vezano za strahove naše, no ljudi i pišu naučnu fantastiku, teško je imati tuđinsku perspektivu.  Svejedno je ideja, sa pregršt SF motiva, fina, može pružiti nadahnuće, razmišljanje na temu prvog kontakta, odsustva istog, problema koji se nameću njime. A kontakta, dakle, ima. Bez brige. 

Eto malo misli pred upuštanje u serijicu, knjige, ili šta god već. Što Jox kaže, preciziranja za one koji su tek kročili nožicom tuNA 

U drugoj knjizi - "Mračna šuma".

Inače, kao nekome iz prirodoslovnog faha, Fermijev paradoks mi je oduvijek bio zanimljiva tema. Ne mislim da smo prošli "Veliki filter" koji si spomenuo (ili možda jesmo - tko zna? ) - a Veliki filter je još jedan hipotetski odgovor na Paradoks.

Sama hipoteza "Mračne šume" (koja se može svrstati kao varijaciju sveobuhvatnijih Saberhagenovih  "Berserkera") meni osobno djeluje prilično uvjerljiva. Definitivno mi nije najuvjerljiviji odgovor na Fermijev paradoks, ali u Top 5 zasigurno jest.

Činjenica je da su mnogi poznati znanstvenici bili (i još uvijek jesu) protiv namjernog slanja naših signala u svemir - između ostalih i pokojni profesor Hawking.

Kažu oni koji se s time ne slažu da kad druga strana priča o "zlim vanzemaljcima" ustvari projicira ljudsku prirodu, no isto tako ovi koji zagovaraju "dobroćudne E.T.-je" projiciraju hipijevske neostvarive snove.

Ono što znamo iz naše povijesti - uvijek kad je dolazilo do susreta daleko naprednije civilizacije s manje naprednom, dogodila se tragedija. Svatko tko misli da je nemoguće da postoji civilizacija koja je ekvivalent Inkviziciji u svemiru ili Nacistima u svemiru, zavarava samog sebe. Niti jedna mogućnost ne smije se odbaciti - upravo stoga što jedini obrazac koji nam trenutno može poslužiti je ovaj naš, zemaljski.

Što se fermijevog paradoksa tiče, pa očito je, nitko ne govori, a svak sluša.
I o čemu bismo mi to govorili? Pretpostavljam o biografijama masovnih ubojica, to je u điru. Baš bi se nekakvi vanzemaljci javili puni oduševljenja na oskarovskog Openhajmera.

Već si ih sve pogledao?

Mašala.

Čitao si knjige, kažeš? I Netflixova serija je adaptacija samo prve knjige? Znaš što? Preporučam ti da opet kreneš čitati, a možeš raditi i bilješke usput jer očito ti trebaju.

Svima kojima je kineska serija preteška za gledanje nisu niti taknuli knjige. Ili ih nisu razumjeli - što dođe na isto.

Ne moraš. Moj komentar je bio da ako si pročlitao knjige, razumio ih i svidjele su ti se, onda nema teorije da ti je kineska serija prekomplicirana, prerazvučena ili loša. 

No, ovo je tema o Netflixovoj seriji. Ne znam zašto ljudi stalno komentiraju ovdje kinesku.

Odgledah ovo do kraja i mogao bih dati nekoliko ocjena, a svaka bi bila različita od one druge. 

Ako ovo gledamo samo kao SF, ocjena bi mogla biti 7,5, možda i 8. Ako gledamo kao adaptaciju cjelokupne trilogije - 6,5 do 7. No, ako gledamo samo kao adaptaciju prve knjige - a ipak se nje najviše tiče - onda je ovo za 2.

Iako riskiram da me me fanovi serije razapnu, istina se mora reći. 

Liu Cixinova trilogija bavi se idejama, a likovi su samo nosioci, pokretači ili plodovi tih ideja. Samim time, nije uopće problem ako promijenimo spolove ili imena likova ili ih autori požele iskoristiti za promicanje određenih svjetonazora. Ne. Problem je što ovakav faux pas nisam još vidio.

Dakle, umjesto Wanga Miaoa, imamo ženski lik - feminizam, girl power i sve to. I? Kako ćemo pokazati da nije u redu objektivizacija žena, pokazati njihovu inteligenciju i postignuća? Ako pitate autore ove serije: tako da uzmete za glavni lik nekoga tko izgleda kao top model. Pljesak, molim!

No, nije to jedini problem. Wang Miao (ili Auggie Salazar ovdje) apsolutno je nepotreban lik u ovoj adaptaciji. Doslovno. Razgovore s Ye Wenjie ne vodi Auggie, već Jin i Saul; u simulaciji nije Auggie, već Jin i Jack; partneri u Shijevoj istrazi nije Auggie, već Saul i Jin... Mogli bismo tako do sutra. Doslovno, ovaj lik imamo zato da bismo imali top model koji se nalazi u donjem rublju u jednoj sceni. I zato da drami i kontrira drugima. Samo što ovo nije romantična komedija, a ni melodrama.

No nije taj lik jedini problematičan. Jack doslovno postoji samo zato da bude komični sidekick, Mike Evans postoji samo zato... Sorry, nema pojma zašto ovdje postoji Mike Evans. Nemaju pojma ni autori. Očito je Jonathan Pryce trebao glumiti Djeda Mraza koji čita bajke i nosi darove djeci, ali nisu našli pravi kostim pa su odlučili (ipak) dodati lik Mikea Evansa.

Mike Evans (onaj pravi, književni i iz kineske serije) jedan je od nositelja radnje prve knjige, a idejno i cijele trilogije (uz Ye). Pravi Evans je nihilist, mizantrop, pankomunist. Ne negativac u klasičnom smislu, već osoba koja je proživjela traume koje su je oblikovale (opet, baš kao i Ye). Ovdje? Rekoh već - simpatičan starčić pun ljubavi za sve i svašta, ostarjeli hipik, valjda. I potpuno promašen lik koji rušiu cijelu koncepciju priče.

Ye Wenjie je tek nešto bolja - ne puno. Uglavnom je iskorištena za antikinesku propagandu. Da, roman otvoreno govori o zločinima Kulturne revolucije, ali što imamo ovdje? Imamo "pornografiju krvi", preuveličanu prvu scenu koja nema veze s opisom iz knjige, imamo pretjeranu scenu ispitivanja, imamo scenu sučeljavanja s osobom iz prve scene (opet pretjeranu), Yang je pretvoren u karijerista, a Ye se i ne udaje za njega pa nema niti scene s Yangom i komesarom (zapravo, nemamo pojma što se tamo događalo dalje?), ali ni scene gdje cijelo selo ide davati krv kako bi je spasilo nakon teškog poroda - sve stvari koje su oblikovale Ye u ono što i je. Ah, da! I njena kćerka je tek fusnota u cijeloj priči. Isto kao i s Evansom, autori nemaju blage veze što da rade s njom.

Da Shi... Praktički svi likovi koji postoje u romanu i pod istim imenom se pojavljuju u seriji djeluju kao da su tu zalutali. Praktički 6 epizoda, Shi se uopće ne ponaša onako kako se ponaša. Bez drskosti, sarkazma, nepoštivanja autorirteta... Ništa - dok ne dođe potpuni preokret u 5. ili 6. epizodi.

Ono što je ipak najšokantnije je komornost serije. Praktički sve do samog kraja gledatelj nema osjećaj da se nešto događa na globalnoj razini i da postoji globalna koordinacija. Doslovno, moja prva asocijacija kad sam vidio Shija u uredu bila je kao da gledam nekog od agenata Grupe TNT iz Alana Forda. U kineskoj seriji imamo sastanke i stalnu komunikaciju među svjetskim silama. Imamo itekako osjećaj da je cijeli svijet u iščekivanju nečeg zlokobnog. Ovdje? "Ah, i ti imaš brojčanik pred očima? Baš kul! Jesi li čula da se ubio fizičar XY? Hoćemo za večeru pizzu ili idemo van?"

San-Ti (Trisolarani) su pak totalni idioti. Dok u romanu pokušavaju ostati pritajeni i podrivati znanost, promovirajući pseudoznanost i nadnaravno - pa tako Wang promatra poremećaj kozmičkog mikrovalnog pozadinskog  zračenja (CMBR) i to bilježe SVI INSTRUMENTI na svijetu, ovdje imamo paljenje-gašenje zvijezda (jer zašto bi Netflxov gledatelj išao guglati CMBR i nešto naučiti) koje Hubble i Webb uopće ne bilježe - i samim time, Saul dobro zaključuje da se radi o triku. S takvom diletantskom glupošću sigurno neće osvojiti Zemlju. Toliko toga uloženog da bi se obrukali tako diletantski i razotkrili se - sram vas bilo, San-Ti!

Specijalni efekti? Nije mi jasno na što je otišao novac. Tencentova animacija koju su koristili u video-igri vjerojatno je skuplja od bezveznog CGI-a kojeg ovdje vidimo. Pa čak i ona najpoznatija scena (brod) izgleda gotovo isto. Zapravo, u nekoliko navrata sam pomislio da je Netflix "posudio" pojedine Tencentove scene koliko je sve slično (osim što kod Kineza nije ispala glupost tipa "Oh, super! Gle, u rukama drži hard disk i potpuno je neoštećen! Kakva sreća!"). U stvari, ispravak - papirnati brodići (i sve u vezi Willa/Yuna) bilo je izvrsno.

Spomenuo sam prije "pornografiju krvi". To je jedino objašnjenje za pretjerivanje s nasiljem kojemu tu nije mjesto. Zato imamo krv u prvoj sceni, imamo iskopane oči, imamo scene na brodu... Cijeli brod je (u prvom redu zbog promašenog prikaza Evansa) apsolutna glupost i potkopava bilo kakvu vjerodostojnost ove serije.

Sjećanje na Zemljinu prošlost je hardcore SF, bavi se idejama, uostalom, hipoteza Mračne šume nastala je iz ovog djela. Pa gdje te ideje vidimo u ovoj seriji? Hipoteze Farmera i Strijelca ne postoje... Ne postoji ništa intelektualno u ovome što je Netflix ponudio i ne bi me začudilo da preskoče čak i "Mračnu šumu" - ipak se radi samo o cjelokupnoj ideji trilogije - ništa strašno, zar ne?

Pa, što je dobro?

Dobro je ispalo rano uvođenje likova Yun Tianminga (Will Downing), Luo Jija (Saul Durand) i Cheng Xin (Jin Cheng). Imamo tu i Wadea, koji se pojavljuje kasnije u romanima, ali iako je ovdje zanimljiv lik, imam dojam da njegovo ponašanje služi kao zamjena onoga što bi trebao biti Shi. 

Sve u svemu, serija za one željne specijalnih efekata, one koji nemaju pojma o knjigama ili za one koji se žele zavaravati kako ovo ima veze s Liu Cixinovom trilogijom.

5/10

Odgledao sam svih 30 epizoda i s engleskim i s hrvatskim prijevodom, nekoliko dana kasnije sve mi je "sjelo". Priča nije ono što se na prvi pogled čini, priča je alegorija, metafora na sasvim drugu adresu.

Kineska verzija je bešćutna do razine mehanike, robota. Sva ljubav koja je prisutna u seriji je u formi obožavanja kraja, zapravo "Kraja", Armagedona, "Uništitelja svijeta", što ne odudara od kršćanskog obožavanja smrti i očekivanja dolaska Mesije koji će neminovno značiti i kraj čovječanstva. Bolesno, zar ne?

Nisam gledao Netflixov uradak, nemam vremena, život je prekratak da gubim vrijeme koje je jedino nenadoknadivo.

Ne znam šta mi je besmislenije od ta dva, mrtva trka  Opet, uz akcenat na tome da je sve to puka misaona igra, nemamo blagog pojma, niti jasne logike za koju bi se uopšte uhvatili da bi imali ikakvu predstavu o nečemu stanom. Iz istog razloga mi je oduvek odbojno sve to o kakvim inteligentnim civilizacijama milionima, možda i milijardama godina starijim od nas, uopšte i zamišljati na kakvoj razini razvitka ljudske vrste, sa svim našim pizdarijama i vrlinama, jedva da smo se ispilili. 

Ne mora nešto tuđinsko biti apsolutno neuhvatljivo mislima, moguće je i da nismo toliko zakržljale svesti ali sve je to (osvajačka rasa ili pa kumbaya komuna, neko sa srane će nas spasiti, naučiti čemu) ista strana jedne medalje, suviše ljudski, vezano za našu prošlost, naše strahove, naše osobine, vodilje,poimanja. Nešto tuđinski uopšte ne mora imati u sebi mrvu ikakve potrebe za osvajanjem, porobljavanjem, uništenjem, strahovima, kao ni jasnu predstavu o tome šta je mir, ljubav jednih prema drugima, zajednica/zajedništvo, išta na hippie strani. Iz tog razloga pa nisam ikada mogao da se uživim u Star Trek, nekakvu gomilu raznih bića u kakvoj galaktičkoj federaciji, u istim ciljevima, sa uopšte mogućnošću komunikacije, međusobnog razumevanja i avanturama na istom zadatku. 

Sve je moguće, u ovolikom svemiru, no mene lično odbija to traženje ljudskosti u svemu oko nas, kamoli u nečemu po definiciji neljudskom. 

To jesu dvije krajnosti, no razlog zašto je mnogo znanstvenika oprezno oko namjernog slanja signala u svemir temelji se na našoj povijesti. Uvijek kad smo imali susret naprednije civilizacije i primitivne, to ej završavalo pogubno. Pri tome čak se i ne misli na rat i nasilje, već bolesti, urušavanje primitivnije kulture nakon kontakta s naprednijom i dr. Uostalom, zato danas imamo pravila da se primitivna plemena na Zemlji ostavljaju na miru i bez kontakta s našom civilizacijom. 

Zavisi i koji sve naučnici. Teško da svi baš misle da ne bi trebalo slati ikakve poruke, čitao sam i slušao i one koji zbilja misle tako, no nema tu jedinstva u ideji. Naučnici su već na Voyageru poslali kojekakve poruke i podatke o ljudima i Zemlji, sa pozdravom. Naučnik, po nekoj definiciji, samo po sebi, ne bi ni trebalo da se odveć bavi nekim tamo pitanjima o vanzemaljcima, jer nemaju za šta, ma kakav dokaz da se uhvate, mnogi upravo to i rade, ćute dakle. Deo njih je vazda smatrao sramotnim to da se ozbiljnije ako ikako upliću u priče o nekakvim vanzemaljcima, deo je prosto strahovao zbog imdiža koji bi im tako šta stvorilo, treći pa misle da zakoni fizike svakako brane mogućnost komunikacije, posete, četvrti pa misle da je svejedno šta mi šaljemo ukoliko je neko zbilja milionima ili milijardama godina razvijeniji od nas, svakako će saznati ili već znaju za nas, to što je za nas kosmos "prazan" i "tih", ne znači da drugi, napredniji, ne vide i ne čuju išta. Tako da naučnici kao naučnici misle sve i svašta, nema na sreću zajedničnog, jedinstvenog stava. Sa time na umu, kao i sa svime što si već naveo, sam upravo i naveo svoje razmišljanje iznad. 

Jesu dve krajnosti, ali ljudskog ponašanja/istorije/vodilje, iz tog razloga mi je to sve, obe krajnosti kako ih ti vidiš, u startu ideja koja konkretno moj um ne zabavlja, za mene je to jedna te ista strana, rekoh već iznad. Stephen Hawking je imao tek to jedno viđenje, nije da je silno podržan u tome, i pre tog njegovog stava, Voyager je poneo poruku a i bez Voyagera, brže od njega signali sa Zemlje se svakako šire kosmosom (ruku na srce, teško da i oni putuju večno i da stižu svuda), pa je suštinski svejedno šta je on mislio o (ne)slanju poruka. 

Ne gubi meni Three Body Problem, uopšte "Priče o Zemljinoj prošlosti", išta zbog toga što se ne slažem sa ponekom tamošnjom idejom, te knjige su krcate idejama, nešto kupim, nešto i ne baš, dovoljno dobro je ispričano, interesantno, i bitnije od svega biva pravi SCI-FI, sa refleksijom onoga što je žanr nekada predstavljao, za mene vazda bio na rubu, pomerao granice, gledao dalje i drugačije, upravo prštao od ideja, interesantno postavljenih svetova, što ovaj svakako u nekoj meri uspeva, stoga zaslužuje svoju popularnost, Cisin, njegove knjige, serija (pa kako god se kojoj verziji već prišlo), sve u svojoj meri. A sve te teorije, Zoo hipoteza, tu konkretno mračna šuma, poređenje naše istorije sa svešću napredne civilizacije, mi prosto ne klikće kako treba u umu, bliži su mi stavovi onih naučnika koji naginju tome da smo ipak (u okolišu) sami, ili da tu kakav "veliiki filter" igra ipak nešto veću ulogu zašto ne vidimo i ne čujemo išta (one tiktak letelice i likovi koje su oteli vanzemaljci meni nisu interesantni, maltene bih pre imao živaca za pričice o bigfutu ), dok i strah, ma koliko potreban bio u svemu, ipak ne vidim kao ispravan motiv za zaključivanje, pored toga što takođe verujem da, rekoh, me odbija ideja da nešto tuđinsko, vanzemaljsko, neljudsko, gledamo kao na nešto ljudsko, sa našim navikama i mislima o ratu, miru, zajedništvu. Neka je prisutno u SF-u, ali ne mogu protiv sebe i svojeg toka misli, meni je sve to poput onih blesavljenja da će neka napredna rasa putovati eonima, da bi došli ovde da nas pobiju jer im treba, pazi sada, voda npr. Pa otkud je voda kakvo fucked up jedinjenje kojeg nema ikuda, krcat je kosmos istom hemijom, svako ko je ugrožen može graditi habitate u orbiti čega god, premestiti se na svoj (ili tuđi) mesec, ovu planetu, onu, asteroid, slobodno plutati, raditi milion i jednu stvar nama možda i nezamislivu, nego jebavati se sa nekim oko hemikalije koju ima okolo i može je sam praviti kako hoće. U tom dakle smislu, mogu uživati u nekim aspektima dela, pa makar to bio "Dan nezavisnosti", krcat glupostima kao i svaki drugi Emerihov film, a opet zabavan, šta ima veze šta ja tu kupujem ili ne kupujem, suštinski ne znam podnednako išta kao i svi ostali  samo je pitanje koliko se čemu mogu dati da bih se uživeo i u kojoj meri sa kakvom god već pričom, knjigom, filmom, serijom, hipotezom. 

Nažalost, na osnovu onoga što stručnjaci kažu, ne vjerujem da ćemo vidjeti ljude na Marsu za našeg života. Muska zanemarimo - on je više EPP nego netko tko zna o čemu govori.

Prvi problem je zračenje kojem bi posada bila podložna na putovanju na Mars (i natrag) - rak je skoro pa garantiran. Neki znanstvenici idu čak dotle da predlažu da posadu čine stariji ljudi (jer oni su, kao, ionako najbolje preživjeli). Jedino trenutno rješenje - ali samo u teoriji - je obložiti letjelicu sa šupljim stjenkama u kojima bi se nalazila voda, što bi ujedno riješilo i problem vode za posadu. No, imamo tu i problem mikrometeora koji "zuje" svemirom i jasno je zašto su opasni.

Drugi problem je dužina putovanja i opskrba hranom i vodom. Posada mora biti minimalna - 3 osobe najviše, jer sa svakom osobom treba i više zaliha, a to znači i veća težina letjelice, što, opet, znači i više potrebnog goriva, veća masa letjelice i cijela misija postaje nemoguća. Ideje o uzgoju vlastite hrane su tek ideje - slično kao i onaj štit od vode. Da ne spominjemo da posada mora psihički "istrpjeti" jedni druge i izdržati misiju koja potencijalno može potrajati i do 3 godine sveukupno.

Treće - na Marsu posadu mora dočekati baza u kojoj će moći boraviti određeno vrijeme - hrana i voda opet - dok čekaju da se letjelica napuni gorivom (koje već bude odabrano za misiju) - što znači da tamo mora biti i postrojenje koje će crpiti vodik ili što već bude gorivo za povratak na Zemlju, a takav uređaj opet spada samo u sferu teorije.

Samim time, teško je vjerovati da će čovjekova noga stupiti na Mars prije kraja ovog stoljeća. Eventualno što bi moglo ubrzati i promijeniti situaciju je umjetna inteligencija. Činjenica je da su stručnjaci u protekle dvije godine ostali šokirani napretkom AI-a (kažu da se ovaj sadašnji doseg očekivao tek kroz 10 do 20 godina) pa bi daljnji razvoj možda mogao donijeti neka nova rješenja, jer AI će definitivno igrati važnu ulogu u budućem istraživanju svemira (a i u svim sferama života).

A što se tiče doba razvitka Apolo misije, jesu bila drugačija vremena, onda je sve bilo zatucanije, "mi moramo stići pre njih", "ako oni stignu prvi, znači da su napredniji, opasniji, sposobniji", "naš sistem je bolji sistem", "moja piša je veća od njegove piše", u jeku hladnog rata između velesila, pa se nisu žalili novci. Ubiše predsednika, ratuje se po Vijetnamu, raja urla na ulicama, ubeđeni da nešto menjaju, no i dalje se gurala basnoslovna, danas nezamisliva lova u program. Da li je to bolje, teško, ko ne plati na mostu, plati potom na ćupriji, na pogrešnim uverenjima se radilo toliko toga u samom razvitku svemirske agencije, NASA bi decenijama već bila nemerljivo smislenija, napredak daleko upadljiviji, da se nije toliko toga naopako postavilo tada. No opet, sve u svoje vreme, to se već sada menja, u tom tamo slučaju, eto u sprezi privatnih kompanija sa državnom potporom. Kao i sa razvitkom svemirskih programa u zemljama koje ga ranije nisu imale razvijenog u meri u kojoj je to danas (Kina, Indija). 

Stagnacija je nažalost normalna pojava, ma i gore od nje, periodi kada je toliko toga jezivog, pa se  uprkos tome i bez ikakvog drugog izbora čovek, kao sakata i čudnovata biljčica, svejedno uspravi i nastavi napred. Zvezde su umrle da bi mi živeli, naravno da ćemo im uvek težiti. Ne brinem ja o čovečanstvu glede toga. 

Samo što neće o tome da nam pričaju u medijima, nego u drugu Putinu, Gazi, gde je bio preCednik i ko'ko se namučio, ko je naguzio ovu starletu, šta je obukla ova pevaljka, šta joj je, gle čuda, ispalo, ko'ko košta garažno mesto, ko'ko trešnje, i onda jbg, ćuti i trpi, ili gasi tv i baci novine.  

Sve i ako zbilja jeste (znaš da ne čitam stvarno ono na šta se nadovezujem ), lepota, kako je ja vidim glede mojeg piskaranja i glupiranja, je upravo u tome da širim priču i bavim se meni interesatnijim mislima, ne znam da se držim ionako nekakvih tema, ponajmanje tuđih, prosto je zabavnije ovako, ostavim mesta za ćaskanje.  Nebitno suštinski, nije problem ni bio u nezainteresovanosti ljudi, imamo previše problema na Zemlji, svemir je komplikovan, komplikovani su i odnosi vlade sa takvim poduhvatima, jedinog tela koje se uopšte može upuštati u takve avanture, a one u moćnijim zemaljama, sa sve predsednicima koji se ipak pitaju tu, se biraju na svega nekoliko godina, svemirski program se razvija po makar 15, 20, 30, a u pitanju su ludačke cifre za svaki iole krupniji korak, i tu je dolazilo do nesklada. Ko bi imao toliko cojones da odvoji nekoliko desetina triliona dolara u današnje vreme, ko bi stao iza takvog predsednika, ko bi sve ostao bez budžeta zbog toga,  a sve to dok bi tek neki tamo sledeći po redu dobio pohvale, ne pita se neki tamo narod išta ionako, ako moćne industrije ne vide zaradu u tome, nema opasnosti od rivala, nema straha u narodu koji se može više naplatiti od recimo terorizma, ekologije, zdravstva, ovoga-onoga, nije prosto moguće, opet jer je sve pogrešno postavljeno odavno, da neki baja u Beloj kući izađe pred novinare i kaže "idemo ovamo-onamo", sahranio bi sam sebe momentalno. Naravno da bi ljudi trebalo da su složniji, da nema gladi, ratova, sebičnih vodilja, da se ulaže u čovečanstvo, sve ono što nas i čini ljudima, da jasnije vidimo plodove toga, no dug je put do tako čega, nismo mi ni dečije bolesti preležali. Ono što ovo vreme čini boljim od ranijeg, je upravo taj napredak koji ja vidim bezmalo svuda, u ovom slučaju konkretno od drastičnog smanjenja troškova, i toga da su se eto i sanjari, vizionari umešali konačno u čitavu tu priču. Nije dovoljno, moraju imati ludu podršku svojih zemalja, ostalih milijardera, kompanija, moraju i zarađivati na tome usput, no sve se to rešava kako vidimo u hodu. Ide na bolje. Uz sve to sada ima više rivala u još ponekoj sada razvijenoj zemlji sa dovoljno volje da se petlja sa svemirom. 

Neka Passengers i jeste površan filmić, ali je sjajan ambijent, ima lepih kadrova svemirskog putovanja, letelice, nešto čak i relativno objektivnih problema na kakve bi takav jedan let naišao. To tamo moralisanje zbog njegove odluke mi nije bilo previše interesantno ali su mi prosto slatki oboje bili. Nije puki ljubić kamufliran u naučnu fantastiku, dovoljno je interesantan i iz ponekog drugog ugla. Meni je to drag film. 

gde si nasao hvatski prevod? ovde ima 6 epizoda koje izlaze jednom mesecno.  ovog meseca ni toliko.

Ubedljivo najslabija je ona Ogi koja vise gleda kako da sebe reklamira a sa glumom nema dodirnih tacaka. Mnogo me podseca na Megan Foks i ono njeno namestanje usana. 

Ocena 6.5

Spasli ste mi TV od razbijanja.