Web: Titlovi.com
Kategorija: Filmovi i serije
Ime foruma: Komentari na filmove
Opis foruma: U ovom forumu će biti komentari na filmove
URL: https://forum.titlovi.com/forum_posts.asp?TID=104069 Datum ispisa: 18.Lipanj/Jun.2026 u 04:14 Verzija Softvera: Web Wiz Forums 11.01 - http://www.webwizforums.com
Tema: Poor Things (2023)Objavio: aleksandar-kojic
Tema: Poor Things (2023)
Datum objave: 29.Rujan/Sep.2023 u 17:18
Jao,jedva čekam prevod! Ima li nagoveštaja?
Odgovori: Objavio: payutti
Datum objave: 29.Rujan/Sep.2023 u 21:55
aleksandar-kojic piše:
Jao,jedva čekam prevod! Ima li nagoveštaja?
Kakav prevod, čoveče?
Film počinje da se prikazuje u bioskopima tek od 8. decembra, što znači da će prevod biti negde 2024-e.
Objavio: Mizi
Datum objave: 29.Rujan/Sep.2023 u 23:29
aleksandar-kojic piše:
Jao,jedva čekam prevod! Ima li nagoveštaja?
Jaoj Kojiću, a gde žuriš Kebo bre?
Objavio: payutti
Datum objave: 29.Rujan/Sep.2023 u 23:42
Iza svakog ugla vreba Aleksandar Kojić Keba.
Objavio: bgvracar
Datum objave: 02.Listopad/Oct.2023 u 09:24
Kad vidim u potpisu filma prezime Lantimos, bežim glavom bez obzira. Verovatno još jedno njegovo, "ništa ni o čemu" ostvarenje.
Objavio: klass
Datum objave: 02.Listopad/Oct.2023 u 18:54
He, eto, jos jedna potvrda stare izreke - ukusi su razliciti. Posle gornje recenice, morao sam da proverim..i ova cetiri njegova filma koja sam gledao - The Killing of a Sacred Deer, Dogtooth, The Favourite, The Lobster..za mene su sasvim dobri filmovi.
Objavio: payutti
Datum objave: 02.Listopad/Oct.2023 u 19:01
bgvracar piše:
Kad vidim u potpisu filma prezime Lantimos, bežim glavom bez obzira. Verovatno još jedno njegovo, "ništa ni o čemu" ostvarenje.
Apsolutno se slažem. Ja bih tu dodao i Vesa Andersona. Doduše, moja žena voli njegove filmove (Andersonove, ne Lantimosove )
Objavio: Debilius
Datum objave: 02.Listopad/Oct.2023 u 23:56
Klass, spomen na Lobstera me vratio u momenat kad sam gledao taj film.
Moglo je sve bit ispričano u 30 minuta, ali je ovaj odlučio napravit žvaku od
filma. Čemu to filovanje napetosti oduljivanjem? Ne kažem da mi se film nije
svidio, ali sumornost se može prikazat i na kraći način.
Ovaj ću gledat kad izađe, i naravno da će bit tu borba ko će ga prije prevest
jer je razvikuša. Ženski Frankenštajn, ok. Dobro da nije ženski Anštajn.
Objavio: ar8c
Datum objave: 03.Listopad/Oct.2023 u 17:41
payutti piše:
bgvracar piše:
Kad vidim u potpisu filma prezime Lantimos, bežim glavom bez obzira. Verovatno još jedno njegovo, "ništa ni o čemu" ostvarenje.
Apsolutno se slažem. Ja bih tu dodao i Vesa Andersona. Doduše, moja žena voli njegove filmove (Andersonove, ne Lantimosove )
Amen
Doduše uvek se nekako ponadam boljem ishodu, a ovde malo priča i žanr golicaju. Probaću pa kako ispadne
Objavio: Stressman
Datum objave: 24.Prosinac/Dec.2023 u 13:12
Kažu da njegove filmove amerikanci koriste za ispitivanje zatvorenika u Gvantanamu...jedva čekam da se pojavi za skidanje...uu zamisli dati pare u bioskopu za neki njegov film :-)
Objavio: sasa-stipisic
Datum objave: 25.Sijecanj/Jan.2024 u 00:09
Film koji je lud, opaljen, ali i malo mu je falilo da mi opravda taj svoj hype. Stilski i po likovima nešto između Burtona i Lyncha. Zanimljiv i zabavan, je, ali opet ima i nemali broj bespotrebnih scena seksa i to mi je čak za (ne)vjerovat najviše pokvarilo film. Ok, neke su nužne radi lika koji zapravo otkriva sebe kao sebe, jer glavni lik kojeg živi tj. glumi odlična u ulozi Emma Stone je zapravo beba mozgom koja je "zarobljena" u tijelu odrasle žene (i po hormonima). Tako da u suštini film prati odraslu osobu koja na puno brži i impulzivniji način otkriva sebe, manire i ponašanja ljudi, te svijet kao svijet, sve ljepote i grozote. Odlična i impresivna scenografija i fotografija. Dosta dobro ostvarenje sve skupa kad se sagleda, ali ne odlično ili fantastično.
Objavio: Djgretz
Datum objave: 27.Sijecanj/Jan.2024 u 22:49
Humor,crni humor,satira,film je malo naporan zbog scena sexa(čak na granici neukusa),ali unatoč tome jako dobar.
Nije film kojemu unaprijed znate radnju,bez obzira na najave!
Objavio: AlexDeLarge
Datum objave: 27.Sijecanj/Jan.2024 u 23:32
Mada ja filmove Jorgosa Lantimosa uopsteno volim, manje ili vise od filma do filma, stoji da ima nepotrebnog filozofiranja, ali dato ostvarenje mi se svidelo.
U poslednje vreme gledam filmove ili serije sa bespotebnim scenama, verovatno je receno u komentarima, ima ih i ovde, to mi kvari utisak, ali napisacu vise.
Objavio: Branko K
Datum objave: 19.Veljaca/Feb.2024 u 19:22
Zavidna scenografija i kostimografija koji krase ovaj film su svaršeno odrađeni i to ne samo u grubom vizualnom obliku nego kao i svojevrsna simbolika vezana za priču, svijet, ljude… Također film krasi uvijek netipična glazba koju Lathimos voli imati u svojimfilmovima, ali ono što je u žarištu filma upravo su uloge glavnog trojca: Stone – Dafoe – Ruffalo i nijansiran prikaz njihovih suprotnosti koje inherentno nose u sebi (Duncan je istovremeno zavodljiv i patetičan) ili do njih dolaze rastom tijekom filma, kao što se Bellin vokabular razvija od guturalnih ekspresija do akademske razine.
Kako Yorgos dirigira radnjom i njezinim tokom je maestralno: od same priče, načina snimanja kamerom, prikaza svijeta, prikaza interijera, sve… To je rijetkost danas za vidjeti.
Ovaj film je u svakome segmentu tako pametno i predivno snimljen da nema šanse da vas ne očara na bilo koji način. Da ne kažem kako je zanimljivo osmišljen interijer God-ove vile u to povijesno doba.
To igranje paralelnim vremenima stopljenim u jedno je vrhunsko......
https://filmoviandserije.wordpress.com/2024/02/03/poor-things-2023
Objavio: 2b0rn0t0b
Datum objave: 20.Veljaca/Feb.2024 u 13:10
Branko K piše:
Zavidna scenografija i kostimografija koji krase ovaj film su svaršeno odrađeni i to ne samo u grubom vizualnom obliku nego kao i svojevrsna simbolika vezana za priču, svijet, ljude… Također film krasi uvijek netipična glazba koju Lathimos voli imati u svojimfilmovima, ali ono što je u žarištu filma upravo su uloge glavnog trojca: Stone – Dafoe – Ruffalo i nijansiran prikaz njihovih suprotnosti koje inherentno nose u sebi (Duncan je istovremeno zavodljiv i patetičan) ili do njih dolaze rastom tijekom filma, kao što se Bellin vokabular razvija od guturalnih ekspresija do akademske razine.
Kako Yorgos dirigira radnjom i njezinim tokom je maestralno: od same priče, načina snimanja kamerom, prikaza svijeta, prikaza interijera, sve… To je rijetkost danas za vidjeti.
Ovaj film je u svakome segmentu tako pametno i predivno snimljen da nema šanse da vas ne očara na bilo koji način. Da ne kažem kako je zanimljivo osmišljen interijer God-ove vile u to povijesno doba.
To igranje paralelnim vremenima stopljenim u jedno je vrhunsko......
https://filmoviandserije.wordpress.com/2024/02/03/poor-things-2023
Svaka čast, odličan prikaz!
Pogledao sam film pre nedelju dana i još sam pod utiskom.
Nesumnjivo najneobičniji Lantimosov rad do sada, još razbarušeniji i u režiji (uslovno rečeno) barokniji, čipkastiji od izdanja u The Favourite, ali sa svim stilskim odlikama njegovih dosadašnjih filmova (naglašeni donji rakursi, često korišćenje širokougaonih kamera kao i ribljeg oka, stilizacija likova, priča koju osim na doslovnom nivou možemo tumaćiti i kao alegoriju, obavezna tačka plesa u filmu itd).
Definitivno remek delo što se tiče scenografije i kostimografije, znalački vođena priča sa reminiscencijama na Frankeštajna Meri Šeli, vizualna steam punk stilizacija sa Belle epoque primesama na Lantimosov način.
Film sam razumeo kao fikcionalizovanu alegoriju o čoveku i njegovom razvojnom putu u životu, od infantilnog perioda do perioda zrelosti. Samorazvitak, suočavanje sa svim fenomenima koje nosi život, do konačnog suočavanja sa pokvarenošću sveta i još mnogo toga. Dobar je i ironičan kraj, kada naša junakinja svoj samorazvitak okonačava ostvarivši se u večnom ljudskom snu - i sama postaje neka vrsta Boga, onoga koji kreira i koji se u toj kreaciji poigrava, uz dozu lantimosovske duhovitosti. Ne verujte onima koji će vam objašnjavati da je ovo jedan feministički film, to je baš uprošćeno i površno posmatranje.
Objavio: 2b0rn0t0b
Datum objave: 21.Veljaca/Feb.2024 u 14:21
Evo i klipa gde jedan od kritičara-amatera pokušava da objasni simboliku, temu i poruku filma.
Za mene je u nekim stvarima pogodio, na nekoliko mesta je fulao, ali u svakom slučaju vredno je kao polazišna tačka za neki razgovor ili debatu o filmu.
Objavio: aleksayu
Datum objave: 27.Veljaca/Feb.2024 u 10:52
Ovo je film isklucivo za gledanje u bioskopu. Za mene licno remek delo.
Ocena 10/10 Ema Ston i Mark Rufalo su pokidali sa glumom.
Objavio: AlexDeLarge
Datum objave: 27.Veljaca/Feb.2024 u 11:14
Da slazem se sa svim komentarima, jedino da su mi neke scene visak, ali ne mari, sad kad razmislim.
Objavio: arzak
Datum objave: 27.Veljaca/Feb.2024 u 12:25
Za mene prosjecan film. Dok sam ga gledao imao sam utisak da gledam izopacenog Pinokia. Mark Rufalo prijatno iznenadjene.
Objavio: Mizi
Datum objave: 27.Veljaca/Feb.2024 u 21:06
Pokušaću da odgledam, neću da se predam!
Objavio: aleksandar-kojic
Datum objave: 27.Veljaca/Feb.2024 u 21:27
Izdrži Mizi,svi smo uz tebe.Nikad Robom,Uraaaa
Objavio: 2b0rn0t0b
Datum objave: 28.Veljaca/Feb.2024 u 12:32
Kratak osvrt na upravo objavljen tekst IgiBive
POOR THINGS - EMA KAO ANA KARENJINA?
Uz svo poštovanje prema plodnom kritičarskom peru našeg IgiBive, kritičara sa čijim se ocenama i viđenjima uglavnom slažem, ćoveka na čijim plećima umnogome počiva ovaj portal, ovoga puta moram da iskažem svoje neslaganje sa većim delom u tekstu iznesenih stavova.
Sam tekst mi, prvenstveno, liči na naknadnu odbranu svog prvobitno iznesenog stava o filmu, na potrebu da se taj stav potkrepi, odbrani i dopuni. Mislim da je njegova prva ocena bila prilično olako izrečena, te da mu sada njegov kritičarski ponos ili kritičarska taština ne dozvoljavaju da tu ocenu koriguje.
Odmah da napomeem da nisam, niti sam ikada bio, navijač u svetu filma, neko ko pada u trans i bespogovorno napada, brani ili slavi neki film ili autora. Daleko od toga. Moj racionalni i denotativni kritičarski um me sprečava u tome. S druge strane, ni kao osoba nisam od onih koji u bilo kojoj oblasti života obitava u krajnostima ili u krajnosti odlazi.
Iga je nesumnjiv filmski znalac, neko ko o filmu ume da piše i najčešće piše sa pokrićem i veoma zanimljivo, ali, kao što se svima događa, zna da promaši i ovoga puta nije u pravu. (Poslednji put kada me je neprijatno iznenadio svojom nezasluženo lošom ocenom bilo je povodom Tarantinovog Once Upon a Time in Hollywood).
Preciznije da se izrazim, njegov filmski ukus odneo je prevagu u odnosu na objektivnu vrednost koju Poor Things nosi.
Prvenstveno bih se osvrnuo na njegovu temeljnuzamerku: "Šta mi smeta u svemu? Pa, ima prevelikih sličnosti, pre svega "motivskih" u https://titlovi.com/filmovi/poor-things-3199379/" rel="nofollow - Poor Things s, recimo meni izuzetno dragim https://titlovi.com/filmovi/the-lobster-2985748/" rel="nofollow - The Lobster istog reditelja. "
Ne bih rekao da ova tvrdnja ima svoje utemeljenje. Postojanje opsesivnih tema ili motivskih ponavljanja nekog autora nije neobična stvar ni u filmskoj, niti u bilo kojoj drugoj umetnosti. Umetnici su veoma često opsednuti nekom temom, nekim motivom i neretko se dešava da ih u svojim delima variraju ili se na njih nadovezuju, razrađujući ih i menjajući. Isto je u ovom filmu uradio i Lanthimos. Ali, ovoga puta on to nije uradio prepisujući od sebe, jer funkcija tih neobičnih životinja u Poor Things više je dekorativne prirode, neka vrsta ilustracije Godwinove (dr Frankenštajnove) moći, dok je u The Lobster bila noseći motiv čitave priče, te razvijene alegorije kakvi su, manje više svi Lantimosovi filmovi - alegorije i parabole o čoveku u modernom dobu. Sam jastog je zanimljiva životinja, ona se, naime, kreće unatraške. Mislim da već u toj metafori nalazimo Lantimosov stav prema izgubljenom čoveku današnjice i njegov pesimistički pogled na čoveka, koji je, u svoja poslednja dva filma, ovom i prethodnom, The Favourite, poprilično promenio. Lantimos se kreće prema vedrijim i razigranijim temama i filmskim prosedeima i to mi se kod njega dopada.
Ostalo je nejasno iz teksta šta je autor tačno mislio kada kaže: Takođe, nalazim sličnosti i s njegovim https://titlovi.com/filmovi/the-killing-of-a-sacred-deer-3107730/" rel="nofollow - The Killing of a Sacred Deer , a o poređenju s ikonografijom kojom su se u svojim delima ponosili Tim Burton, Jean-Pierre Jeunet, Terry Gilliam ili čak i David Lynch da i ne pričam...
Voleo bih kada bi autor nam ovo podrobnije objasnio, zaista me interesuje, jer ja, na primer, ne nalazim baš nikakve paralele ili sličnosti sa pomenutim filmom.
Ostali deo teksta/prikaza je korektno iznošenje radnje i likova filma.
Kao profesor književnosti naprosto ne mogu da ne iskažem svoje čuđenje prema poređenju Eme Baxter, junakinje filma, sa jednim od najplastičnijih ženskih likova sveukupne svetske književnosti - Anom Karenjinom. Jedina sličnost Eme i Ane je u tome što se radi o ženama koje vole, koje se zaljbljuju, ali čije se sudbine dijametralno okončavaju. Ana svoj život skončava pod točkovima lokomotive, izgubljena i poražena, dok Emu na kraju filma zatićemo u trijumfalnom slavlju sreće i zadovoljstva, kao ostvarenu i slobodnu ženu. Duhoviti Lantimos još jednom se poigrao sa mitskom dimenzijom u čoveku, pa Ema na kraju stiče božanske moći kreiranja i stvaranja, izjednačujući se i nastavljajući put svog tvorca i oca Godwina.
Toliko od mene.
Najmanje bih želeo da se ovo što sam izneo shvati kao neka ljuta kritika onoga što je napisao IgaBiva. Ni najmanje. Naprosto, ja sam čovek koji voli da diskutuje, oponira, ukršta koplja/mišljenja bez želje da nameće svoje mišljenje. Uvek sam spreman da korigujem ili promenim svoje stavove ili ocene ukoliko mi neko da dovoljno povoda i argumenata za to.
Bona fide, u iskrenom očekivanju Iginih novih tekstova.
Objavio: marijana-vuckovic
Datum objave: 28.Veljaca/Feb.2024 u 13:43
I meni se ovaj film učinio previše pretencioznim u svakom pogledu. Dodatno to što sam, čak i kao žena, zasićena filmovima na temu feminizma poslednjih godina.
Objavio: IgaBiva
Datum objave: 28.Veljaca/Feb.2024 u 13:45
E, evo da ti odgovorim, pošto si i ti lepo napisao. Ana Karenjina samo kao metafora dužine. Smatram da bi "Poor Things" bio još efektniji da je kraći - na primer, čemu uopšte scene u nekakvom dvorcu u Aleksandriji i ono sa sirotinjom. Scene na brodu su, takođe, pod znakom pitanja zbog dužine. U principu nisu ni morali toliko da putuju, mogli su sve da "obave" još u Lisabonu. Ali, dobro... A što se tiče "Svetog jelena" glavni lik je i tu hirurg, ima ona uvodna "eksplicitna" scena s operacijom. A o svetovima reditelja koje sam pobrojao, valjda je jasno, oni su, čini mi se u njihovom kreiranju, ipak, otišli korak dalje od Latimosa. Pozdrav, eto, možda je malo jasnije moje stanovište o originalnosti. Možda i nije, ali ljudi smo, pa smo tu da diskutujemo...
Objavio: 2b0rn0t0b
Datum objave: 28.Veljaca/Feb.2024 u 14:24
Hvala na brzom odgovoru i pojašnjenju.
Slažem se oko dužine trajanja filma, dva sata i dvadeset minuta je baš mnogo. Pretpostavljam da se Lantimos toliko zaigrao i ušao u priču, da nije mogao da se zaustavi i sažme.
S druge strane, imam opravdanje za Emina putovanja i menjanje mesta radnje.
Film je o Eminom putovanju kroz život, o njenom sazrevanju i odrastanju, od nemuštog derleta koje ispušta nesuvisle krike, do zrele žene koja se bavi filozofskim pitanjima, o emotivnoj, fizičkoj i mentalnoj emancipaciji. Putovanje je u umetnosti često korišćena metafora za promenu. Da bi upoznala svet i nastavila da se razvija, Ema je morala otići od kuće u beli svet.
Aleksandrija, npr. sobom nosi asocjaciju na aleksandrijsku biblioteku, najveći rezervoar ljudskog znanja od postanka sveta. Otuda Ema u Aleksandriji, na izvoru znanja. Ironično, knjige koje halapljivo čita na palubi broda, njena sapututnica (glumi je Hana Šigula) baca u vodu, govoreći joj da se pravo znanje i iskustvo ne nalazi u knjigama već se stiče životnim iskustvom. I, Ema naglavce skaće u život, ispituje ga, iskušava, susreće sa svim onim što na svetu postoji, od čulne sreće i ekstaze do nerpavde i zla.
Da, glavni junak u Jelenu je hirurg, ali hirurg ne stvara, on leči, popravlja, krpi. Godwin u Jadnim stvorenjima je kreator, stvaralac, ljudski Bog. On oživljava i udahnjuje novi život. Njegova kreacija, Ema, na kraju nastavlja njegovu demijuršku lozu. Metaforično rečeno, Lantimos sugeriše da u svima nama, ukoliko dozvolimo sebi da pokidamo granice i poništimo nametnuta nam ograničenja, postoji nešto božansko, stvaralaćko.
I na kraju, samo kratak osvrt na kratko zapažanje prethodnog diskutanta, Marijane Vuckovic.
Iako deluje, film nije feministički, mada će ga mnogi koji stvari redukuju i uprošćavaju tako doživeti.
Ema Bekster nije u borbi za ravnopravnost koliko u borbi za sopstveno samoostvarnje kao bića, nezavisno od pola. Seks je za nju put samoostvarenja, spoznaje, kako nas i uči istočnjačka mudrost tantre.
Izvinjavam se ako sam profesorski odužio i docirao. Profesionalna deformacija.
Objavio: ar8c
Datum objave: 28.Veljaca/Feb.2024 u 17:32
Sjajni komentari i opservacije Uživanje je čitati ih. Recenzija je takođe intrigantna. Naravno i bez svega ovoga viđeni su traileri i najave, film je dovoljno poželjan za gledanje, posebno uz "zvezdanu" glumačku postavu.
E sad, ja baš nisam taj tip umetničke duše da u filmu jurim silne asocijacije, metafore i čitanje između redova, baš kao što nisam ni veliki fan ranijih Yorgosovih radova. Što će reći, takav sam kakav sam, malo me više "rade" neke druge stvari i ne pokušavam da budem nešto što nisam zarad popularnosti. Stoga će biti vrlo zanimljivo kako će se utisci složiti na kraju, ali nema nikakve sumnje da je ovo ostvarenje dovoljno atraktivno i provokativno da mu se obavezno ostavi prostora tih 2 i kusur sati. Čujemo se sa utiscima
Objavio: Stressman
Datum objave: 29.Veljaca/Feb.2024 u 14:37
Kao i izvjesni brkica,šteta što Jorgos nije postao slikar...doduše nakon gledanja ''Holy motors'' svaki film je podnošljiv.
Objavio: Solex7474
Datum objave: 29.Veljaca/Feb.2024 u 19:19
Film je odlican - Preporuka!
Objavio: ar8c
Datum objave: 29.Veljaca/Feb.2024 u 21:08
Izvanredna gluma, gotovo antologijska. Sjajni kostimi, maske, scenografija, interesantno korišćenje kamere, sve tačno kako bi se dalo i očekivati od Yorgosa. Priča fino zamišljena, relativno originalna, a kapiram i ideju koju je režiser imao prilikom kreiranja ovog filma. Potenciranje (prekomerno!?) psihologije i sexualnosti nije u koliziji sa samom idejom i uklapa se u kolorit, odnosno umetnički izraz.
Opet i pored svega, ovo nije stil i način koji odgovara mom senzibilitetu. Jednostavno, što bi rekli, ovo baš i nije moj "cup of tea" koliko god se trudio da Yorgosa zgotivim više nego što mi srce može. Tako je kako je. Kapa dole za film, ali on je namenjen nekoj drugoj publici za istinski užitak.
Naravno, hvala prevodiocu na odličnom prevodu, kao i uvek Malo me je iznenadila brzina i posvećenost obzirom da je i @payutti malo iznad izrazio podjednak stepen "naklonosti" prema Yorgosu, pa me baš zanima da li je ovaj put bilo malo više gušta prilikom prevođenja (i gledanja)
Objavio: payutti
Datum objave: 01.Ožujak/Mar.2024 u 21:42
ar8c, postoji jednostavno objašnjenje za brzinu, a samim tim i posvećenost U otprilike poslednjih godina dana originalni titlovi za WEB izdanja se pojavljuju 5,7,10 dana pre samog WEB izdanja. Tako da ja skinem odvratnu CAM-činu, i svaki dan prevodim po malo, dok se ne pojavi WEB release. Kada se pojavi, onda odradim sinhronizaciju, i proverim i doradim titl. Da li zaista veruješ da ja i ostali prevodioci možemo da prevedemo ceo film istog dana kada se pojavi? To je praktično nemoguće, pogotovo što meni uvek zapadnu filmovi sa gomilom teksta . Plus, imam poslovne i porodične obaveze, hobije itd. Tako da sam i POOR THINGS prevodio desetak dana po malo, a i to sam jedva izdržao. Zeza me Alex, da kada sledeći put izgubim opkladu, (razlog zašto sam preveo ovaj film) prevedem nešto od Wesa Andersona. Ja ipak ne bih išao tako daleko.
U svakom slučaju, slažem se sa tvojom ocenom. Gledljiv, vizuelno raskošan film sa odličnim glumcima. Ali nije moj cup of tea. Ali i ovo je napredak jer su mu prethodni filmovi, da se fino izrazim, negledljivi. Hvala ti na komplimentima za moje prevode. Ja iskreno nisam nikad zadovoljan njima, jer nikad ne mogu da se koncentrišem 100 posto. Verovatno bi bili kvalitetniji da samo sedim po ceo dan u kući i ne bavim se ničim drugim Ako ništa, verovatno će gdin Kojić biti zadovoljan, a i to je nešto
Objavio: aleksandar-kojic
Datum objave: 01.Ožujak/Mar.2024 u 22:58
Payutti, mnogo, mnogo, mnogo ti hvala na prevodu,od srca. Odgledah ga već četiri puta i beskrajno sam srećan. Film je genijalan u svakom pogledu, pa čak i za one kojima su svi raniji filmovi ovog umetnika izazivali gađenje i psihosomatske nuspojave. Nakon svega što je do sada snimio, Yorgosa su producenti konačno ozbiljno shvatili i uložili neverovatnih 35 miliona dolara. Tačno sam znao da Jorgos mora procvetati kao jorgovan. Bilo je samo pitanje vremena. Posebno mi je draga cela ova polemika bez trunke uvreda, rafiniranih istančanih dobronamernih kritika i mnogo poštovanja i uvažavanja svačijeg mišljenja. Kao što je ar8c napisao, bilo je pravo uživanje čitati ih. Naravno da sam nameravao da napišem dugačku recenziju ovog filma, ali vaše izvrsne opservacije su toliko zanimljive i detaljne,da sam odustao. Sad bih postavio jedno pitanje, obzirom da je film nominovan za 11 Oskara. Šta mislite da li će osvojiti neki?
Objavio: ar8c
Datum objave: 02.Ožujak/Mar.2024 u 17:50
Poštovani kolega Payutti,
Zaista nisam previše mozgao oko načina i brzine prevođenja i u ovom slučaju sam više potencirao da si se upravo ti ovde prvi dohvatio Yorgosa, a gore si i sam naveo da nisi neki fan, pa mi to bilo interesantno, pomalo i smešno
Verujem da svi vi ovde imate neki fazon, možda ni ne treba da znamo vaše male tajne i recepte, ali ono što znam jeste da sam DO NEBA zahvalan tebi i komplet ekipi prevodilaca, kao i dobronamernih forumaša na kraju. Jedno ovakvo mesto po meni ima ogroman kulturni značaj i kako vreme odmiče verujem da taj značaj biva sve veći i veći. Sa engleskim jako dobro stojim, ali filmove ipak mnogo radije gledam sa prevodom jer sam navikao, a i tako mi nijedna misao ne promakne, što bi se sigurno desilo da samo slušam. Sve i da mi je engleski maternji, ponekad nešto prosto prečujem, a sa titlovima to zaista jeste 100% užitak koga ne nameravam da se odreknem.
Zbog navedenog još jedno VELIKO HVALA i samo idiot bi tražio zamerke, cepidlačio ili lovio greške u vašem humanitarnom radu. Živ nam bio i ti i svi ostali, pa da i dalje uživamo u umetnosti koju obožavamo
P.S. Ako dođe dotle da se i nekog budućeg Andersona dohvatiš, šta ću, moraću i ja to da propratim čisto da te ispoštujem i da ne budeš sam u "mukama"
@ Kojić
Prvo, ogromno je zadovoljstvo videti kada neko iz srca i čistog užitka nešto gleda, jer ga prosto voli. Ja sam danas takođe doživeo filmsko prosvetljenje, ali o tome u odgovarajućoj temi
Drugo, tamo gde su ljudi dobronamerni i gde postoji uzajamno poštovanje, tu je polemika čista lepota. Ne mora niti treba da smo svi na isti kalup i da nam prijaju iste stvari. Ali lepo je imati razumevanje i respekt za druge.
Konačno, ako Poor Things ne dobije ponekog Oscara za glumu, to će biti bukvalno sramota i tragedija za filmsku industriju. Ono što je tamo odrađeno jeste antologijsko i koliko god mi Yorgos ne odgovarao, zbog glume i komplet umetničkog dojma sam izgurao film bez mnogo problema. Naravno, biće konkurencije i to je dobro. Film ipak nije mrtav. Ali neko zvanično priznanje za taj naslov mora da usledi.
Objavio: payutti
Datum objave: 02.Ožujak/Mar.2024 u 18:42
ar8c, još jednom da se opravdam. Prvi sam se dohvatio Jorgosa jer sam izgubio oplkladu, a ta osoba je znala koji je najbolji način da me zezne
Kojiću, što se tiče glavnih kategorija, teško da će dobiti nekog Oskara. Bar po mom mišljenju. Najbolji film: verovatno "Oppenheimer" koji je rađen u stilu mocumentary-ja, precenjenog Nolana. Glavna ženska uloga: verovatno Lily Gladstone, naravno zbog političke korektnosti. Iako taj film jeste moj cup of tea. Glavna muška uloga: verovatno Cillian Murphy, zbog svog tog hype-a oko filma. Ja bi lično voleo da dobije Paul Giamatti. Čak je i Mark Ruffalo zaslužio Oskara pre Murphy-ja.
Objavio: ar8c
Datum objave: 02.Ožujak/Mar.2024 u 19:41
E, ako je izgubljena opklada onda je sve jasno. Pazi kako se kladiš ubuduće
Objavio: Mizi
Datum objave: 06.Ožujak/Mar.2024 u 19:54
Ovaj film treba da se uvrsti u obaveznu lektiru za srednju školu, pored Malog Princa! Ovo je blago i vodič za život i ljude.
Objavio: beogradski
Datum objave: 08.Ožujak/Mar.2024 u 16:50
Ovo ne bi gledo i neko da mi plati )
Objavio: dekao
Datum objave: 10.Ožujak/Mar.2024 u 09:02
Ne dade mi sajt da kliknem na "loše", pa kliknuh na "tako-tako". Dobro, objektivno i jeste tako-tako, ali moj lično subjektivni osećaj je loše. Hteo sam da prekinem gledanje posle 15-ak minuta ali pošto nisam gledao sam, izdržao sam do kraja. Mnogo svačega ni o čemu. Još jedna varijacija na temu Frankenštajna i ludog naučnika, ali dobro, to me je zapravo i privuklo da gledam ovaj film. Ono što mi je upalilo prvu crvenu lampicu je seksualno loženje likova na Belu dok se (još uvek) ponaša totalno retardirano. I uopšte, onoliko seksa je samo razvuklo ionako predugačak film. Vizuelno je film interesantno urađen, naročito eksterijeri, ali to više nije nikakvo iznenađenje. Viđali smo to već kod Andersona i ranije, čak sam to farbanje vazduha primetio i u Nolanovom Dankirku, nije to više ništa novo. Mark Rufalo i onaj crnac filozof podižu za po jednu ocenu i tako stvarno dođosmo na "tako-tako".
Objavio: Poochee
Datum objave: 13.Ožujak/Mar.2024 u 23:38
2b0rn0t0b piše:
Hvala na brzom odgovoru i pojašnjenju.
Slažem se oko dužine trajanja filma, dva sata i dvadeset minuta je baš mnogo. Pretpostavljam da se Lantimos toliko zaigrao i ušao u priču, da nije mogao da se zaustavi i sažme.
S druge strane, imam opravdanje za Emina putovanja i menjanje mesta radnje.
Film je o Eminom putovanju kroz život, o njenom sazrevanju i odrastanju, od nemuštog derleta koje ispušta nesuvisle krike, do zrele žene koja se bavi filozofskim pitanjima, o emotivnoj, fizičkoj i mentalnoj emancipaciji. Putovanje je u umetnosti često korišćena metafora za promenu. Da bi upoznala svet i nastavila da se razvija, Ema je morala otići od kuće u beli svet.
Aleksandrija, npr. sobom nosi asocjaciju na aleksandrijsku biblioteku, najveći rezervoar ljudskog znanja od postanka sveta. Otuda Ema u Aleksandriji, na izvoru znanja. Ironično, knjige koje halapljivo čita na palubi broda, njena sapututnica (glumi je Hana Šigula) baca u vodu, govoreći joj da se pravo znanje i iskustvo ne nalazi u knjigama već se stiče životnim iskustvom. I, Ema naglavce skaće u život, ispituje ga, iskušava, susreće sa svim onim što na svetu postoji, od čulne sreće i ekstaze do nerpavde i zla.
Da, glavni junak u Jelenu je hirurg, ali hirurg ne stvara, on leči, popravlja, krpi. Godwin u Jadnim stvorenjima je kreator, stvaralac, ljudski Bog. On oživljava i udahnjuje novi život. Njegova kreacija, Ema, na kraju nastavlja njegovu demijuršku lozu. Metaforično rečeno, Lantimos sugeriše da u svima nama, ukoliko dozvolimo sebi da pokidamo granice i poništimo nametnuta nam ograničenja, postoji nešto božansko, stvaralaćko.
I na kraju, samo kratak osvrt na kratko zapažanje prethodnog diskutanta, Marijane Vuckovic.
Iako deluje, film nije feministički, mada će ga mnogi koji stvari redukuju i uprošćavaju tako doživeti.
Ema Bekster nije u borbi za ravnopravnost koliko u borbi za sopstveno samoostvarnje kao bića, nezavisno od pola. Seks je za nju put samoostvarenja, spoznaje, kako nas i uči istočnjačka mudrost tantre.
Izvinjavam se ako sam profesorski odužio i docirao. Profesionalna deformacija.
Prvi post i pitanje:
Može li sad da se malo konkretnije zađe u sadržaj filma i da se potkrijepe neke od ovih tvrdnji? Znam, feminizam je dosadio svima, pa smo željni da iščitavamo neke druge stvari, ali ovaj film nije baš podatan za to. Ili, ako jeste, hajmo se malo potruditi da to zaista iščitamo pa onda i napišemo koje slovo. Što da ne?
U ušima mi odzvanja i dalje taglinie filma "woman plotting her way to freedom". Da, svi smo mi mali bogovi, dok ne odrastemo i ne suočimo se sa društvom, dok ne shvatmo da tu slobodu moramo braniti od drugih. Ofkors, samo što film iz sekvence u sekvencu neprestano podcrtava da je taj subjekat žena - za sve žene, a drugi su muškarci. Počevši od muža i oca koji su je zarobili i muškaraca koji ju je oslobodio, da bi "neočekivani" obrt bio da ju je ustvari "oslobodio" i sebi prisvojio kao sex-igračku (at least he thought so). Ono dvoje na brodu bi bili dobar štos: učitavaju mušku i žensku agendu u problemima para koji su ustvari ti-nećeš-da-radiš-šta-ja-hoću infantilni problemi. Super! Da se završilo na tome, ali ne. Onda ide dio u bordelu u kojem nas čeka prva iskra fiminističke revolucije. I je li treba uopšte da navodim šta se desi na samom kraju? Mislim, može svako da kaže da nas autor filma debelo troluje, ali reći da ovo nije feministički film nego film o oslbođenju individue, u pozitivu bez imalo ironije, je ipak preveliki streč.
Da je Godwin uber-čovjek oslobođen stega i morala je prije kao running joke tokom cijelog filma. Svako malo saznajemo još morbidnije stvari iz nejgovog djetinjstva koje je doživio od svog oca. On je ustvari ubogo stvorenje kojeg je otac osakatio i tako osakaćen ne vidi da ono što on brani kao naučni princip je ustvari frojdovski kompleks oca. U jednom momentu čak izgovori: sve što radim radim da bih dokazao da je otac imao dobre namjere, prafraziram, morao bih potražiti tačan citat. Sad da ja kažem da je njegov lik oličenje patrijarhata koji je takav: samopravedan, nesvjestan i nepropitujući, to bi isto bio streč (ali ipak malo manji). Na kraju krajeva i zlikovac na kraju isto nije nužno neki ženomrzac, nego obični siledžija koji ne zna drugačije - ono ordenje na uniformi vrišti: PTSP! Ali nije li i to jedna od lekcija feminizma: da su i muškarci žrtve patrijarhata?
Objavio: PokahontasX
Datum objave: 14.Ožujak/Mar.2024 u 15:04
Bravo, ogromno BRAVO za ovu recenziju.
Objavio: JoxerTM
Datum objave: 14.Ožujak/Mar.2024 u 15:57
beogradski piše:
Ovo ne bi gledo i neko da mi plati )
Potpuno se slažem.
Srećom Iga je spojlao: "Bella (Stone), biće zanosne lepote, ali mozga razmaženog derišta, koje
nesuvislo govori, ide po kući i besno razbija tanjira i igra se s
penisima doktorovih leševa spremnih za seciranje."
To je Oskar? Ma pišam se sa svim tim mrtvim kurcima na to.
I uostalom ne zanima me onlyfans stranica emme stone.
Mizi piše:
Ovaj film treba da se uvrsti u obaveznu lektiru za srednju školu, pored Malog Princa! Ovo je blago i vodič za život i ljude.
Aje ne prdi. Srednjoškolka lektira treba biti pornhub, a ne neki film o pornhubu.
Objavio: Mizi
Datum objave: 14.Ožujak/Mar.2024 u 19:49
Ovo je umjetnička golotinja, nigdje vjeze sa pornhubom. Ništa vulgarno, samo naked skin i malo znoja.
Objavio: Poochee
Datum objave: 14.Ožujak/Mar.2024 u 21:11
Gdje si pokupijo to vjeze poima nemam.
Objavio: radmilo
Datum objave: 17.Ožujak/Mar.2024 u 11:50
Nemam komentar na film. Gde bre ide ovaj svet?
Objavio: peksijan
Datum objave: 17.Ožujak/Mar.2024 u 22:45
S obzirom na zaljubljenost u film, i generalno, po mom mišljenju, istančan ukus za isti, mogu da kažem da najviše uživam u maštovitosti i autentičnosti autora. No, iako svako sebi može da pusti mašti na volju, retki su toliko genijalni da svojim fantazijama očaraju gledaoca. Jorgos je, nesumnjivo, autor izuzetno raskošnog talenta i jedan od retkih koji se iz sve snage otima da ne sklizne u okvire uobičajenog i rekao bih - sigurnog. Bez imalo straha pomera granice, kako svoje, tako i filmske umetnosti uopšte. Šta bih, osim onoga što ste već naveli, mogao da napišem o filmu? Izuzetan raskoš, fantastični kostimi i genijalna fotografija. Uvrnuta muzika, koja se savršeno uklapa u bizarnost čitavog okruženja. Spontano i neopaženo stasavanje i sazrevanje Eme Bakster. Pregršt nekih sitnih detalja kao dokaz o tome koliko je uloženog truda da sve bude još zanimljivije i zabavnije. Koliko autentičnih lica i pojava (podestilo me na Carnivale i Deadwood). Fantastični Defo, koji je posle Lighthouse-a potvrdio koliko mu leže uloge tako mračnih likova. I na kraju, ili na početku... Ema Stoun. Kakva rola, kakvo predavanje sebe do kraja! Posle 5' sam potvrdno klimnuo glavom i rekao: Tomje to, nema priče, Oskar kao kuća. No, uvek je dobra rola delom i zasluga autora, a nema sumnje da je Jorgos najzaslužniji za ovo remek delo. Uživao sam svakog trena.
Objavio: Black Raven
Datum objave: 18.Ožujak/Mar.2024 u 15:18
radmilo piše:
Nemam komentar na film. Gde bre ide ovaj svet?
Svet je već odavno mnogo bolesniji od ovog filma.
Objavio: ar8c
Datum objave: 18.Ožujak/Mar.2024 u 17:52
Amen ^ Kakav god bio, film je oduvek samo umetnički izraz, imaginacija, a u krajnjem slučaju emulacija života/sveta oko nas. Film ne treba baš preozbiljno shvatati. Život treba.
Objavio: AlexDeLarge
Datum objave: 19.Ožujak/Mar.2024 u 01:30
Delimicno, neki nisu, a podosta i jeste, kao i u knjizevnosti, koje su sve mane i bojazni predvideli, neki su neke stavri i promenili, a i poslali vazne poruke, odredjeni daju uvid u neke stvari, pak oplemenjuju itd. Mada kako ide jedna recenica iz serije `Meni nije potreban film, meni je dovoljan zivot`
Objavio: ar8c
Datum objave: 19.Ožujak/Mar.2024 u 14:59
Baš tako, život je više nego dovoljan, pa zato i bežim u svet filma da malo zaboravim i da se prepustim imaginaciji Naravno da se iz filma može puno učiti, različiti ljudi iz njih izvlače različite zaključke. Mogu i lično da kažem kako me je za skoro pet decenija druženja uz ovu umetnost i ko zna koliko hiljada sati i hiljada filmova, svakako film podučio, oblikovao, uticao i transformisao. Svaka umetnost tako utiče i bez ikakve sumnje menja čoveka.
Objavio: Filaret
Datum objave: 20.Ožujak/Mar.2024 u 20:45
Odmah da kažem da se meni ovaj film, uprkos očekivanjima da će biti drugačije... neobično dopao.
Feministički ili ne, nije mi bilo važno, možda je negde čak i antifeministički, jer verujem da se konzervativnim i manje radikalnim feministkinjama ovakav razvojni put Eme Bakster nimalo ne sviđa. A put je takav da Ema od retardirane umiljate zveri koja pokretima (i postanjem, naravno) liči na Borisa Karlova iz Vejlovog Frankenštajna, postaje suverena gospodarica vrta (u smislu one Volterove da čovek i poslednjeg dana svog života treba da uređuje svoj vrt) u kome oba muža, bivšeg i sadašnjeg, drži kao dva baštenska psetanceta. Pa još na tom svom putu usvaja i promoviše marksističke ideje, dosledno svoje telo shvatajući i koristeći kao osnovno sredstvo za samoostvarenje i sticanje. O ispravljanju vaskolikih svetskih nepravdi da ne govorimo...
E pa lepo, samo nigde ne videsmo njeno preispitivanje, sumnju, da se bar duboko zagleda u ogledalo da bi videla svoju dušu, kako bi rekla Isidora Sekulić. Ema gazi li gazi, da li zato što je nedužno biće koje nikome ništa ne duguje (sama sebi i majka i ćerka) ili zato što dušu i nema, ko će ga znati. Čak i spomenuto Frankenštajnovo čudovište stiče svest o sebi u svetu kad vidi svoj lik u vodi, pa se promeni kako se promeni... Ali dobro, što se kaže, neka cveta hiljadu cvetova... ionako će svi uvenuti.
Film je fantastično dizajniran, čak mislim da te kontradiktorne vizuelne kombinacije (one nesrećne životinje su samo delić tog bizarnog sveta) prosto zbunjuju naš mozak i da mi se film i zato danima vrzma po glavi. Jeste previše blizu "glavnog toka" za moj ukus, na momente čak i kičasto izgleda, ali šta vredi, pored svih mana, nepotrebnih komplikacija i preterivanja, zaista mi se svideo.
Objavio: dekao
Datum objave: 20.Ožujak/Mar.2024 u 21:25
@Filaret
Dobra recenzija! Na stranu razlike u shvatanju i ličnom doživljaju filma, volim kad pročitam dobro argumentovano obrazloženje zašto je ovo ovako a zašto ono onako.
Objavio: Poochee
Datum objave: 20.Ožujak/Mar.2024 u 21:50
Filaret piše:
možda je negde čak i antifeministički, jer verujem da se konzervativnim i manje radikalnim feministkinjama ovakav razvojni put Eme Bakster nimalo ne sviđa. A put je takav da Ema od retardirane umiljate zveri koja pokretima (i postanjem, naravno) liči na Borisa Karlova iz Vejlovog Frankenštajna, postaje suverena gospodarica vrta (u smislu one Volterove da čovek i poslednjeg dana svog života treba da uređuje svoj vrt) u kome oba muža, bivšeg i sadašnjeg, drži kao dva baštenska psetanceta. Pa još na tom svom putu usvaja i promoviše marksističke ideje, dosledno svoje telo shvatajući i koristeći kao osnovno sredstvo za samoostvarenje i sticanje. O ispravljanju vaskolikih svetskih nepravdi da ne govorimo...
Sve sam bliže ovome sličnom stanovištu. Nije baš trolovanje od strane Grka, kao što sam bio rekao... ima tu nešto...
Objavio: dzindzin16
Datum objave: 20.Travanj/Apr.2024 u 08:27
Volim ja Grka ali dusa ovo nije htela.Prekinuo sam.Gledam i gledam i nista da me dotakne od ponudjenog.
Objavio: bosko-zecevic
Datum objave: 29.Svibanj/May.2024 u 02:09
Jorgosove filmove volim, jos iz predholivudske faze. Sve.
A ovo nisam uspeo da pogledam ni do pola.
I to iz vise pokusaja.