|
Nakon duge i teške borbe s rakom, dan prije 88. rođendana umro je Miroslav Ćiro Blažević. Karcinom prostate prvi put su mu dijagnosticirali 2011. godine, dva puta se uspio oporaviti, ali treći put nije.
Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom
prosinca prošle godine kada je u Zagrebu dobio nagradu "Vladimir Beara"
za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.
Miroslav Ćiro Blažević rođen je 9. veljače 1935. godine u Travniku u
kojemu je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku
karijeru.
Nogomet je Ćiro igrao do 31. godine, kad je u švicarskom Moutieru
odlučio postati trener. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i Sion,
da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju. Njegov pravi
trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je
prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do
četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju
sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i
1982. godini. Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine
Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i
zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i
ostali igrali su fantastičan nogomet koji je na Maksimir privlačio u
prosjeku 30.000 gledatelja.
Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone
osvojio jugoslavenski kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz
Dinama. Otišao je u Grasshopper s kojim je osvojio naslov prvaka
Švicarske, a srca navijača ponovno je osvojio 1985. godine kad je
Prištinu odveo do prve jugoslavenske lige. Ćiro je s reprezentacijom Hrvatske krenuo u kvalifikacije za Europsko prvenstvo i senzacionalno,
ispred moćne Italije (uz pomoć Tomislava Ivića), osvojio prvo mjesto u
skupini i izravno se plasirao na Europsko prvenstvo u Engleskoj u kojem
je Hrvatska igrala sjajno. Skupinu s Turskom, Danskom (branitelj
naslova) i Portugalom prošla je sa šest bodova, da bi u četvrtfinalu
izgubila od Njemačke 2:1 uz veliku pomoć suca Leifa Sundella.
U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza. Francuska je bila zenit Ćirine trenerske karijere i nakon toga više nije
ostvario zapaženije uspjehe. U kvalifikacijama za Euro 2000. godine u
zadnjem kolu je na Maksimiru morao pobijediti Srbiju za mjesto u
dodatnim kvalifikacijama, ali je Hrvatska odigrala 2:2 i ispala. Došla
je i smjena generacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i
Koreji. Hrvatska je loše krenula i nakon remija sa Škotima u Maksimiru
Ćiro je podnio ostavku.
Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova, ali
najveći trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga dio
javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način ujedinio
reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja je
ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu
sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo
2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od
jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.
Igračka karijera: Bratstvo Travnik, Dinamo, Lokomotiva, Sarajevo, Rijeka, Sion, Moutier
Trenerska karijera: Vevey, Sion, Švicarska,
Lausanne-Sport, Rijeka, Dinamo Zagreb, Grasshopper, Priština, Dinamo
Zagreb, Nantes, PAOK, Croatia Zagreb, Hrvatska, Iran, Osijek, Dinamo
Zagreb, Mura, Varteks, Hajduk, Neuchatel Xamax, Zagreb, Bosna i
Hercegovina, Shanghai Shenhua, Kina U-23, Mes Kerman, Zagreb, Sloboda
Tuzla, Zadar
Trofeji: Sion, Švicarski kup - 1974.
Dinamo
Prvenstvo Jugoslavije - 1982.
Jugoslavenski kup - 1983.
Prva HNL: 1993., 2003.
Hrvatski kup: 1994.
Hrvatski Superkup: 2002.
Grasshopper
Švicarsko prvenstvo: 1984.
Hajduk
Hrvatski Superkup: 2005.
Hrvatska reprezentacija:
3. mjesto na SP-u 1998. 

https://www.index.hr/vijesti/clanak/umro-je-ciro-blazevic/2238822.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_d" rel="nofollow - index.hr
-------------
  
|