|
Love Phobia (2006)
Nežna ljubavna priča o Jo-kangu koji se još kao dečačić ludo zaljubio u malu Ari, unikatnom slatkišu koja od prvog trenutka od kako ju je Jo-kang upoznao zrači svojom misterijom obavijenom specifičnošću...Malecna Ari u sred vrelog dana dolazi u školu u kabanici sa pričom da je ona ukleta te da je niko ne sme dodirnuti jer sve one koji to urade čeka nesreća. Jo-kang, zaljubljen preko ušiju, jedini slepo veruje u svaku Arijinu priču i jedini je koji nema straha, jedini sa kojim se Ari i druži...Vreme koje prolazi Ari čini jos blesavijom,Jo-kanga jos privrženijim...i njihova povezanost opstaje uprkos svim mimoilaženjima, specifičnostima, čestim i dugogodišnjim odsustvom Ari iz Jo-kangovog života.
Povremeno, ona se ni od kuda pojavljuje, večito sa fantastičnim pričama...o NASI, vanzemaljcima, svemirskom brodu, dok je Jo-kang uvek sluša, zaljubljen kao i prvog dana, naklonjen samo Ari, uprkos prokletstvu uvek samo bliži, no uvek i poštujući granice koja Ari povlači tokom njihove osobene povezanosti, ljubavi...
Priča se, naravno, razvija u sasvim drugom, ponekome sigurno i neočekivanom pravcu...i mi polako otkrivamo razloge Arijine samoizolacije, mračnu i tesku tajnu koju ona nosi celoga života.
Milica (Hye-jeong Kang) koja me je raspametila u Welcome to Dongmakgol, neverovatno harizmatična glumica, blista i ovde, sa svojim partnerom (Seung-woo Cho) čini savršen par, zbilja su preslatki, autor je čak izabrao i savršene klince koji sjajno dočaravaju Ari i Jo-kanga u svojim mladim godinama. Ovo je takođe jedan od vizuelno raskošnijih korejskih ljubavnih filmova, opet su boje tu da pripomognu emocijama protagonista...i ponovo te savršene korejske kiše. 
Iznad svega, iako ne želim da otkrijem previše, dobar deo težine ovog filma se vidi/oseti tek u njegovom finalu, i tema iako svoju pripadnost svakako nalazi u melodrami, ni malo nije naivna...i govori o jednom od mučnih problema savremenog sveta.
Preporuka.
|