Neponovljivo televizijsko iskustvo, jedan od mojih omiljenih filmova iz detinjstva. Mnogo godina je važio za najgledaniji TV film u istoriji praćenja rejtinga,
pratilo ga je 100 miliona Amerikanaca...posle nuklearnog napada (u filmu) ABC nije "sekao" film reklamama a po završetku filma usledila je zanimljiva rasprava
u kojoj su učestvovali mnogi znameniti ljudi tog vremena, naučnik Carl Sagan, bivši diplomata Henry Kissinger, bivši ministar odbrane Robert McNamara itd... Američka javnost je ponovo bila uplašena od mogućnosti i posledica nuklearnog rata, odnosi sa Sovjetima još nisu bili stabilni i uređeni... Srećom pa je sada sve pesma. 
Priča filma je dakle savremena, realna tj vrlo moguća, no meni je draže da ga svrstavam u fantastiku iako je drama približniji žanr kojim se Day After kreće...
Početkom osamdesetih, agresivni sovjetski vojno-politički vrh donosi odluku o upadu Crvene Armije u Zapadni Berlin a odmah potom svojim tenkovima preuzimaju čitavu
Zapadnu Nemačku. Istovremeno pratimo živote prosečne američke porodice negde u Kanzasu, koji iako svesni događaja u Evropi, pokušavaju da žive svoje živote bez mnogo straha i napetosti, upravo planiraju venčanje svoje kćeri itd.
Sa druge strane Sovjeti upotrebljavaju nuklearne projektile po neosvojenim zapadnonemačkim gradovima i vrše napad na američki brobeni brod u Persijskom zalivu...
Ameri u svoj svojoj mudrosti uzvraćaju potapanjem ruskih brodova, dok Rusi onda udaraju sedište NATO-a nuklearkom...Svi postaju svesniji toga da su stvari ovoga
puta otišle predaleko i da je izgledno da nema povratka... Porodice u Kanzasu (inače, krcat vojnim objektima sa nuklearkama) se ipak spremaju za mogućnost nuklearnog
udara, sređujući skloništa i jureći zalihe hrane...
Ovo je priča o onim ljudima koji su uhvaćeni nespremni (!?) onog momenta kada je stravični udar započeo i mi pratimo stradanje i probleme preživelih,
ugroženih radijacijom, bolestima, nestašicom vode i hrane, prepuštenih uglavnom sami sebi u kolapsu društva, države, civilizacije, urednog života na koji su navikli...
Day After je prilično bitan i dobar film...pored toga što izražava psihoze tog vremena i svu napetost odnosa Amera i Sovjeta u jeku hladnog rata, sa izglednim
opasnostima koji je takav jedan odnos dugo nosio sa sobom, takođe je odlično prikazana patnja običnih ljudi. Ova je priča prilično daleka od
sličnih hollywoodskih ostvarenja, ovde nema neustrašivih heroja koji rešavaju problem. Imajući u vidu da je ovo zapravo televizijski film bez previše uloženog novca, rađen bez namere da zgrne silan novac
na bioskopskim blagajnama, ovo ostvarenje dodatno dobija na težini...i može stati rame uz rame sa fenomenalnim britanskim filmom Threads (meni još daleko mučniji i realniji film) ili When the Wind Blows...
|