Gledali smo toliko puta ovakav jedan film, porodična zabava kroz laganu akciju, komediju i šarm glavnog glumca, ovde sa putovanjem kroz vreme i svakojake peripetije, no zapravo o vezi sa roditeljima, nošenju sa gubitkom, porodici. Nije moj broj inače, no hajde, volim Reynoldsa i SF...iako je to puka žanrovska šminka, neozbiljan u toj sferi jer nam priča, rekosmo, o nečemu drugome suštinski.

Dvaput sam morao provjeravati je li degenerik od Spilberga imao prste u ovome.

Doslovno prepisan od njega klinjo kojemu je inteligencija viša od svih poznatih i priznatih parametara što od medicine što od Mense.

Da ne ostane na tome, klinjo razvaljuje VR kacigu bez da mu se zamanta i bez da povraća (genetika pračovjeka), a dodatno ima vokabular ravan Šekspiru.

U jednom trenutku mali će pitati starijeg sebe otprilike kako si tako glup, nakon što ga je ovaj upitao kako je tako pametan.

Tako što je filmski kriminal počinio četverac idiota koji su pisali scenarij te režiser kojem bi bolje bilo da se vrati alegorijama o dekadenciji društva kao što je to napravio sa Free Guyem.

Žao mi je glumaca, posebno malog jer oni tu krivi nisu ništa.

Ali ako na trenutak zaboravimo spilbergovsku retardiranu anomaliju, ostaju scene pune humora i referenci na neke druge (drage) filmove.

Ostaje zabavna priča i približeni običnom puku mogući paradoksi putovanja kroz vrijeme.

I malo sapuničarenja, ali u nekakvoj taman dozi da nikoga neće naživcirati nego upravo suprotno - šarmirati.

Da nisu potpuno pogriješili s malim koji kao da ima 212, a ne 12 godina, ne bih prestajao gnjaviti društvo s ovim filmom.

Ovako, brzo ću ga zaboraviti.