Prevodi || Titlovi || Преводи || Podnapisi || Prijevodi
Početna strana Početna strana > Filmovi i serije > Titlovi.com Vam sa ponosom predstavljaju - filmovi > Oni koji su nas zadužili
  Aktivne teme Aktivne teme RSS Feed - Neutaživi sjaj u očima.
  FAQ u vezi foruma FAQ u vezi foruma  Pretraži forum   Events   Registracija Registracija  Prijava Prijava


Pravila ponašanja na forumu :: Pravila za postavljanje prevoda :: FAQ u vezi prevoda :: Voditelji foruma
Potražnja prevoda :: Obaveštenje svim NOVIM članovima !!! :: UPUTSTVO ZA PRAVLJENJE PREVODA SUBTITLE WORKSHOP
OFICIJALNI KODI PLUGIN

Neutaživi sjaj u očima.

 Odgovori Odgovori Stranica  <12345 6>
Korisnik
Poruka
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 09:49

Natalie Wood

San Francisco, Kalifornija, 20. srpnja 1938.. - Catalina Island, Kalifornija, 29. studenog 1981.



Ni nova, nedavna istraga nije otkrila kako je glumica Natali Vud pre tri decenije okončala svoj život nakon što se vratila u zagrljaj svom kolegi Robertu Vagneru, glavnom osumnjičenom za njeno stradanje

Ništa na svetu ne može da zainteresuje javnost koliko i sama pomisao na teoriju zavere, a kada je reč o životu i smrt slavne lepotice i glumice Natali Vud, skoro sve je nejasno. Ona se pre tačno tri decenije, nakon svađe sa suprugom Robertom Vagnerom, udavila u dubokoj vodi od koje je inače imala fobiju, a iako je istraga, koja tada nije okončana, ovim povodom ponovo otvorena u novembru prošle godine, presuda je doneta pre dve nedelje i tada je zvanično istaknuto kako je po sredi ipak bio nesrećan slučaj. Ali, uprkos novom izveštaju mnogi veruju u ono što žele, pa priče o ovoj heroini nekadašnjeg Holivuda nastavljaju da intrigiraju. U njenom životu sve je bilo grandiozno: ljubav, posao, brak i smrt, ali ništa nije bilo njeno. Radila je predano, volela strasno jednog čoveka za koga se čak dvaput udala i umrla misteriozno.

Holivudska glumica Natali Vud rođena je 20. jula 1938. godine u San Francisku u porodici ruskih pravoslavnih imigranata Nikolaja i Marije Zakarenko. Kada su se njeni roditelji doselili u Sjedinjene Američke Države, jedva da su govorili engleski jezik. Neposredno po preseljenju promenili su prezime u Gurdin, pa se Natali od svoje četvrte godine zvala Nataša Gurdin. Već kao devojčica započela je karijeru na filmovima Čudo na 34. ulici koji je snimila 1947, ali pod strogim nadzorom svoje majke.

Njena sestra Lana Vud takođe je bila glumica koja je čak pozirala i za muški magazin Playboy, a njenog oca Nikolaja poznavaoci i prijatelji porodice često su opisivali kao pasivnog alkoholičara koji je činio sve što bi mu govorila supruga. Sa nepunih sedamnaest godina Natali je snimila film koji joj je doneo briljantan uspeh.

Za njega je platila i veoma visoku cenu jer se rano odrekla detinjstva. Naime, kada je dobila ulogu u Buntovniku bez razloga za koju je bila nominovana i za Oskara, postalo je jasno da Natali više nije devojčica. Radeći sa mladim glumcima Džejmsom Dinom i Denisom Hoperom zakoračila je u svet odraslih, mentalno i fizički. Mnogi biografi tvrde da je spavala sa dvadeset pet godina starijim rediteljem Nikolasom Rejom i kolegom Hoperom kako bi napredovala u karijeri. Devojci koja je na ekranu bila u društvu privlačnog Džejmsa Dina, a u privatnom životu imala uzbudljivu aferu sa rokenrol ikonom Elvisom Prislijem, zavidele su sve tadašnje tinejdžerke. Mnogima od njih Natali je, međutim, raspršila iluzije izjavom da Elvis ume da peva, ali ne ume da radi ništa drugo!


Možda je razlog za takvu njenu izjavu bila i činjenica što se još kao desetogodišnja devojčica, na prvi pogled, do ušiju zaljubila u osam godina starijeg kolegu Roberta Vagnera, televizijskog pastuva. Tačnije, kada ga je videla kako se prošetao Foxovim studijom, poverila je majci da će se jednog dana udati za njega. Ni on nije ostao imun na čari mlade zvezde, pa je nekoliko godina kasnije novinarima izjavio kako ga je s nogu oborila vatra u njenim očima. Bajka je bila stvorena, a želja joj se i ostvarila čim se zadevojčila. Ipak, njena bajka imala je srećan početak, ali ne i kraj.


Naime, posle godinu dana zabavljanja, glumica i Ar Džej, kako su Roberta prijatelji zvali, venčali su se 28. decembra 1957. godine. Paralelno sa blagostanjem u privatnom životu, Natali su cvetale ruže i u poslu. Za ulogu u filmu Priče sa zapadne strane nagrađena je Zlatnim globusom. Rola polno frustrirane tinejdžerke u drami Sjaj u travi i devojke koja planira abortus u filmu Ljubav sa pravim strancem ponovo su joj donele nominacije za Oskara. Ipak, kako u životu sve ima dve strane, lepu i ružnu, glumica je veoma brzo spoznala i tu drugu. Udajom i nagradama uspela je svetu, prijateljima i porodici da dokaže kako je odrasla, ali ne i dorasla zadatku da sve drži pod kontrolom. Nije joj bilo lako da vodi privatan život pred očima javnosti, da izdrži usamljenost prilikom zasebnih snimanja, odoli iskušenjima i ljubomori koja se neminovno javlja kad bi njen suprug snimao s nekom drugom lepom koleginicom. Sve to uzimalo je danak njenoj sreći i Natali je počela da pokazuje znake rastrzanosti i depresije. Kao jednu od mera predustrožnosti za očuvanje braka Vudova i Vagner svili su porodično gnezdo u kući od sto pedeset hiljada dolara što je za to vreme bilo nečuveno.

Međutim, nestabilnost je poput utvare vrebala sa svih strana. Vagnera su polako istiskivale nove zvezde poput Marlona Branda i Pola Njumena, a Natali Vud je od studija Warner Bros zaradila jednogodišnju suspenziju jer je odbila da snima film u Engleskoj. Nedaće na poslu, kao i duboki emocionalni problemi koje je Natali ponela iz porodice doprineli su skorom razlazu glumačkog para. Prema rečima jednog biografa to je bilo sasvim očekivano, s obzirom na to da je imala roditelje koji je nisu voleli, već su je iskorišćavali. Posesivna majka kontrolisala je Natalinu karijeru od detinjstva i prisvojila dobar deo njene zarade. Rastrzanoj između dominantne majke i novostečene slobode u karijeri i životu, Vudovoj je bila neophodna stručna pomoć.

Trenutak kada je njen suprug odbio da joj pomogne bila je kap koja je prelila čašu, pa je božanski lepa crnka, kako su je opisivali, odlučila da podnese zahtev za razvod braka 27. aprila 1962. godine. Mnogi smatraju da su za krah njihovog braka najzaslužnije preljubničke navike zgodnog glumca. Jedne večeri Natali je navodno zatekla Ar Džeja u kompromitujućoj pozi sa muškarcem. Iako je Vagner kasnije demantovao da se ovaj incident ikada dogodio, prema nekim izvorima šokirana Natali napustila ga je iste večeri. Posle razvoda, Vagner se oženio glumicom Marion Maršal, a Natali se našla u naručju Vorena Bitija ali ne zadugo.

Ubrzo je počela da srlja je iz jedne u drugu vezu, iz svake izlazeći sa novim ožiljkom na srcu. Posle pokušaja samoubistva i teške bitke protiv depresije, sreću je najzad pronašla sa pozorišnim agentom Ričardom Gregsonom. Venčali su se 1969. godine, a već naredne godine rodila je devojčicu Natašu. Momenat sreće, kako je Natali nazivala ovaj idilični period života, prekinut je kada je otkrila da je muž vara sa sekretaricom. Prevarena i izneverena, s mukom je proživela jesen te 1971. godine.


Da stara ljubav zaborava nema, pokazalo se već sledeće godine kada se Vagner vratio u njen život. Slučajan susret na jednoj zabavi rasplamsao je prigušene strasti među njima. Ar Džej je pozvao bivšu ženu u svoju kuću u Palm Springsu, a ona je kasnije priznala kako je imala tremu kao na prvom sastanku. Njih dvoje su 1972. godine doneli odluku da ponovo stanu na ludi kamen. Čak ni patološki strah od vode nije sprečio Natali da sa Vagnerom na njegovoj jahti u Malibuu ponovo razmeni bračne zavete. Naime, ona je kao devetogodišnjakinja doživela nesreću na snimanju i slomila levu ruku. Zato do kraja života, pred kamerama i privatno, nije skidala narukvicu jer je na ruci prikrivala ožiljak koji je bio posledica te nesreće. Desilo se to tokom noćnog snimanja kada se srušio pešački most na kojem je stajala, zbog čega se do kraja života plašila mraka i davljenja.

- Volim da sam na vodi ili kraj nje, ali nikako u njoj - često je govorila, uvek insistirajući da je dubleri menjaju u scenama koje uključuju kontakt sa dubokom vodom. Ipak, pošto je po drugi put izgovorila sudbonosno da voljenom čoveku i kada je rodila drugu ćerku Kortni, Natali se posvetila ulozi majke i supruge, dok je Vagner nastavio da snima za televiziju i film.

Međutim, bilo je pitanje trenutka kada će se nadarena glumica uželeti kamera, o čemu je uveliko polemisala i tadašnja javnost. Krajem sedamdesetih godina prošlog veka, Natali je odlučila da se vrati poslu na velika vrata, a novinski tekstovi bili su preplavljeni naslovima Natali Vud je ponovo u igri. Pojedinci tadašnjeg zaljubljenog, ali problematičnog para, tvrdili su da se takva situacija nije dopadala njenom suprugu.

Međutim, on je to uvek poricao. Slučaj je hteo da se tokom jednog filmskog projekta Natali nađe daleko od kuće i porodice, u Severnoj Karolini. Baš tu se sprijateljila s kolegom Kristoferom Vokenom i njih dvoje su postali nerazdvojni. Proneo se trač da su zapravo započeli aferu, mada bliski prijatelji kažu da to bio samo bezopasni flert. U svakom slučaju, Natali je svog novog prijatelja povela na tradicionalno porodično okupljanje tokom Dana zahvalnosti 1981. godine na Vagnerovu jahtu Splendor. Posle večere i mnogo ispijenih čaša alkohola, Ar Džej je primetio da je njegova supruga nestala sa jahte. Prema zvaničnoj verziji, pripita Natali se okliznula, pala sa broda i utopila se.

Šta se zaista desilo te noći, zauvek će ostati misterija. Vudova je pronađena utopljena čitavu milju daleko od jahte. Policija je tada saopštila da je na sebi imala spavaćicu, čarape i jaknu, brojne modrice po telu, kao i ogrebotinu na levom obrazu. Postoje naznake da se Robert posvađao sa Vokenom zbog bliskosti sa njegovom ženom. Osim teorije o ljubavnom trouglu, isplivala je priča i o romantičnoj vezi između Kristofera i Roberta, koja je navodno motivisala ljubavnike na najgori čin.


Međutim, ništa od ovoga nije dokazano, a Vagner nikada nije želeo da priča o tragičnoj smrti svoje supruge, dok se Voken deset godina posle nesreće odvažio da kaže kako je to bio nesrećni slučaj. Samo jedno je sigurno: život poznate glumice ugasio se u njenoj 43. godini, i sahranjena je u memorijalnom centru u Los Anđelesu.

Izvor: Story.rs

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 10:03

Raquel Welch

pravim imenom Jo Raquel Tejada, Chicago, Illinois, SAD, 5. rujna 1940.



Biti u koži Rakel Velč, glumice koja je skoro pet decenija proglašavana ultimativnim seks simbolom, sigurno su poželele mnoge žene. Sedamdesetdvogodišnjakinja koju vodeći svetski magazini i danas proglašavaju najlepšom ženom na planeti u autobiografiji Beyond the Cleavage, odlučila je da sa drugim damama podeli tajnu svog mladolikog izgleda, kao i strahove vezane za starenje i menopauzu te da progovori o odnosu prema deci, muškarcima, slavi, roditeljima... Njeno pravo ime je Džo Rakel Tehada, a rođena je 5. septembar 1940. u Čikaga u tradicionalnoj porodici bolivijskog porekla.

- Moj otac je bio dominantan, a majka pokorna žena. Često sam se poistovećivala sa majkom koja je, kad bolje razmislim, bila žrtva. Ona je bila oslonac porodice, a otac, uz sav svoj temperament, slabić. Nisam dopuštala da se i meni dogodi isto. To je uticalo na moju posebnost. Želela sam da budem poštovana i nezavisna - često je govorila o sebi.

Kada je imala dve godine, preselila se sa porodicom u San Diego u Kaliforniji gde je vrlo mlada počela da uči ples. Kao tinejdžerka učestvovala je u izborima za mis, a povremeno se pojavljivala i na televiziji. Sa devetnaest godina prvi put se udala za svoju srednjoškolsku ljubav Džejmsa Vestlija, a iste 1959. godine dobila je naslovnu ulogu u predstavi The Ramona Outdoor Play. Donela je odluku da mora da uspe po svaku cenu i od toga nije želela da odstupi. Nakon kraćeg boravka u Teksasu, gde je bila angažovana kao fotomodel, vratila se u Holivud kako bi se okušala i na velikom platnu. Slavu joj je donela glavna uloga u filmu Milion godina posle Hrista koji je snimila 1966. Pojavila se u oskudnom krznenom bikiniju, a najavni plakat za ovo ostvarenje postao je deo američke ikonografije. Međutim, kritičarima nije bila zanimljiva njena gluma već obline. Ni Hju Hefner nije odoleo lepotici za koju je izjavio da ima magičnu pojavu zbog čega joj je ponudio naslovnu stranu Playboya. Nakon što se oskudno odevena slikala za njegov kalendar, devojku iz Čikaga počeli su da upoređuju sa Merilin Monro.

- Kada sam se pojavila na posteru, bila sam majka dvoje male dece i zapravo sam se osećala kao stvar koju treba videti, a ne čuti. Danas, pošto sam zašla u osmu deceniju, mislim da imam šta da kažem i podelim ta iskustva sa drugim ženama. Amerika je oduvek imala seks simbole, ali kad postanete stereotipna glumica, teško je imati ispunjenu karijeru. Ponosna sam što sam to izdržala.



Dok su muškarci širom sveta uzdisali za novom divom, ona je bila udata za Vestlija sa kojim je dobila ćerku Tahni i sina Dejmona. Nakon šest godina braka, koji je zbog karijere dugo skrivala od javnosti, supružnici su se razveli. Godinu dana kasnije, najpoželjnija žena Holivuda svoje srce je poklonila Patriku Kertisu, koji joj je četiri godine bio menadžer. Usledilo je pet godina bračne sreće, ali je Kertisova preterana ljubomora dovela do razvoda.

- U svojoj knjizi opisala sam kako je teško biti samohrana majka i zaposlena žena. Kada sam intezivno snimala, dosta sam putovala i vodila decu sa sobom, ali nisam mogla stalno da budem sa njima već su, dok sam ja bila na setu, provodili vreme sa različitim ljudima. Sve dobre karakterne osobine koje su Tahni i Dejmon razvili, samo su njihova zasluga.


Mada su kritičari dugo osporavali njeno glumačko umeće, iznenađenje je usledilo kada je 1975. primila prestižni Zlatni globus za ulogu u Tri musketara. Osim nagrade, slavnu glumicu nisu zaobišle ni glasine kako je bila u ljubavnim vezama sa Frenkom Sinatrom, Dinom Martinom i Elvisom Prislijem.

- Svi su oni bili zanimljivi na svoj način, ali je Prisli, sa kojim sam glumila u filmu Roustabout, imao neverovatnu energiju. Iako mi se udvarao, odbila sam ga jer nisam želela da budem još jedan njegov trofej - otkrila je glumica. Početkom sedamdesetih na snimanju u Budimpešti šarmirao ju je Ričard Barton za koga je govorila da je bio harizmatičan, romantičan i da je zaista imao ono nešto. Ipak, nisu sve kolege uvek imale reči hvale za ambicioznu Amerikanku. 

- Rakel Velč je najnepristojnija i najneprofesionalnija glumica sa kojom sam, nažalost, radio. Da sam mogao, najradije bih je udario po stražnjici i lansirao u neku zabit - pričao je glumac Džejms Mejson sa kojim je 1973. snimala film The Last of Sheila.


U želji da je i drugi doživljavaju kao umetnicu, sa mnogo uspeha igrala je na pozorišnim daskama sa Lorin Bekol u mjuziklu Žena godine. Nakon što je prekinula vezu sa producentom Robertom Evansom odlučila je da se po treći put okuša u bračnom životu sa sedam godina mlađim francuskim rediteljem Andreom Vajnfeldom. Iako joj je to bila najduža veza, razveli su se početkom 1990. nakon deset godina zajedničkog života. Tada je još jednom unovčila svoju lepotu i snimila fitnes vežbe. U tom periodu imala je i manje pevačke izlete. Naime, snimila je pesmu This Girl’s Back In Town. Njena karijera bila je na vrhuncu, a dobila je ulogu u veoma popularnoj seriji Američka porodica. Da je ni u šestoj deceniji energija nije napustila pokazala je snimajući filmove poput Tortilla Soup, Plavuša sa Harvarda, lansirala je kozmetičku liniju, a 1999. uplovila je i u četvrti brak sa vlasnikom restorana Ričardom Palmerom.


- Još sam veoma zaljubljena, uverena sam da smo stvoreni jedno za drugo - rekla je Rakel u vreme bračne sreće koja je potrajala četiri godine. Par se razveo uz objašnjenje da nije reč o trećoj osobi, ali u krugovima bliskim paru spekulisalo se da je Palmeru dosadila Rakelina opsednutost mladošću, a ona je suprugu zamerila preterano moderan način života. Iako, holivudska ikona nije imala previše sreće u ljubavi, ponosno ističe kako je imala bogat i ispunjen život.

- Želim da živim slobodno kao stvarna osoba, a ne zvezda. Moja borba i vera jako su mi važne i zbog toga sam srećna - objasnila je.

Izvor: Story.rs


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 15:46

Silvana Mangano

Roma, 21 aprile 1930 – Madrid, 16 dicembre 1989



Bila je prvi italijanski seks simbol posle Drugog svetskog rata. Zvali su je italijanska Rita Hejvort. Nije imala iste ambicije niti isti put kao njene konkurentkinje - Sofija Loren i Đina Lolobriđida. Bila je omiljena zvezda od 50-ih pa sve do kraja 70-ih godina prošlog veka

Status seks simbola italijanska glumica Silvana Mangano dobija nakon filma "Bitter rice" (Riso Amaro) iz 1949. godine. Slika u polju pirinča, za koju je pozirala tokom snimanja filma, preko noći joj je donela svetsku slavu. Postala je prvi posleratni seks simbol Italije. Bila je italijanska Rita Hejvort. Silvana Mangano nije imala iste ambicije niti isti put kao njene konkurentkinje - čuvene Italijanke Sofija Loren i Đina Lolobriđida, pošto je njenu karijeru u potpunosti kontrolisao suprug Dino de Laurentis. Iako nikada nije dostigla visine Sofije Loren i Đine Lolobriđide, Mangano je bila omiljena zvezda od 50-ih pa sve do kraja 70-ih godina prošlog veka.


Ova senzualna brineta rođena je 23. aprila 1930. godine u Rimu, od oca sicilijanskog konduktera i Engleskinje. Odrastala je u teškim i siromašnim ratnim vremenima. No, to je nije ometalo da uradi sve što je mogla kako bi ostvarila svoje glumačke snove. Sedam godina je uzimala časove baleta kod Jia Ruskaja. Radila je kao model i učestvovala na nekoliko izbora lepote, kako bi se izdržavala. Kada joj je bilo svega 16 godina, 1946. osvojila je titulu "Miss Rome", zahvaljujući čemu dobija nekoliko malih uloga na velikom platnu. Godine 1947. bila je jedna od devojaka koje su se takmičile za titulu "Miss Italia", koju je te godine osvojila Lučija Bose. Na istom takmičenju su se, pored Silvane Mangano, pojavile i neke druge buduće zvezde italijanskog filma: Đina Lolobriđida, Eleonora Rosi Drago i Đana Marija Kanale.





Izvor: paunpress
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 15:51

Sophia Loren

Rim, 20. rujna 1934.




Sofija Loren je rođena u Rimu 20. septembra 1934. godine, a njena lepota i dalje pleni svetskom filmskom i modnom scenom. Lepa Italijanka savladala je zakone, u torbi svog uspeha skladištila brojne trijumfe, a i u starosti očuvala lepotu prirodnog osmeha i iskrenog pogleda.

Odrastala je uz prigušen vapaj za boljim životom tokom Drugog svetkog rata. U gradu Pocuoli nadomak Napulja, stan je delila sa sestrom Marijom, roditeljima, babom, dedom, ujacima i tetkama – kasnije je izjavila da ju je taj tempo života učinio žilavom i stasao u čvrstu i istrajnu osobu željnu uspeha. U detinjstvu su je smatrali ne tako lepom devojčicom, ali ružno pače poletno izrasta u predivnog labuda – mladog borca koji sa nepunih 15 godina odlazi u Rim sa namerom da se prepusti radu u filmskoj industriji i na taj način doprinese izdržavanju porodice.


Hrabro je kročila u svet kamera, kastinga, kostima i neophodnog truda manjom ulogom u filmu “Kvo vadis”, dok njena karijera doživljava uspon 1957. godine, kada upoznaje producenta Karla Pontija, za koga se i udala na svoj 23. rođendan i s kojim je bila u braku do njegove smrti 2007. godine. Kada je preminuo, rekla je da se neće više udavati, jer bi bilo nemoguće voleti nekog drugog. Ipak, smatrani su za kontroverzan par. Upoznali su se kad je ona imala 15, a on 37 godina. Venčali su se sedam godina kasnije. Međutim, on je i dalje bio u braku sa prvom suprugom, jer je razvod u Italiji bio nelegalan. Da bi izbegli tužbe za bigamiju, brak je poništen i par je emigrirao u Francusku. Tamo je Karlo uspeo da izdejstvuje razvod i uz francusko državljanstvo su se venčali ponovo. Kao požrtvovana supruga i majka, manje je radila, a više brinula o sinovima. “Majka uvek razmišlja dva puta. Jednom za sebe i jednom za svoje dete.“ – rekla je.

Njena neobična lepota i osećaj za stil su nepresušna inspiracija modnim dizajnerima, trendseterima, frizerima i šminkerima. Smatra se jednom od stilskih ikona pedesetih i šezdesetih godina. Njene karakteristično našminkane “mačije“ oči su jedan od najkopiranijih izgleda. Uz jako našminkane oči i njen mediteranski ten, karmin je neutralan, a kosa razbarušena.


Lepota, stav, gracioznost pokreta i damsko držanje Sofije Loren očarali su brojne pripadnike glumačke populacije – na setu filma “Ponos i strast” Keri Grant nije izbegao mrežu Sofijine zavodljivosti i pitao ju je da se uda za njega, iako je znao da je u ljubavnoj vezi sa Pontijem. Piter Selers “bacio je oko” na lepu Italijanku tokom snimanja komedije “Milionerka”. U mladosti Sofija je preživela ogroman gubitak, imala je dva spontana pobačaja, ali kasnije rađa dva dečaka – Karlo Ponti Mlađi i Edoardo Ponti.

Kada je 1962. godine osvojila Oskara za italijansku ratnu dramu “La Ciociara”, postala je prva glumica u istoriji koja je dobila ovu prestižnu nagradu, a da nije sa engleskog govornog područja. Osim Oskara, osvojila je i pet Zlatnih globusa – četiri puta za najpopularniju žensku zvezdu i jednom za životni doprinos filmu. Godina 1967. Sofiji donosi ulogu u poslednjem filmu koji je režirao Čarli Čaplin, “Grofica iz Hong Konga”.

Empajer časopis ju je proglasio 25. najseksepilnijom zvezdom u filmskoj industriji, a mnogi smatraju da Sofija ostaje ideal lepote i nakon što prelazi šestu deceniju života.

U mladosti nije bila u prilici da sebi priušti skupu toaletu, pa je često eksperimentisala sa garderobom, kako bi izgledala elegantno.“Žirafa” u mladosti, tanana konstitucija, široki kukovi i predugačak nos – zli jezici nisu poljuljali Sofijino samopouzdanje, ostala je imuna na strele zlokobe i obaveznih pridika, ostala je svoja i nikada se nije podvrgla estetskim operacijama.

“Seks-simbol se ne postaje, seks-simbol se rađa kao takav. Ako ste se takvi rodili, bićete takvi i sa 100 godina.“ Danas, sa 77 godina Sofija Loren je i dalje seks-simbol, modna i filmska ikona.


Obavezno je pogledajte u filmu: Two Women

Visoka, tamna i prelepa, Sophia je italijanski odgovor na Merlin, ali ova dama je dobila Oskara i imala dugu glumačku karijeru koja i dalje traje.

Sophia Loren – „Citat“

"Seksipil je 50% onoga što imate i 50% onoga što drugi ljudi misle da imate!"

Izvor: wannabemagazine, paunpress, cro-a porter, wikipedija


Ažurirao A2D2 - 11.Travanj/Apr.2013 u 15:52
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 15:58

Gina Lollobrigida

Subiaco, 4. srpnja 1927.



Iako je u Večni grad bila došla da studira likovnu umetnost, životne okolnosti odvele su je posve u drugom pravcu - u svet glume i filmske umetnosti. Bila je prva zvezda italijanske kinematografije posle Drugog svetskog rata. Čovek koji je osvojio svemir - Jurij Gagarin, rekao joj je: "Ja sam bio na nebu, video mnogo zvezda, no ti si lepša od svih njih"

Bila je jedna od najlepših žena na svetu, seks-simbol 50-ih i 60-ih godina 20. veka, prva zvezda italijanske kinematografije posle Drugog svetskog rata koja će tokom duge filmske karijere ispoljiti i svoj talent u umetničkoj fotografiji i skulpturi. Đinina popularnost bila je ogromna: izazivala je gužvu gde god bi se pojavila. Njen izlazak iz hotela na festivalu u Kanu 1953. izazvao je toliki haos da je morala policija da interveniše. Čovek koji je osvojio svemir - Jurij Gagarin, rekao joj je: "Ja sam bio na nebu, video mnogo zvezda, no ti si lepša od svih njih". Sineasti su zaključili da su filmsku karijeru Đine Lolobriđide obeležavale tri karakteristike: prvo, želja za publicitetom i sposobnost da ga sačuva; drugo, prihvatala je uloga u kojima je tumačila snažne likove iz života, čak i u slučaju kad nisu bile pozitivne ličnosti; treću karakteristiku njene karijere predstavljala je odlučnost da što više snima u svetu, posebno na engleskom jeziku.


Đina Lolobriđida rođena je 4. jula 1927. godine u Subiacou, malom mestu pedesetak kilometara udaljenom od Rima, kao Luiđina Lolobriđida, druga od četiri kćeri Điovanija Merkurija, vlasnika male manufakture nameštaja, i Đusepine, domaćice. Đineta, kako su je roditelji zvali odmila, bila je dobra učenica. Osim dobrim ocenama, isticala se i smislom za umetnost, pa je već u nižim razredima osnovne škole bila u dramskoj sekciji. Po završetku Drugog svetskog rata, Đina je nastavila školovanje. Dobila je skromnu stipendiju i 1945. upisala Akademiju likovnih umetnosti u Rimu. Kako je otac i majka nisu mogli mnogo finansijski pomagati, snalazila se kako je znala i umela: pozirala je kao model, učestvovala na izborima lepote.


Iako je u Večni grad bila došla da studira likovnu umetnost, životne okolnosti odvele su je posve u drugom pravcu - 1946. je zbog primamljive zarade prihvatila malu rolu u filmu "Aquilla nera"(Crni orao) u kome igra i tada poznati Rozano Braci. Bio je ovo njen filmski debi, čime su joj se otvorila vrata filmske umetnosti. Sledeće godine pojavljuje se u filmovima "Ljubavni eliksir" i "Ludosti zbog opere", redatelja Marija Koste, u kojima nastupa slavni bariton Tito Gobi. Mario Kosta joj 1948. godine daje prvu glavnu ulogu u filmu-operi "I pagliacci". Iako je film mlako primljen, novine su bile pune tekstova o Đininoj "neponovljivoj lepoti". Naučila je francuski i engleski jezik, što joj je pomoglo da počne da snima i van Italije. Filmovima "Miss Italia" i "Pane, amore e fantasia" postiže veliki uspeh i postaje zvezda italijanskog filma. Svetsku popularnost donosi joj film snimljen u Francuskoj, "Fanfan la Tulipe" sa slavnim Žerarom Filipom. Od tada nosi nezvaničnu titulu najlepše žene sveta. Vrlo brzo je stigao poziv iz Holivuda. Javio joj se filmski mogul Havard Hjuz i Lolo je 1950. stigla u filmsku Meku. Priča se kako joj je Havard dolazio u apartman posle ponoći s celim orkestrom, tražeći da plešu do zore. Nakon tri meseca ponudio joj je ugovor na engleskom. Odbila je da ga potpiše dok ne dobije prevod. Bogatog Havarda to je mnogo uvredilo i do zaključenja ugovora nije došlo. Đina se odmah vratila u Rim i nastavila da blista na evropskoj filmskoj sceni.

Izvor: paunpress

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 16:03

Claudia Cardinale

15. travnja 1938



Talijanska filmska diva i sex simbol iz 60-ih godina prošlog stoljeća, Claudia Cardinale je rođena 15.4.1939. kao Claude Joséphine Rose Cardinale u Tunisu koji je tada bio francuska kolonija ali su neki gradovi bili pod talijanskom upravom. Claudijinu roditelji bili su emigranti sa Sicilije, a kako je odgajana na arapskom i francuskom, talijanski je usavršila tek kada je započela svoju filmsku karijeru. Naime, od roditelja je naučila samo sicilijanski dijalekt koji je bio nedostatan za ozbiljno bavljenje glumom. 1957. pobjedila je na natječaju za najlijepšu talijanku u Tunisu i za nagradu je otputovala na festival u Veneciji. Tamo su svi bili zadivljeni njezinom ljepotom i odmah joj ponudili filmske angažmane.


Sa samo 17 godina debitovala je u malim, ali zapaženim ulogama tipičnih žena sa Sicilije. Posle "Stranputice" iz 1961, počela je da dobija uglavnom naslovne uloge, kao recimo u "Kartušu", "Gepardu", "Devojci sa kovčegom", "Osam i po", "Nejasnim zvezdama Velikog Medveda" i filmu "Roko i njegova braća". I pored jezičke barijere, ona je snimila nemali broj filmova u američkoj produkciji ("Pink Panter", "Svet cirkusa", "Dođavola sa herojima", "Profesionalci"...) i, za razliku od ostalih seks-bombi, nastavila je da snima i tokom 70-ih i 80-ih godina minulog veka, graciozno uskočivši u karakternije uloge. Iz poznijeg američkog perioda izdvajaju se "Bekstvo u Atinu", "Dar", "Fickaraldo", "Henri IV", "Zaljubljeni čovek" i, skoro trideset godina posle pojavljivanja u originalu, "Sin Pink Pantera".



.Posebno zanimljiva je bila saradnja sa velikim Viscontijem na filmu ‘Drage zvijezde Velikog medvjeda’ iz 1965. Film koji se bavi intrigantnom temom incesta između brata i sestre, nagrađen je Zlatnim lavom na Venecijanskom festivalu. Ipak, uloge po kojim će Claudia Cardinale biti najviše zapamćena u filmskoj povijesti su one u filmovima ‘8 i ½’ Federica Fellinija, gdje glumi muzu Marcella Mastroiannia, režiserovog alter ega, te u legendarnom filmu Sergia Leonea ‘Bilo jednom na divljem zapadu’.

Claudia je izuzetno društveno aktivna i politički angažirana. Bori se za prava žena i homoseksualaca, a nikada nije zaboravila niti svoje arapsko-Tuniske korjene. Od 1999. UNESCO-va je ambasadorica dobre volje.
U modnim krugovima poznato je njezino veliko prijateljstvo s Giorgiom Armanijem čije kreacije uvijek nosi na javnim događanjima i jedna je od njegovih najslavnih celebrity promotorica.

Claudia Cardinale - citati

“Ljubav je neodoljiva želja da budemo neodoljivo željeni.”

“Kada se muškarac udvara ženi, onda on očekuje da će joj se dopasti. Kada se ženi dopadne muškarac, onda ona očekuje da joj se on udvara.”

Nisam nostalgična za tim vremenom. Više volim da živim u sadašnjosti i ne plašim se prolaznosti vremena", izjavila je na otvaranju retrospektive svojih filmova održanoj u Rimu maja 2004. godine. Tom prilikom je sebe opisala kao Tunižanku i Afrikanku po korenima, Francuskinju po kulturi i Italijanku po nacionalnosti.

Klaudija Kardinale, seks-simbol šezdesetih, diva, najbolja drugarica Žan-Pol Belmonda i Alena Delona, i danas izgleda spektakularno, što samo potvrđuje činjenicu da je na ženi uvek najlepši - karakter.

Izvor: wannabemagazine, wikipedija, cro-a porter

 


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 11.Travanj/Apr.2013 u 16:08

Beba Lončar

Beograd, 28. aprila 1943. godine



Ženska lepota za vreme dvadesetog veka bila je, jednostavno rečeno, institucija. Lepota žene i ženskog tela bila je nešto što – ili imaš ili nemaš. Doduše, i danas je tako ali u to vreme nisu postojali trikovi kojima se moglo zamaskirati i transformisati. Nekadašnje lepotice jedva da su imale novca za, danas obaveznu i neizbežnu, maskaru. Dame bivše SFRJ ostavljale su bez daha i predstavljale Balkan u najlepšem svetlu.

Desanka Lončar je svakako jedna od prvih asocijacija kada se pokrene priča o lepoticama dvadesetog veka.

Desanka Beba Lončar rođena je u Beogradu, 28. aprila 1943. godine. U rodnom gradu se školovala na Filozofskom fakultetu, na odseku za romanistiku. Još kao učenica, izabrana je na konkursu Radio Televizije Beograd za spikerku dečijih emisija.

Na filmskom platnu Beba se pojavila kao veoma mlada, sa svega 17 godina. Ubrzo potom, mlada Beograđanka postiže veliki uspeh sa filmom “Ljubav i moda” 1960. godine.

“Došli su kod mene i rekli mi – snimaćeš jedan film, vozićeš vespu, nosićeš divne haljine, vozićeš se avionom… To je bilo kao san!” Posle premijere, glad Jugoslovena da imaju veliku zvezdu bila je utoljena. Rodila se beogradska Brižit Bardo!

Osim filma “Ljubav i moda”, Beba Lončar glumila je u filmovima “Dvoje”, “Dr”, “Lito vilovito”, “Pakleni otok”


Sedamdesetih godina prošlog veka, u Jugoslaviji su se snimali uglavnom ratni filmovi, čuveni partizanski, filmovi sa socijalnom tematikom… Stručnjaci su govorili da takve uloge prosto ne bi ležale Bebi Lončar. Ta njena posebnost je dovela do toga da u svojoj zemlji igra Šveđanke i Francuskinje.

Međunarodna saradnja je otpočela sasvim slučajno, i to dolaskom predstavnika “Columbia Pictures” u Beograd, povodom snimanja filma “Dugi brodovi”. Naime, glumica koja je imala glavnu ulogu u filmu, ulogu vikinške princeze, razbolela se. Nadležni su primetili Bebu i predložili joj saradnju.

Zbog angažmana koje je imala u Italiji, sve je više vremena provodila van države. Korak po korak, u neko doba je i spakovala kofere i preselila se u Rim. U Italiji je ostala čak tri decenije. Italijani su je mnogo simpatisali, čak su imali nadimak za nju – “Bella bambola”, što znači “Lepa lutka”.

Poslednji put na filmskom platnu Beba se pojavila 1982. godine, i to u italijanskom filmu “Kuća prokletih”. Nakon toga, stavila je tačku na glumačku karijeru i posvetila se porodičnom životu.

Sudbonosno “da” Lončareva je izrekla Josipu Radeljaku Dikanu, poznatom zagrebačkom biznismenu, sa kojim ima sina Lea. Međutim, taj brak nije bio “ono pravo” i “za zauvek”. Razvod je usledio 1994. godine.

Mnogo više sreće Beba je pronašla sa Stevanom Marinkovićem, sa kojim danas živi u svom rodnom Beogradu.

Pre nekoliko godina, Lončareva je “krunisana” titulom “devojke dvadesetog veka”. Kult o beogradskoj lepotici i dalje je živ, a to potvrđuje i činjenica da orkestar svaki put zasvira “Devojko mala” kada vidi Desanku Bebu Lončar na vratima kafane.

TekstJovana Stojmenović


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 12:34

Hedy Lamarr

Beč 4.novembar 1913 -
Altamonte Springs, Florida 19 januara 2000



Zvali su je “najljepšom ženom na svijetu”, ali Hedy je bila mnogo više od impresivne fasade. Prva je snimala filmove gola, glumila orgazme, mijenjala ljubomorne muževe, odbila je ulogu u Casablanci i manipulirala svojom slikom u javnosti. U lijepoj se glavi stalno nešto kuhalo - znate li da joj dugujete svoj mobitel?

Organ što bi ga, ako je vjerovati prigodnim šalama, muškarci voljeli imati što manji trebao bi biti mobitel. Bilo to tako ili ne, kulturna povijest stvarčice bez koje većina nas danas više ne može ni razmišljati o normalnom komunikacijskom životu vodi u sasvim drugom smjeru. U sličnom smjeru povest će vas i misterij njene namjene, jer kome je, ruku na srce, samo do telefoniranja i posvemašnje dostupnosti? Tu je, primjerice, i slatka opsesija da ugrađenom kamerom ovjekovječujete sebe i sebi bliske osobe u, blago rečeno, intimnim izdanjima, pa sve to onda lijepo negdje izgubite ili kobni MMS u žaru ekstaze pošaljete na pogrešan broj. Ali to je već vaš problem, jer ovdje je riječ o slikama. A povijesni primat nad golišavim prizorima, bar što se tiče velikog ekrana, pripada, znamo, nezaboravljenoj Hedy Lamarr. No, pritom nikako ne bi trebalo smetnuti s uma ni notornu činjenicu da ga bez nesebična zalaganja holivudske dive danas ne biste ni imali, ma koliko vam malen bio. Mobitel, dakako. Stotinu godina navršilo se otkako je švedski izumitelj Lars Magnus Ericsson u svoj automobil ugradio prvi pokretni telefon, ali taj je, ne bi li opravdao svrhu, još iziskivao zaustavljanje i prikapčanje na prvi telefonski vod.

Svi ostali inventorski napori bili su usmjereni na to da se žično telefoniranje pretvori u bežično, bilo u vojne, bilo u mirnodopske, bilo u naprosto pomodne svrhe. I to bi bilo manje-više sve što bi osviješten muškarac, nezainteresiran za razvoj tehnike i tehnologije, trebao znati o svom džep- -nom mezimcu da se ovih dana nije navršila još jedna okrugla obljetnica: deset godina od smrti Hedwig Marije Kiesler (1913. - 2000.). Slovila je, znamo, za prvu ženu koja se svukla na filmu, prva je pred kamerama odglumila orgazam i praktički izumila mobitel. Uz to, pamtimo je kao “najljepšu ženu svijeta”, kako je ponosno razglasila holivudska propagandna mašinerija, nakon što ju je šef MGM-a Louis B. Mayer 1938. godine iz rodnog Beča doveo u SAD. Pet godina ranije kći bečkog bankara Emila Kieslera i koncertne pijanistice Gertrud rođene Lichtwitz zablistala je u znamenitoj austrijskočeškoj koprodukciji Simfonija ljubavi, danas bitno poznatijoj pod naslovom Ekstaza - faktografiji za volju, možda to i nije bio prvi film s golišavim scenama, ali posve sigurno bio je prvi koji je sadržavao eksplicitne prizore seksualnih vrhunaca - i nije se morala previše truditi da postane legendom jer za to se već bila pobrinula sumanuta posesivnost njena supruga, veleindustrijalca Fritza Mandla, u to vrijeme jednog od vodećih svjetskih proizvođača oružja. Svojim uzaludnim nastojanjima da otkupi i uništi sve kopije “Ekstaze”, Mandl je dao neizmjeran doprinos popularnosti filma, koji će se u europskim i američkim kinima svejedno još dugo prikazivati u strogo cenzuriranom izdanju. Doda li se tome još i anatema koju je nakon prikazivanja “Ekstaze” na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1934. izrekao papa Pio XI., planetarnom uspjehu filma, koji će kritika nekoliko dekada kasnije prozvati “impresionističkom poezijom”, ali i uspjehu njegove neodoljive protagonistice, ništa više nije stajalo na putu.



Daleko od ljubomornog supruga i starice Europe, tada već dobrano nagrizene pošašću nacizma, čija se razorna militantnost hranila i oružjem iz hala pokrštenog Židova Mandla, Hedwig - koja je, spomenimo i to, u mladosti nekoliko vrelih kontinentalnih jeta provela kod rodbine u Varaždinu (nažalost, nije poznato je li tu već upoznala svog “ekstatičkog” filmskog supruga Zvonimira Rogoza) - u Hollywoodu će zaživjeti kao potpuna nepoznanica. S novim imenom, “Hedy Lamarr”, Kieslerova će se prozvati 1937., a da do danas neće biti jasno je li joj umjetničko ime zamišljeno kao hommage legendi nijemog filma Barbari La Marr ili ga je, moru za ljubav, odabrala jer je u trenutku odluke plovila pučinom Atlantika - elegantna tamnokosa diva i dalje je izmicala stereotipnoj kategorizaciji holivudskih žena, ne samo kad bi u pitanju bila enigma samosvjesne seksualnosti, demonstrirane još u “Ekstazi” krupnim planom celuloidnog orgazma. Odbivši glavne uloge u proslavljenim filmovima kao što su Casablanca ili Gaslight, svoj zenit stoga će doživjeti u Samsonu i Dalili, lišavajući neumoljivim biblijsko-frizerskim činom svog partnera Victora Maturea mitološke samsonovske muškosti.

Iako je najdojmljivije prizore “Ekstaze” snimila u prirodnom okruženju, pronoseći svoju golu ljepotu jezerima i šumama, Hedy Lamarr, kaže suvremena kulturna mitologija, osjetno je uzdrmala temelje klišeja o neraskidivoj sprezi žene i prirode naspram ništa manje sudbinske nerazdvojivosti muškarca i tehnike, svrstavši se, da načas posegnemo za jezikom današnjice, tješnje uz hardver nego uz softver. Potonje, dakako, i u doslovnom smislu, jer kad mit u svom nastojanju da objasni neobjašnjivo već ne može lagati, posve sigurno ne lažu ni patentni zavodi, gdje je diva, onkraj blještava svijeta trača i glamura, također ovjekovječila svoje ime. Stekavši u tvorničkim postrojenjima bivšeg supruga solidan uvid u “muške” poslove poput proizvodnje torpeda, Hedy će, naime, ratne 1940. zajedno s američkim prijateljem Georgeom Antheilom - po struci, uzgred, kompozitorom avangardne glazbe - izumiti posve novu tehniku navigacije torpeda, kadru, kako je zamislila, “pomoći Velikoj Britaniji da premosti tehničku neravnotežu” u mučnim pomorskim i zračnim bitkama s tada još nadmoćnom Hitlerovom Njemačkom. Sustav za daljinsko upravljanje torpedima, imun - zahvaljujući sinkroniziranom mijenjanju frekvencije kod odašiljača i primatelja - na pokušaje ometanja radiovalovima, zaživjet će u tehničkom rječniku kao frequency hopping. U kolovozu 1942. potvrdit će ga  pod brojem 2292387 Patentni zavod Sjedinjenih Američkih Država, a već u listopadu New York Times će konstatirati neprocjenjivu važnost njegove uloge u vođenju rata. Presudna ideja za realizaciju “tajnog komunikacijskog sistema” sinula je Hedy i Antheilu za vrijeme jedne zajedničke klavirske seanse: Antheil je sistem zasnovao na 88 frekvencija, što odgovara broju tipki na klaviru, posluživši se pri konstrukciji uređaja perforiranim papirnim trakama (paper rolls), kakve je i u sklopu svoga znamenitog glazbenog djela Ballet mécanique koristio za sinkronizaciju mehaničkih klavira. Uz osam klavira, mehanički balet, koji je sredinom dvadesetih što uspješno, što neuspješno praizveden u Parizu i New Yorku, oslanjao se, uzgred, na sinkroniziranu glazbu četiriju ksilofona, dvaju električnih zvona, dvaju avionskih propelera, četiriju bubnjeva, tam-tama i sirena.



Prema Antheilovoj autobiografiji, njegovo intenzivno druženje s deklarirano najljepšom ženom svijeta počelo je, međutim, poduljim razgovorom o mogućnostima za povećanje grudi, za što se Hedy žustro zanimala, a što, kako sam priznaje, sasvim vizualno nije bilo lako izdržati. “Možete me tužiti zbog uvrede”, citirat će danas već pomalo zaboravljeni skladatelj samog sebe, “ali s mog gledišta vaše grudi izgledaju savršeno”. Nakon toga, konverzacija je napokon poprimila politički ton: “Tijekom večeri razgovarali smo o ratu, koji je u kasnom ljetu 1940. djelovao posebno tmurno. Hedy jer rekla da joj se nimalo ne sviđa činjenica da sjedi u Hollywoodu i zarađuje hrpu novca dok je čitav svijet u takvu stanju. Znala je mnogo o vrstama streljiva i tajnom oružju, a neko je, navodno, bila izumjela sama. Rekla je da ozbiljno razmišlja o raskidu s MGMom i odlasku u Washington, gdje će svoje usluge ponuditi upravo osnovanom Komitetu izumitelja.” “Odgovorio sam da to nije dobro jer će u Hollywoodu biti od daleko veće koristi za javni moral”, nastavlja Antheil, čija je višetjedna vojno-tehnološka suradnja s Hedy Lamarr urodila mnogim ljubomornima ispadima družice Boski: “Ali čuo sam dovoljno da znam da spominjanje njenih izuma ni u kojem slucaju nije bilo šala. Hedy je zaista bila sklona izumljivanju novih vrsta oružja - tu sklonost imala je još prije mnogo godina, kad je bila udana za Fritza Mandla, vlasnika najveće tvornice oružja u Austriji. Neprestance je slušala kako sa svojim stručnjacima raspravlja o novom oružju i te je stvari  zadržala u svojoj lijepoj kovrčavoj glavi dok  je Mandl vjerovao da ona o tome nema pojma. Jedna od njenih ideja bila je tako dobra da sam predložio da je damo patentirati i ponudimo vladi SAD-a.”


Nažalost, intrigantan izum filmske zvijezde i avangardnog skladatelja do kraja Drugog svjetskog rata nije dočekao svoju primjenu, nego će do punog izražaja doći tek u doba kubanske krize, tada, meutim, kao sustav za komunikaciju među američkim ratnim brodovima, koji su sudjelovali u pomorskoj blokadi Kube, otporan na svaku vrstu neprijateljskog prisluškivanja.


Ranih osamdesetih frequency hopping na velika vrata napokon ulazi i u civilnu sferu, prije svega u domeni razvoja bežičnih i mobilnih telefona. Potencijalni novi mit, koji bi, ništa manje enigmatičan od onog o filmskom orgazmu, mnogim korisnicima mobitela mogao podariti presudan impuls za totalnu erotizaciju te zvrndave i piskutave džepne naprave, svoju neospornu kulminaciju pronalazi u činjenici da se otkriće nezaboravne Hedy danas ubraja meu temeljne funkcije GSM sustava jer ih, kao nekoć torpeda i brodske radiostanice, štiti od opasnosti neželjenih valova i njima prouzročena prisluškivanja razgovora. Hedy Lamarr, koja se nakon šokantne neautorizirane autobiografije “Ekstaza i ja” (1967.), krcate pikantnim detaljima i aferama čije bi tajne trebali čuvati zidovi spavaćih soba i pismohrane sudova, povukla iz javnog života, nastupajući tek tu i tamo s repertoarom vlastitih pjesama u jednom klubu u Greenwich Villageu, od svoga izuma nikada nije imala financijske koristi jer je patent istekao 1959., znatno prije nego što će globalna elektronicka industrija prepoznati njegovu komercijalnu stranu. Utoliko više raduje podatak da su Hedy i Antheil za svoju inovaciju 1997. u San Franciscu nagrađeni Pioneer Awardom renomirane Electronic Frontier Foundation, nakon čega su uslijedili Bulbie Gnass Spirit of Achievment Award te prestižna Milstarova nagrada. U listopadu 1998. Hedy Lamarr odlikovana je i Medaljom Viktora Kaplana Austrijskog udruženja izumitelja, koja slovi za najviše odlikovanje što ga njezina domovina dodjeljuje za tehničke inovacije.



Iako je doprinos što ga je Hedy Lamarr dala razvoju vojne tehnologije, a posredno i novih telekomunikacijskih medija dosad uglavnom drijemao na tamnoj strani njezina javnog imidža, pozornost znatiželjnika zgodimice bi ipak znali zaplijeniti pokušaji da se njeno neskriveno zanimanje za tu specifičnu vrstu tehnike dovede u svjesnu, nesvjesnu ili, pak, naprosto sudbinsku vezu s generalnom percepcijom motiva i okolnosti njena, ne baš sasvim sretnog života. Dok ju je, primjerice, Andy Warhol u svom uratku Hedy (1966.) prikazao tek kao palu zvijezdu i posrnulu ikonu, izvodeci je zbog kraa u trgovinama pred sud, čija se porota sastojala od njenih šest muževa, švicarsko- njemačko-kanadski dokumentarac Hedy Lamarr - Tajne holivudske zvijezde (2006.) nastojat će epohalni izum “preskakanja frekvencija” na bitno dubljoj razini prikazati kao logičku konzekvencu njezine životne samoinscenacije. “Tajna komunikacija”, napomenut ce Barbara Obermaier, jedna od autorica filma, “označava znanje o djelovanju skrivenih odnosa, kalkulacija s mogucnostima tajnog sporazumijevanja, korištenje nesvjesnih kanala komunikacije. Sve to vrijedi za specificnu dinamiku glumice Hedy Lamarr: dinamiku slike žene i seksualnog zračenja, koje je utjelovljavala, dinamiku nastupa na filmu i u životu, dinamiku tehničkih izuma, koja se zasniva na njima.” Svojevrsna tajna komunikacija obilježavala je i svijet holivudskih filmskih studija tridesetih godina, nudeći se kao jedina moguća alternativa nadzoru nad zvijezdama, čije su tajne erotske afere i seksualne pustolovine neprestance morale ostati skrivene, dok se potajna konkurencija slavila kao javno prijateljstvo.


Nakon Drugog svjetskog rata tome se pridodala i kontrola što ju je nad stranim glumcima i umjetnicima vršio FBI. “Način na koji je Hedy Lamarr isprobavala svoje djelovanje”, nastavlja Obermaier, “kako se poigravala njime, sustavno podilazeći razdoru izmeu stvarnosti i medijskog privida, navodi na zaključak da je, za razliku od Marlene Dietrich, koja se kretala u istim oprečnostima, to udvostručenje doživljavala kao osobni izazov”.


Koliko danas, nimalo ugodnih istina danas prati zvrndanje vašeg mobitela, procijenite sami, ako baš potpuno ne podlegnete iskušenjima potrošackog mentaliteta, pa prisjećanje na Hedy zapečatite urešavanjem zaslona nekim zavodljivijim prizorom iz “Ekstaze”. Slika katkad zaista govori više od riječi, a njihovo šifriranje na tajnom jeziku skakutavih frekvencija tada duboko zadire u svijet osobnih podvojenosti i razdora, što ih vaš džepni čuvar tajni također zorno utjelovljuje. Da ga bez “najljepše žene na svijetu” zacijelo ne bi bilo, pritom je nadasve dobrodošao podatak. Uzgred, mobitel u vašem džepu nije jedina dodirna točka novih medija, njihovih tehnologija i fatalnih filmskih diva. Hedy Lamarr podigla je, naime, 1996. tužbu protiv kanadskog softverskog koncerna Corel, koji je kutiju svog crtačkog programa Corel Draw 8 ukrasio njenim kompjuterskim portretom što ga je te godine za potrebe Corelova dizajnerskog natječaja izradio američki umjetnik John Corkery.


Dvije godine kasnije Hedy je zbog poniženja i povrede privatnosti zatražila sudsku zabranu korištenja svog lika, a od tvrtke odštetu u iznosu od četvrt milijuna dolara. Do kraja godine, bilježe mediji, osporavani odštetni zahtjev popeo se na 15 milijuna dolara, no nije mu udovoljeno. Usamljena i napuštena, Hedwig Maria Kiesler umrla je 19. siječnja 2000. u svom stanu blizu Orlanda na Floridi, ostavivši za sobom šest supruga, 36 filmskih uloga, skandaloznu autobiografiju, niz sudskih postupaka, bezbroj nezaboravnih scena te najmanje jedan meunarodno priznat i uvažen patent, koji možda nije bio presudan za spas Velike Britanije, ali je itekako odredio tokove suvremenog tajnog i javnog komuniciranja. Ako nam je do istinske ekstaze, bio bi red da je se prisjetimo kad sljedeci put mobitelom pokušamo navoditi torpedo. Kao što je u autobiografiji zabilježio George Antheil: “Hedy koju mi poznajemo nije ona Hedy koju vi poznajete. Vi poznajete nešto što je lukavo izmaštao propagandni odjel MGM-a. Takva Hedy ne postoji. Ne bi li joj dali dovoljno seksepila, odlučili su je prikazati malo glupom. Ali Hedy je pametna. U usporedbi s većinom holivudskih glumica koje poznajemo, Hedy je intelektualni div.”

Tekst je preuzet iz Playboya broj 153, veljača 2010.

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 13:34
Mae West

1893 New York/Brooklyn  - 1980 Los Angeles



Mae West je americka filmska crno-bijela ikona, umra prije 33 godine ali i danas zivi- kao fenomen, kao zena iz svijeta pop-kulture koju najcesce citiraju. Americki filmski institut stavio ju je na 15. mjesto najvecih legendi velikog ekrana. Mae West ili Mary Jane West rodjena je u Queensu,1893.godine. Neki od njenih filmova su ''Noc poslije noci'', ''Ja nisam andjeo''...U Las Vegasu pocinje i karijeru pjevanja. Njena diskografija biljezi 13 soundtrackova, snimala je i rock&roll albume a nasla se i na omotnici jednog albuma Beatlesa.

Bila je glumica, pisac, scenarista, pevačica, prva filmska plavuša koju je proslavio zanosni hod na astronomski visokim potpeticama i natprosječni IQ od 150. Zvali su je najvećom filmskom prostakušom koja je ostala zapamćena po izjavama tipa: "Muškarci su moj život, dijamanti su moja karijera".Njen otac je bio policajac, koji je kasnije otvorio svoju detektivsku agenciju, a majka je zarađivala radeći kao fotomodel. Ljubav prema sceni prenosila je i na malu Me, koja već od svoje dvanaeste godine počinje da nastupa u vodviljima. Samouverena i nadasve svesna svoje tek probuđene seksualnosti, Me je već tada šminkom provokativno naglašavale svoje oči, nastupajući pod još provokativnijim imenom "The Baby Vamp".

Tridesetih godina prošlog veka Me Vest je snimala brojne filmove, za to vreme neobično smele, koji su izazivali niz skandala, a nju učinili seks-simbolom svoga vremena. Iskazala se kao izuzetan komičar. Me je Ameriku, osim svojim slobodnijim izgledom i nastupima u vodviljima, šokirala režijom svoje vlastite, za ono vreme šokantne predstave "Seks", a sklonost ka nesputanom prikazivanju u to vreme nedopustivih scena odvela ju je 1926. deset dana u zatvor. Danas možemo reći da je Me bila prva žena koja je u Holivud na velika vrata uvela seks, skandal i intrigu.



Neke njene slavne izjave:

- Vidim da si covjek sa idealima. Bolje da odem dok ih jos imas.
- Nikad nikog nisam voljela kako volim sebe.
- I da narucim soljicu kafe, naci ce se neko da se pita sta sam time mislila.
- Sve cu probati jednom. Drugi put-ako mi se svidi. Treci put-da se uvjerim.
- Ljubav nije ni emocija, ni instikt, ona je umjetnost.
- Dobre djevojke idu u raj. Lose djevojke idu svuda.
-
Od dva zla uvijek biram ono, koje još nikad nisam probala
- Griješiti je ljudski ali osjećaj je božanstven

- Možete li zamisliti svijet bez muškaraca? Ne bi bilo kriminala, i bilo bi puno sretnih debelih žena
- Živimo samo jednom, ali ako to dobro obavimo, jednom je dosta.

i najpoznatija  "Muškarci su moj život, dijamanti su moja karijera"


Pisala je i filmske citate:

Da li ti to imaš pištolj u džepu, ili si samo srećan što me vidiš?"

"Deset muškaraca je pred mojim vratima? Pošalji jednog kući, umorna sam."

Izvor: dernek.ba, BestShopMagic, wikipedija, paunpress




Ažurirao A2D2 - 12.Travanj/Apr.2013 u 13:36
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 13:46

Jean Harlow

Kanzas City 03.03.1911 - Hollywood 07.06.1937



Bila je žena senzacija i neprikosnoveni seks-simbol tridesetih godina prošlog veka. Na velikom platnu je postala poznata ulogom u filmu "Pakleni anđeli" iz 1930. godine. Kritičari je nisu voleli, štaviše mrzeli su je, no publika ju je obožavala. Ostala je zapamćena kao "platinasta plavuša", velike harizme

IMIDŽ fatalne plavuše, koji je Mae Vest promovisala, bio je zapravo preteča onoga što će tek uslediti. Nova zvezda rođena na holivudskom nebu, bila je fatalna Džin Harlou, filmska glumica i neprikosnoveni seks simbol tridesetih godina prošlog veka. Obožavana i poznata kao "platinasta plavuša", Džin Harlou je snimila nekoliko filmova koji su uglavnom imali za cilj da istaknu njen magnetizam i jaku seksualnu energiju kojom je zračila na platnu.

Rođena je kao Harlin Karpenter u Kanzas Sitiju, u državi Misuri, 3. marta 1911. godine. Za razliku od većine biografija holivudskih zvezda, njeno detinjstvo protiče prilično bajkovito. Bila je jedino dete zubara Monta Klera Karpentera i njegove supruge Džin. Odrasla je u velikoj porodičnoj kući u Kanzasu i kao ljubimica cele porodice, dobila nadimak Bejbi, koji će ostati da je prati tokom celog života.


Kako je situacija u braku njenih roditelja postala sve gora, njena majka se odlučuje na razvod, što je za to vreme bilo neuobičajeno, čak skandalozno! Konačno slobodna, sledeći svoje ambicije, sa ćerkom se seli u Holivud. Međutim, posle više neuspešnih pokušaja, kao i nedostatka novca, vraćaju se u Kanzas. Ubrzo, Harlin šalju u Ilinois, gde upisuje srednju školu. Oslobođena stalne kontrole svoje majke, 15-ogodišnja Harlin uživa u novoj sredini, otkrivajući muški pol. Najbolja drugarica je upoznaje sa četiri godine starijim Čarlsom Mekgrejom i između njih se rađa ljubav, koja biva krunisana i brakom 1927. godine. Ne dugo zatim, Čarls dobija deo svog velikog nasledstva i par se seli u Los Anđeles. Harlin tamo upoznaje Rozali Roj, glumicu u pokušaju, sa kojom počinje intenzivnije da se druži.

PRILIKOM posete prestižnom studiju "Foks", čekajući u kolima svoju prijateljicu, Harlin primećuju "Foksovi" producenti. Nude joj da dođe na audiciju za film i sa preporukama je upućuju da popuni prijavu za učešće na kastingu. Međutim, ona ih hladno odbija! Tek kasnije, kada joj je prijateljica rekla da ona, u stvari, nema hrabrosti to da uradi, Harlin je iz inata otišla u studio i prijavila se za kasting pod devojačkim imenom svoje majke - Džin Harlou.

Nedovoljno ambiciozna ili, pak, drska, Harlou je odbila nekoliko njihovih ponuda. Tek na insistiranje majke, čiji je uticaj na nju i dalje bio presudan, Džin odgovara na poziv studija i ubrzo snima svoj prvi film "Honor Bond", za koji je bila plaćena 7 dolara po danu. Usledile su nove uloge u još uvek aktuelnim nemim filmovima, a 1929. dobija čak i jednu značajniju rolu u filmu "Dabl jupi" (Dva puta 'ura) popularnih Laurela i Hardija. Sve veća angažovanost na polju karijere, uslovila je zahlađenje odnosa sa suprugom Čarlsom, što je u junu 1929. kulminiralo njihovim razvodom.

Iste godine, dolazi do prekretnice u njenoj karijeri. Ekscentrični Hauard Hjuz priprema zvučnu verziju nemog filma "Hels enđels" (Anđeli pakla), ali kako glavna glumica iz originalne verzije nije bila u stanju da odgovori zadatku, Hjuz angažuje Džin Harlou, sa kojom potpisuje petogodišnji ugovor. Premijera filma, održana je 27. maja 1930. u Grumanovom pozorištu na Holivud bulevaru.

HARLOU je bila apsolutna senzacija! Film je praćen izuzetnim interesovanjem publike, dok je zvanična kritika bila surova. Njenu glumu su proglašavali užasnom, dok su akcenat stavljali na njen fizički izgled, kao jedini mogući adut.

Ipak, neverovatna harizma kojom je zračila, obezbedila joj je nove uloge. Ređali su se filmovi u kojima su joj partneri bili Džems Kegni, Klerk Gebl, kao i Loreta Jang, s kojom je bila partnerka u filmu "Platinijum blond" (Platinasta plavuša). Međutim, koliko god njeni filmovi ostvarivali uspeh kod publike, kritika je i dalje bila neumoljiva.

Zabrinut za njen status, 1931. godine, Hjuz je šalje na promotivnu turneju po istočnoj obali. Na iznenađenje mnogih, njeno pojavljivanje izaziva neviđenu euforiju. Sale u kojima se pojavljivala bile su prepune, što je samo potvrđivalo da njena popularnost raste, uprkos nimalo laskavim kritikama. Naročito je bila primetna pomama među ženskim fanovima, koje su do detalja kopirale njenu čuvenu platinastu boje kose. Prezadovoljan, Hjuz američku turneju nastavlja i 1932. godine, osnivajući klubove obožavalaca Džin Harlou širom Amerike, nudeći nagradu od 10.000 dolara onome ko napravi najbolju kopiju njenog imidža.

Za vreme snimanja filma "Crvena prašina" upada u poprište skandala koji će uzdrmati ne samo nju, već i ceo Holivud. Naime, producent Pol Bern, za koga se u međuvremenu udala, izvršava samoubistvo u njihovoj kući, pod nerazjašnjenim okolnostima. Dodatnom šoku, doprinele su i glasine da je samoubistvo zapravo smišljeno pokriće za ubistvo, koje je počinila upravo Harlou! Konstantne priče da je proračunata i da se ispod naivnog izgleda krije "laka" žena koja koristi muškarce kako bi napredovala u karijeri, doprinele su takvim sumnjama Parelelno sa tim, privatni život je bio ispunjen novim aferama. Bliski kontakti sa mafijom, prijateljstvo, fatalne ljubavne veze...


Jean Harlow je smatrala seks najboljom valutom. Imala je seriju divljih avantura za jednu noć, sa statistima i kaskaderima, sa onima koje je odabrala u baru, sa prodavcima koji nisu mogli da poveruju šta im se događa - prijatelji im pogotovo nisu verovali.Niz velikih holivudskih imena dospelo je na njenu listu pratilaca. Među prvima bili su Spenser Trejsi i Klerk Gebl, a poslednji je bio Vilijem Pauel. Urednici trač rubrika očekivali su da će se oni venčati, ali je ona kolabirala i iznenada umrla. Dok je snimala film “Saratoga”, bubrezi su joj otkazali i ona se srušila usled uremije. Njena majka, pobožna sledbenica sekte sajentologa, nije dozvolila bilo kakvo lečenje dok nije bilo prekasno.  Neposredno pred sahranu, posle njegovog izlaska iz kapele u njenoj ruci ostala je jedna gardenija, s porukom: “Laku noć, najdraža draga”. Kasnije se saznalo da je Pauel za sebe rezervisao parcelu pored njenog groba.

Biografi su podeljenog mišljenja po pitanju da li je ona bila prirodno pohotna i promiskuitetna, i da li je prema seksu imala averziju i smatrala ga valutom za pravljenje karijere, ili je bila samo tipična zdrava devojka sa apetitom iznad prosečnog. Imajući u vidu njen izgled, broj slavnih glumaca koji su jurili za njom i publicitet koji je imala, pričale su se razne priče...

Kada je umrla imala je samo 26 godina.

Izvor: večernje novosti, paunpress

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 13:58

Laura Antonelli

Pula, 28. prosinca 1941.



-tužna priča nekadašnje talijanske seks bombe 70-ih godina.

Antonelli, Laura, (Laura Antonaz), talijanska filmska glumica rođena u Puli 28. 11. 1941.

Kao klinka je napustila rodnu Pulu i krenula prema Napulju, gdje je namjeravala postati profesorica tjelesne kulture, no životni put je vodi na sasvim drugu stranu.Prvi posao na sceni bilo je nekoliko televizijskih reklama (uloga u reklami za Coca Colu) i deseci fotopriča u magazinima. Jednom kad se njezina adolescentska ljepota pojavila na magazinskim stranicama, pa i televiziji, put do filmskog ekrana je bio nadomak. Prvi film snimila je sa 24 godine - “La Sedicenni”. Nakon toga je glumila posvuda, uglavnom u sporednim ulogama. Povremeno je radila i na televiziji kao voditeljica, ali karijera joj je eksplodirala 1971. godine kada je s Landom Buzzancom snimila “Il merlo maschio”. Otada je glumila isključivo s europskom filmskom kremom: Luciom Fulcijem, Jean-Paulom Belmondom, Jean-Paulom Rappeneauom, Claudeom Chabrolom, Luchinom Viscontijem...


Vrhunac doživljava 1973. sa filmom “Malizia - Igra Vatrom”. Film je postao kultni klasik, pokrenuo sasvim novi žanr erotske komedije i postao dio kolektivne erotske podsvijesti cijele Europe. Svojim nogama i grudima potpomogla je povećanju razine  testosterona milijunima muškaraca. Antonelli je pokupila apsolutno sve važne talijanske glumačke nagrade te godine, i nastavlja glumiti u erotskim komedijama. Karijera joj buja, glumi u sve većim produkcijama, sa sve ozbiljnijim ulogama, godinama živi sa Jean-Paulom Belmondom i uživa u lagodnu životu. 

No, uskoro slava počinje bledjeti. Osamdesetih Lauru Antonelli polako potiskuju mlađe atraktivne glumice, a priče o neskladu u vezi s Belmondom dolaze na naslovnice. Šokirana stjuardesa Concordea dramatično svjedoči za talijanske novine kako Antonelli i Belmondo cijeli let od Pariza do New Yorka nisu ni trenutka sjedili na miru već su se tukli, ili su bili zatvoreni u WC kabini odakle bi dospijevali zvukovi koje je stjuardesa mogla opisati samo kao parenje majmuna.

A onda dolazi 1991. godina, koja će zauvijek promijeniti njezin život. Prvo joj u travnju nakon anonimne dojave kuca policija na vrata. Antonelli otvara vrata omamljena, u ogrtaču i potpuno otečena od alkohola. Policija pronalazi pladanj kokaina na kojem je bilo 36 grama praha za koji je sud procijenio da je dostatan za 162 doze i da mu je ulična vrijednost 9 milijuna lira. Sud dopušta da se Antonelli brani sa slobode i nastavi baviti glumom dok traje proces. Što možda i nije bila najbolja ideja, jer producenti “Malizije” žele kapitalizirati vraćanje Laure Antonelli pod svjetla pozornice i odluče snimiti nastavak - “Malizia 2000”. No, kako je Laura Antonelli većinu svog vremena pred kamera provela polugola i u nekom krevetu, posve je očito da baš i nije u najboljoj formi. Pa joj producenti kupe maleni tretman botoksom. Na koji je, kako se pokazalo, Antonelli izrazito alergična. Alergijska reakcija potpuno ju je izobličila i uništila sve tragove ljepote.


U međuvremenu je sud osuđuje na 3 godine i 6 mjeseci zatvora zbog posjedovanja kokaina i namjere da tu drogu preproda. Nakon uložene žalbe, kazna joj se ublažuje pa je smještena u mentalnu ustanovu na nekoliko mjeseci da bi zatim bila puštena u kućni pritvor.

Tako se nakon odslužene kazne Laura Antonelli potpuno izolirala od društva, nije prekinula kontakt s odvjetnicima. Tako joj je 2000. godine poništena zatvorska kazna, i Antonelli je postala prva osoba u Italiji koja je uspješno tužila talijansku vladu za duševne boli zbog javnog sudskog procesa u kojem je nepravedno osuđena i dobila odštetu od 108.000 eura.Uporedo s tim sporom, Antonelli je 1991. tužila producente koji su je prisilili na operaciju, kao i doktora koji joj je uštrcao sporni kolagen.

Nakon 13 godina procesa, i zatraženih 30 milijardi lira odštete, sud je presudio da ni producenti ni liječnici nisu krivi za fizičko izobličenje nekad prelijepe glumice, već da je alergijska reakcija neka vrsta edema i nema veze s uštrcanim botoksom. Usprkos tome, dodijelili su joj odštetu od 10.000 eura.

Glumica koja je sedamdesetih i osamdesetih bila najveća seksualna želja gotovo svakog Talijana (a i šire), već godinama živi u lošim uvjetima u sjeni, tišini, samoći i bijed. Već 20 godina ne gleda televiziju, samo sluša katolički radio i moli se. Živi u socijalnom stanu, a hrane je ljudi iz obližnje crkve.

Bila je najveća talijanska starleta. Svojedobno, prije kojih 40-ak godina, kad je bila na vrhuncu slave, Laura Antonelli bila je najbolje plaćena glumica u Italiji. Nije ni čudo, kada je njen film “Malizia - Igra vatrom” satrala sve rekorde i zaradila za 1974. godinu dotad neviđenih 6 milijardi lira. Imala je najljepše muškarce, najbrže automobile i najveće kuće. A sada nema ništa, pa čak ni ime. Kad ju je talijanska La Reppublica nedavno zvala za intervju, usprkos činjenici da desetljećima nije komunicirala ni s prijateljima, a kamoli s medijima, hladno je odgovorila: “Laura Antonelli više ne postoji”, i poklopila slušalicu.


Što se to toliko strašno dogodilo u životu uspješne glumice da ju je od filmske seks-bombe, mokrog sna svakog muškaraca, pretvorilo u osamljenu, ogorčenu i izobličenu staricu koja svako jutro bogobojazno pješači u crkvu gdje provede većinu dana?

Prilagođen tekst iz Jutarnjeg lista (Vuk Radić), wikipedija

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 14:04

Paulette Goddard


Queens, New York, SAD, 3. lipnja 1910. - Ronco, Švicarska, 23. travnja 1990.


Na život i filmsku karijeru Polet Godar u velikoj meri je uticala udaja i razvod od dvostruko starijeg scenariste Edgara Džejmsa. Sa 375.000 dolara koje je dobila od razvoda odlučuje da započne karijeru glumice. Majka od nje pravi fatalnu ženu, bez prošlosti, nezavisnu, koja živi u otmenom delu grada, oblači najmodernije haljine i izlazi samo sa poznatima

Polet Godar se rodila 1910. godine u Njujorku, kao jedino dete Džosefa Rasela Levija, Jevrejina, i Alte Mae Godard, anglikanske hrišćanke. Porodica je bila jako siromašna i Polet je odmalena teško živela. Kao tinejdžerka je postala manekenka i članica "Ziegfeld Follies", serije elaboriranih pozorišnih produkcija na Brodveju. Pohađala je "Washington Irving" srednju školu na Menhetnu. Udala se veom mlada 1927. za brodvejskog scenarista Edgara Džejmsa, sa samo 17 godina. Sa njim se vrlo brzo i razišla, posle samo tri godine braka. U Holivud je otišla 1929. godine kada je potpisala ugovor sa Hal Roach studiom - dobila je male uloge u filmovima u kojima su zvezde bili Stanlio i Olio, među kojima je bila i komedija "Spakuj svoje nevolje".

Može se reći da je na život i filmsku karijeru Polet Godar u velikoj meri uticala udaja i razvod od dvostruko starijeg scenariste Edgara Džejmsa. Sa 375.000 dolara koje je dobila od razvoda, odlučuje da započne karijeru glumice. Njena majka tada dolazi na ideju da od lika svoje ćerke stvori fatalnu ženu, bez prošlosti i nezavisnu, koja živi u otmenom delu grada, oblači najmodernije haljine i izlazi samo sa poznatima. Takvim načinom života, na jednom prijemu upoznaje Čarlija Čaplina, svog budućeg supruga. Sa Čaplinom 1936. snima mnogo hvaljenu klasičnu komediju "Moderna vremena", koju mnogi ocenjuju jednim od najboljih Čaplinovih filmova. U filmu "Prohujalo s vihorom" 1939. godine je trebalo da dobije glavnu ulogu umesto slavne Skarlet O'Hare. Međutim, Čarli Čaplin i Polet nisu mogli da obezbede bračni sertifikat, tako da je izgubila ulogu. U 1940. godini snimaju čuvenu satiru "Veliki diktator" u kojoj ismevaju nacizam i Adolfa Hitlera, što je u to doba u SAD-u smatrano izuzetno hrabrim istupom. Sa Čaplinom se razišla 1942. godine.


Bila je poznata po svojoj ljepoti te se, osim za Jamesa i Chaplina, udala i za glumca Burgessa Mereditha 1944., ali su se rastali 1949. Četvrti put se udala za Ericha Mariju Remarque 1958. sve do 1970. Dobila je rak dojke te joj je doctor na operaciji morao odstarniti nekoliko rebara. Nakon oporavka se je preselila u Švicarsku gdje je preminula prije svojeg 80. rođendana. Nije imala djece.

Osim saradnje sa Čaplinom, 1939. je nastupila u komediji "Žene", 1941. je snimila dva filma - "Ništa osim istine" i "Zaustavi zoru", a 1942. "Požanji divlji vetar". Za sporednu ulogu u filmu "So Proudly We Hail" iz 1943. je bila nominovana za "Oskara". Ipak, njena karijera je počela da bledi krajem 40-ih godina. Svoj predzadnji film "A Stranger Came Home" snimila je 1954. godine, a 10 godina kasnije svoj zadnji film "Time of Indifference", sa kojim nije uspela da se vrati i revitalizuje svoju filmsku karijeru.

Paunpress, wikipedija

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 12.Travanj/Apr.2013 u 14:12

Jane Fonda

New York City, SAD, 21. prosinca 1937


Jane Fonda, glumica, aktivistica, fitness guru, filantrop i autorica rođena kao Lady Jayne Seymour Fonda u New Yorku 21. prosinaca 1937. godine. Kćer je hollywoodske legende Henrya Fonde i pripadnice njujorških visokih krugova englesko-nizozemskih korijena, Franes Seymour Brokaw, koja je daljnji potomak treće žene Henrika VIII Jane Seymour, a po kojoj je kćeri i dala ime. Fonde su uz Barrymore, Copppole i Hustonove najslavnija dinastija u povijesti Hollywooda. Njezin tri godine mlađi brat Peter također je poznati glumac, a nećakinja Bridget Fonda, Peterova kći, uspješno je nastavila "obiteljski posao".
Iako je mala Jane naizgled imala privilegirano djetinjstvo, njezin život nije bio lak. Oca opisuje kao suzdržanu osobu kojoj je bilo teško ugoditi, a majku kao distanciranu i toliko psihički nestabilnu da je izvršila samoubojstvo prerezavši si grkljan kad je Jane imala samo 12 godina.
Jane Fonda kaže da se ta trauma manifestirala u njenom životu tako što je uvijek težila da bude savršena. "Naravno, nitko nije idealan, ali djeca to ne znaju i tako odrastaju s uvjerenjem da nisu dovoljno dobri. Mislite da ako nemate dečka, a kasnije muža da ne postojite, da niste dovoljno vrijedni. Zbog toga ste spremni sve učiniti". Jane Fonda se izgladnjivala kako bi ostala mršava i kako bi ispunila očekivanja u ljubavnim vezama. Zato, kaže ona, nije iznenađujuće da niti jedan od njenih brakova nije potrajao. 


Udavala se i razvodila tri puta: prvo za francuskog redatelja Rogera Vadima, poznatog filmskog pigmaliona i playboya koji je i Brigitte Bardot te Annette Strøyberg najprije u filmovima oblikovao po svojim željama, a potom oženio. S Jane je u braku bio od 1965. do 1973. godine i kreirao najslavniji lik s početka njezine karijere, camp SF heroinu Barbarellu. Drugi puta se udala za političkog aktivista i bivšeg senatora Toma Hydena, a potom za medijskog mogula Teda Turnera, osnivača i vlasnika CNN. Ipak, dodaje da se ne kaje: "Svi muškarci u mojem životu bili su divni i od njih sam mnogo naučila".


U pola stoljeća profesionalnog života ostvarila je niz velikih uspjeha na filmskom platnu. Prvi put je nominirana za Oscara 1968. godine za ulogu u filmu "I konje ubijaju, zar ne?" (meni osobno njezina najdraža uloga), a prvog Oscara dobila je tri godine kasnije za film "Klute" u kojem je igrala prostitutku. 1978. osvojila je drugog Oscara za film "Coming home" (Povratak ratnika), priču o vijetnamskom vetranu-paraplegičaru kojeg glumi John Voight (otac Angeline Jolie), koji je također nagrađen Oscarom za glavnu ulogu u tom filmu.


Jane Fonda, koja se deklarirala liberalkom i feministkinjom, osim glumom i brakovima slavu je stekla i političkim aktivizmom. Njeno opiranje ratovima u Vijetnamu i Iraku priskrbilo joj je negativnu reputaciju kod američkih domoljuba. Jane naime nije ostala samo na riječima - kada je 1972. posjetila vijetnamske vojnike i slikala se na protuzračnom topu optužujući Ameriku za ratne zločine, postala je poznata kao "Hanoi Jane". No kako je tada navratila i do američkih zarobljenika te prenijela njihove poruke kući, a kasnije se i ispričala za neka svoja djela i postupke, javnost joj je ipak oprostila.
Jane je nastavila sa svojim društvenim aktivizmom tijekom 80-tih godina zajedno sa tadašnjim suprugom Tomom Haydenom. Kako bi pomogla financiranje njegove organizacije "Kampanja za ekonomski razvitak" snimila je instrukcijski aerobik video koji joj je donio milijune dolara, revolucionarizirao fitness industriju i ostao jedan od najprodavanijih videa svih vremena. Negdje u to vrijeme snimila je i film "Ljetnikovac na zlatnom jezeru" u kojem je po prvi puta imala priliku glumiti sa svojim ocem i u kojem je gotovo preslikana njihova problematična veza iz stvarnog života. Henry Fonda dobio je za tu ulogu jedinog Oscara u karijeri, samo par mjeseci prije nego što je umro 1982. godine.

1982. godine, Jane Fonda odlučuje da snimi video kasetu posvećenu fitnessu, kojim se i sad aktivno bavi još od šezdesetih godina prošlog veka. Uspeh je bio ogroman. Sa sedamnaest miliona prodatih primeraka, ova video kaseta predstavlja najprodavaniju video kasetu posveženu fitnessu ikada do sada

Danas rijetko glumi, a više je angažirana oko mnogih društvenih pitanja kao što su ekologija i suzbijanje nasilja nad ženama. I dalje se deklarira kao liberal i feministkinja, a nama će uvijek ostati u svijesti kao jedna od najvećih filmskih i modnih ikona 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. A ono što je najvažnije, Jane i danas još uvijek izgleda sjajno.


Obavezno je pogledajte u filmu: Barbarella

Ima zavidnu glumačku karijeru nekoliko decenija, ali upravo je najmanje poštovana uloga Barbarele dala "legendarni" status. Fonda je svoju slavu iskoristila tokom Vijetnamskog rata tokom anti ratnih protesta. 1991. udala se za media mogula Ted Turner-a. Naravno ne možemo zaboraviti na njene kasete za vežvanje iz osamdesetih godina.

"Rad u Hollywood-u daje vam određenu stručnost i znanje na temu prostitucije

Izvor: Cro-a-porter, L'Oreal,


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Travanj/Apr.2013 u 14:13

Jane Russell

Bemidji, Minnesota, 21. srpnja 1921. - Santa Maria, Kalifornija, 28. veljače 2011



Nakon poduže pauze, avijatičarski tajkun Howard Hughes početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća htio se vratiti filmu i za svoj naredni projekt odabrao vestern “Odmetnik”, još jednu verziju priče o Billyju Kidu i Patu Garrettu. Nije to, međutim, trebao biti rutinski žanrovski izdanak: novina je bila u tome što je dvojicu legendi Divljeg zapada razdvojila žena, i to ne bilo kakva!

Glumicu koja će je igrati njegovi su lovci na talente pronašli u uredu nekog kiropraktičara, bila je to zanosna 19-godišnja brineta s nešto dramskog iskustva, a redatelj i producent je bio tako opčinjen njome da se više brinuo o njezinom dekolteu negoli zbivanjima na setu. Čak joj je dizajnirao i poseban grudnjak, koji ona uopće nije htjela nositi. “Nije bilo načina da on to provjeri”, poslije je posprdno izjavila, kako bi svima dala do znanja da je veliki ženskar nije uspio zavesti.

Dekolte se pokazao kao problem. Tih godina - pod striktnom hollywoodskom autocenzurom - nije bilo govora o tome da se glumice pretjerano obnažuju, pa je “Odmetnik” mogao u kina tek nakon drastičnih kraćenja. Došlo je do paradoksa: za novu pin up zvijezdu po imenu Jane Russell svi su znali zahvaljujući fotografijama u novinama, ali je film iskrsavao tek povremeno u najrazličitijim američkim gradovima, i to u razdoblju od 1943. do 1950.


Kada je “Odmetnik” potkraj desetljeća napokon prikazan u New Yorku, on je već bila punokrvna zvijezda, s posebnom klasifikacijom - seks bomba.

Uljepšavala je komedije (“Bljedoliki” s Bobom Hopeom bio je veliki hit), krimiće (odličan partner joj je bio Robert Mitchum u filmovima “Njegova vrsta žene” i “Macao”) i vesterne (klasik Raoula Walsha “Visoki ljudi” s Clarkom Gableom i Robertom Ryanom), a među njezinim poklonicima osobito je bilo omiljeno “Podmorje”, u kojem je uglavnom nosila kupaći kostim. Najpoznatiji joj je film ipak bila glazbena komedija “Muškarci više vole plavuše” Howarda Hawksa (režirao je i dijelove “Odmetnika”, pomažući Hughesu), u kojem je igrala vizualni antipod Marilyn Monroe.

Za razliku od svoje platinaste kolegice, Jane Russell nije pravila problem iz toga što su je producenti doživljavali kao erotsku ikonu. Bila je prizemljena, solidna glumica koja je radila ono što se od nje tražilo, pa kad su se uloge na filmu prorijedile, prebacila se na televiziju i kazalište.

U autobiografiji koju je objavila 1985., naslovljenoj “Moji putovi i stranputice”, priznala je da je imala prilično burno djevojaštvo, pa nakon jednog pobačaja više nije mogla djece. S prvim suprugom - poznatim igračem američkog nogometa Bobom Waterfieldom - zato ih je usvojila troje i postala vrlo aktivna u udrugama koje se bore za nesmetano zbrinjavanje siročadi. Zaslužna je i za zakone iz 1953. i 1980. godine, koji su liberalizirali dotadašnje prilično drakonske uvjete usvajanja.

U poznim godinama postala je i aktivna vjernica, ponosna na svoja konzervativna uvjerenja, ali je isticala da joj je bilo kakav rasizam potpuno stran.

Umrla je u ponedjeljak u svom kalifornijskom domu u Santa Mariji, od problema na dišnim putovima.

Izvor: Nenad Polimac - Jutarnji list
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Travanj/Apr.2013 u 14:27

Betty Grable

December 18, 1916 – July 2, 1973



Sa Beti Grebl stvoren je “pin-up” stil. Njene fotografije u jednodelnom kupaćem kostimu, na vrtoglavim štiklama, sa zadignutom plavom kosom i obećavajućim pogledom preko levog ramena, američki vojnici u Drugom svetskom ratu radije su nosili na ratište nego slike svojih devojaka i žena.

Beti Grebl je rođena 18. decembra 1916. u Sent Luisu, u središnjem delu SAD-a. Ćerka stokborkera i ambiciozne “pozorišne” majke. Kada je njena starija sestra odustala od šou-biznis karijere, Beti se ubrzo našla u rukama “preduzimljive” majke koja ju je obučila da peva, igra, priča šale i svira saksofon. Uprkos očevim zamerkama, ona je molila majku da je odvede u Los Anđeles da bi mogla da se posveti filmskoj karijeri. Tokom porodičnog odmora u Kaliforniji 1929. godine Beti i njena majka su odlučile da odu na Zapadnu obalu i da oprobaju sreću u Holivudu, ostavljajući oca i stariju sestru. Pohađala je Holivudsku profesionalnu školu.

Njen prvi profesionalni posao bio je posao horske devojke u “Foxovom” studiju. Tada je imala samo trinaest godina i slagala je da je starija kako bi mogla da nastupa. Kada su u studiju saznali za njene godine, bila je otpuštena. To je nije uplašilo, već je ohrabrilo da nastavi sa audicijama, pronalazeći sporedne uloge u filmovima. Bila je jedna od “Golvinovih devojaka” (Goldwyn Girl) u kompaniji Lusil Bol i Polet Godar

Proslavila se fotografijom u kupaćem kostimu koja uvrštena je među 100 fotografija koje su promijenile svijet, i to nije slučajno...

Za njezinim savršenim nogama koje su “dobro poznavali” gotovo svi američki vojnici u Drugom svjetskom ratu, uvela je pojam pin-up (djevojka sa naslovnice) i toliko je oduševljavala svojim nogama da ih je njezin filmski studio osigurao na vrtoglavu svotu. Milijun dolara za svaku (u vrijeme kada je biti milijunaš bilo jednako nedostižno kao danas dolarski milijarder).

Pojavljivala se u brojnim popularnim mjuziklima. Nažalost, njen glas nije bio nikada iskorišćen do krajnjih mogućnosti. Mada je radila kao vokalni muzičar u jednom bendu tokom tridesetih godina, nikada nije bila snimljena i tokom vrhunca popularnosti imala je ugovor sa “Foxom” koji svojim zvezdama nije dozvoljavao da se bave muzičkom karijerom. Kao vokalni muzičar je nastupala sa “Ted Fio Rito” orkestrom tokom 1932. godine. Sa njima se pojavila i u jednom filmu. U to vreme je njena filmska karijera bila u zastoju. Sredinom 1933. godine se preselila u San Francisko. Tada nastupa sa “Džej Viden” orkestrom. U Holivud se vraća 1934. i nastavlja da se bavi filmom. Pojavljuje se u nekoliko filmova sa sporednim ulogama i u nekoliko mjuzikla u kojima dobija glavne uloge.

slavna fotografija

Termin Pin Up prvi put se pojavio četrdesetih godina prošlog veka i odnosio se na slike lepih i atraktivnih žena koje su muškarci kačili na zid (engl. pinned up – okačene) i u neku ruku su bile preteča Plejbojevih (Playboy) zečica. Prava priča počinje za vreme Drugog svetskog rata, kada je američkim vojnicima, koji su bili daleko od svojih domova i lepših polovina, bila potrebna uteha i motivacija koja bi im vratila veru i pomogla da dočekaju novi dan na bojištu. A ko će to bolje uraditi od zanosne devojke koja požudno gleda sa postera? Časopisi su počeli masovno da objavljuju slike seksepilnih devojaka raskošnog izgleda čiji se stil i danas prepoznaje i kopira, a muški deo populacije prosto je bio oduševljen. Novi instant hit je stvoren.


Izvor: paunpress, wikipedija, playboy
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Travanj/Apr.2013 u 14:40

Ginger Rogers

16. srpnja, 1911 - 25. travnja, 1995



Ginger Rogers, ostaće najviše pamćena po eleganciji, šarmu, lepoti i po filmovima odigranim sa Fredom Astaireom, postavši time legendarni deo tima Fred i Ginger. Rođena kao Virginia Katharine McCath, 16. Jula 1911. u Independenceu - Missouri, nadimak "Ginger", (koji joj postaje i umetničko ime), dobija zahvaljujući mlađem rođaku koji nije mogao izgovoriti njeno ime - Virginia, već ga krati na Ginger. Otac Ginger Rogers, napušta njenu majku pre no što je Ginger i rođena, da bi se pojavio kada je Ginger imala osamnaest meseci i odveo je sa sobom u Texas. Majka, Lela McCath, (Rogers je prezime Lilinog drugog muža), kreće putem Texasa i kidnapuje Ginger natrag. Zahvaljujući ambicioznoj majci Leli (čita se Lili), do svoje trinaeste godine, Ginger je već bila na pozorišnoj sceni. U tinejdžerskim godinama, Ginger uveliko peva u bendovima, glumi u teatrima i pobeđuje na plesnim takmičenjima. Kada u šesnaestoj godini postaje šampion Texasa u charlestonu (čarlstonu), jedna od nagrada bila je i obilazak Vaudevillea. Tokom 1928. u sedamnaestoj godini, protiv majčine volje, Ginger se udaje za plesača Jacka Culpeppera. Brak traje do 1931. i pokazaće se kao prva od pet pogrešnih bračnih veza.


      Mlada heroina odlazi potom u New York, gde njena gluma biva zapažena od strane vlasnika, tada popularnog "Mocambo" kluba, koji je preporučuje za ulogu u mjuziklu "Top Speed" na Broadwayu. To je dalje vodi do ugovora sa Paramount studiom i prve filmske uloge u "Young Man Of Manhattan", uz Claudette Colbert. Prve tri godine Ginger igra u filmovima kao što su: "42nd Street" ili "Gold Diggers Of 1933.", sve dok nije prešla u RCA studio i uskočila kao zamena glumice Dorothy Jordan u filmu "Flying Down to Rio" 1933. godine. Partner u tom filmu bio je Fred Astaire. Studio ubrzo uviđa da spajanjem Freda i Ginger imaju tim koji zlata vredi i odmah započinje snimanje novog filma pod imenom "The Gay Divorcee". Nakon ovog filma, Katharine Hepburn daje komentar: "He gave her class and she gave him sex." ("On joj je dao klasu, a ona njemu seks."), što nije bilo prilično pohvalno za Ginger, koja je između ostalog, bila neko vreme verena za Howarda Hughesa, koji je romansirao i Katharine Hepburn. Kako su Fred i Ginger snimali seriju filmova koji su ih sve više dizali u zvezde, tako se i Lela sve više borila da odežda njene kćeri bude što više ekstravagantnija. Zahvaljujući tome i haljine Ginger Rogers imaju svoju anegdotu. Elem. Prilikom snimanja filma "Top Hat", Fred pokušava zabraniti Ginger da nosi haljinu od nojevog perja, jer mu tokom igre perje leti i uleće u nos. No, Ginger i Lela žestoko protestvuju i haljina ostaje. Na filmu, sve izgleda prelepo. Scena u kojoj par igra na muzičku sekvencu "Cheek to Cheek", ostaje kao jedna od nezaboravnih scena do današnjih dana. No, ako se obrati pažnja, primetiće se i kako leti perje s haljine i ulazi Fredu u nos.
      Tokom 1934. Ginger se udaje za glumca Lewa Ayresa i brak traje do 1940. godine. Iako je Ginger bila zvezda, ono što je zbilja želela, bilo je da se dokaže kao glumica i bez Freda. Tako objavljuje, da će njihov zadnji zajednički film biti "The Story of Vernon and Irene Castle". Ovim počinje i novo poglavlje u njenom životu. Dugogodišnja ambicija biva ostvarena kada 1940. Ginger osvaja Oscara u kategoriji Best Actress, za naslovnu ulogu u filmu "Kitty Foyle". Iako uspeva pobeći od mjuzikla, Ginger se nije mogla osloboditi komedija. Tokom 1943. prekida snimanje filma "Lady in the Dark", kako bi se udala za glumca Jacka Briggsa. Brak traje do 1950. godine. I tako, dok je karijera Ginger Rogers bila priča velikog uspeha, privatni život bio je posve drugačiji. Nakon Briggsa usledio je mladi glumac Jacques Bergerac, od 1953. do 1958., a potom glumac i režiser William Marshall, od 1961. do 1969., kada je napušta u Parizu pokravši joj sav nakit. "Sreća je", kako je jednom prilikom izjavila Ginger, "što nikada nisam želela imati decu."Ginger Rogers, sve skupa, snimila je sedamdeset filmova, od kojih su deset bili sa Fredom Astaireom. Moždani udar doživljava 1990., tako da zadnjih pet godina života provodi u invalidskim kolicima. Ginger umire 25. Aprila 1995. godine.



-Crtice-

Nedugo prije smrti, Astaire je izjavio: "Sve djevojke s kojima sam ikada plesao mislile su da ne mogu, ali naravno da su mogle. Stoga su stalno plakale. Sve osim Ginger. Ne, ne, Ginger nikad nije plakala". Mueller ovako ukratko opisuje Gingerine sposobnosti: "Rogers se izdvajala od svih ostalih Astaireovih partnerica, ne zato što je kao plesačica bila superiornija, već zato što je, kao vješta, intuitivna glumica bila dovoljno nepovjerljiva da shvati kako gluma nije prestajala kada bi plesanje započelo ...razlog zbog kojeg su tolike žene maštale o plesanju s Astaireom je taj što je Ginger Rogers stvarala dojam da je plesanje s njim najuzbudljivije iskustvo koje se može zamisliti."

Izvor: wikipedija, Sandra Skoko (Nezaboravni XX veka Holivuda)
     

Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 13.Travanj/Apr.2013 u 14:51
Gene Tierney

November 19, 1920 – November 6, 1991




Sofisticirana lepota i zavodljiv, hrapavi glas napravili su od Gene Tierney (Džin Tirni) hollywoodsku zvezdu kada je imala samo dvadeset godina. Ali, dok je na platnu bila oličenje staloženosti i pribranosti, u privatnom životu priča je bila sasvim drugačija. Njen život obeležen je ličnom tragedijom, borbom protiv ludila i mentalne poremećenosti, što u jednom trenutku tokom 1950-ih dovodi i do pokušaja samoubistva. Rođena u bogatoj i uglednoj porodici 20. novembra 1920. u New Yorku, Gene Tierney školovana je u najboljim školama Evrope. Po povratku za U.S.A. donosi odluku o bavljenju glumom.

Nakon samo nekoliko odigranih sporednih uloga na Broadwayu, Gene je uočio producent  Darryl Zanuck i stiže u Hollywood 1940. godine. Gene Tierney još uvek je imala samo devetnaest godina, kada dobija uloge uz Henryja Fondu, Tyronea Powera i ostala vodeća imena tog doba. Sredinom 1940-ih, Gene postaje vodeća zvezda. Interpretacija uloge u filmu "Laura" 1944. potvrdila je njen talenat, da bi samo godinu dana kasnije 1945. bila nominovana za Oscara u kategoriji Best Actress, za ulogu u filmu "Leave Her to Heaven". Potom postaje i tema niskih i plitkih ljudskih pobuda ogovaranja, zbog veza sa Johnom Kennedyjem i princem Aly Khanom.

No, kada je tragedija zakucala na njena vrata, Gene je bila na naslovnim stranicama svih novina, izazvavši šok u javnosti kada se otkriva da je doživela nervni slom 1955. i da se dobrovoljno prijavila i samoinicijativno otišla u bolnicu za nervno i mentalno obolele. Zbog odlaska u sanatorijum iz koga je tokom narednih pet godina povremeno izlazila i opet se vraćala, karijera gubi sjaj. Nesreća koja je zadesila Gene, a od koje se nikad nije oporavila, bila je spoznaja da je prvo dete koje je rodila, kćer Daria (iz braka sa Olegom Cassinijem), bilo gluvo, slepo i mentalno zaostalo, zbog Rubeola - boginja koje je Gene preležala tokom trudnoće. Tek nakon petnaest godina saznaje da je boginje dobila od obožavateljke koja je tražila autogram na premijeri filma i sa kojom se rukovala i poljubila.



Gene i Oleg dobili su i drugo dete 1948. godine, ali se razvode 1952. godine. Kada je 1960. upoznala, a potom se i udala za muža broj dva, magnata W. Howarda Leeja (Hauarda Lija), Gene je radila kao asistent prodavca u Texasu. Tokom narednih trideset godina, Gene Tierney se povremeno vraćala na scenu, jednom čak na nagovor Ottoa Premingera koji je angažuje u filmu "Advise and Consent". Međutim, Gene je radije živela povučen život uz supruga, pomažući organizacijama za pomoć mentalno retardiranoj deci i boreći se protiv depresije od koje je do kraja života patila. Gene Tierney umire u Houstonu, Texas, 1991. godine. Tragična životna priča glumice koja je bila lepotica i diva svog doba i koja se hrabro, do kraja života borila da prevaziđe i prebrodi sve životne prepreke s kojima je bila suočena.

 

Izvor: Sandra Skoko (Nezaboravni XX veka Holivuda)
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 14.Travanj/Apr.2013 u 08:21
Jennifer Jones

March 2, 1919 – December 17, 2009


Rođena kao Phylis Isley u Tulsi (Oklahoma), buduća oskarovka počela je glumiti 1939. pod svojim imenom, ali je pravi uspjeh doživjela tek 1943. nakon dolaska pod patronat legendarnog producenta Davida O. Selznicka ("Zameo ih vjetar"), koji joj je dao novo ime, Jennifer Jones, i ulogu kojom je osvojila Oscara, Gospine vidjelice iz Lourdesa Bernardette Soubirous u "Bernardettinoj pjesmi".

Jedna od njezinih najdojmljivijih uloga bila je ona strastvene Pearl Chavez, djevojke miješane krvi oko koje se glože braća Gregory Peck i Joseph Cotten u seksom nabijenom vesternu Kinga Vidora "Dvoboj na suncu" iz 1946. Premda je kasnije glumila i s Charltonom Hestonom, Humphreyem Bogartom, Rockom Hudsonom i drugim velikim zvijezdama, i još četiri puta bila nominirana za Oscara, malo je koja scena bila tako dojmljiva kao završni dvoboj u kojem se Pearl i Lewt (Peck) međusobno izrešetaju, a onda umirući puze jedno prema drugom za zadnji strastveni poljubac.

Prvi brak s kolegom Robertom Walkerom, u kojem je rodila dvoje djece, propao je 1945. zbog Jenniferine veze sa Selznickom. (Walker, čija je najpoznatija uloga bila ona negativca u Hitchockovu "Nepoznatom iz Nord-ekspresa", preminuo je 1951. od alergijske reakcije na lijek.) Nakon što se Selznick razveo od prve supruge (kćeri slavnog producenta Louisa B. Mayera), Jennifer i David vjenčali su se 1949. i u braku ostali sve do njegove smrti 1965. (Dvije godine kasnije Jones se udala za Nortona Simona, bogatog kolekcionara umjetnina, koji je umro 1993.)


Nakon Selznickove smrti Jennifer Jones povukla se u polumirovinu, a posljednju ulogu ostvarila je 1974. u filmu katastrofe "Pakleni toranj". Za svoju kratku ulogu, u kojoj je plesala s Fredom Astaireom, osvojila je Zlatni globus za sporednu ulogu.

Od njezine troje djece, sinova s Walkerom i kćeri sa Selznickom, samo ju je najstariji sin nadživio. Živjela je blizu njega u Južnoj Kaliforniji sve do smrti. Zlobnici će je pamtiti kao "glumicu koju je Selznick gurao", ali brojniji će biti obožavatelji koji će je se sjećati po njezinoj ljepoti, glumačkom umijeću i strasti koju je pred kamerama znala pokazati  kao malo tko.

Izvor: Marko Fančović - Večernji list
Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 14.Travanj/Apr.2013 u 08:27

Danielle Darrieux

born 1 May 1917


Rodjena 3. maja 1917. godine u Bordou, zapocela je karijeru kao 14-godisnjakinja, tumaceci glavnu ulogu u "Balu" Wilhelma Thiela.

Odmah nakon 17. rodjendana, tada vec iskusna glumica, iza koje je bilo devet uspesnih filmskih uloga, radila je pod upravom slavnog Billya Wildera. Henri Decoin je angazovao 1935. u svom ostvarenju "Zeleni domino". Za vreme snimanja, priredili su joj bogato vencanje.

Danas najstarija francuska zvezda glumila je i u "Mayerlingu" Anatola Litvaka, a u Americi je na engleskom, koji dobro govori, bila u umetnickoj ekipi dela "The Rage of Paris", koje je 1938. godine realizovao Henry Koster.

I pored mnostva holivudskih ponuda, vratila se u Francusku.

Radial je jedno vreme u Vichyju, a 1941. godine snimila je "Laznu uciteljicu", u reziji Andre Cayatte. Nakon Drugog svetskog rata, uspesno je tumacila uloge zrelih, ali pozeljnih zena, u ostvarenjima kao sto je "Ray Blas", koji je rezirao Pierre Billon 1947. godine.

Na zabavan nacin igra laku damu u delu "Brini se o Amelie", slavnog Claudea Autant Lare. Medjutim, sa Maxom Ophulsom dozivljava novu mladost i umetnicki preporod, zahvaljujuci kultnim filmovima "La Ronde" (Krug) iz 1950. godine, "Zadovljstvo" (1951) ili cuvene "Gospodju od .." (1953). Od tada je inkarnacija elegantne i frivolne Parizanke, pune duha i zivosti.


Vratila se u Holivud pocetkom 50-ih, radi snimanja Mankiewiczovog filma "Slucaj Ciceron".

Nakon americkog izleta, na redu su remek dela francuske sedme umetnosti: najprije Gitryjev "Napoleon", potom "Kad bi mi pricali o Parizu". U tom periodu ostvarila je genijalan glumacki par sa slavnim francuskim, dramskim umetnikom poljsko - ceskog porekla Gerardom Philipom u filmu "Crveno i crno", adaptaciji poznatog Stendhalovog romana istog naziva, u reziji Claude Autant Lara.

Glumica je i Allegrettova "Lady Chatterley" 1955. godine, a nakon nekolicine lokalnih uspeha, ostvarila je i zapazenu ulogu u muzickoj drami Jacquesa Demyja "Gospodjice iz Rocheforta" 1966.

Sa njim je snimila i drugi muzicki uspeh, glumeci majku Dominque Sanda, u filmu "Soba u gradu" 1982. godine.

Nadahnuto je interpretirala dobro drzecu baku u "Mestu zlocina", delu Andrea Techinea iz 1985. godine, a godinu kasnije glumila je u i filmu "Tela i bogatstvo" Benoita Jacquota.

Claude Sautet je poverio Danielle Darrieu vazan lik u ostvarenju "Nekoliko dana sa mnom".

Iskusna umetnica je brilijirala i u filmu Francoisa Ozona "8 zena", a potom su usledili "Cilog zivota te cekam" i "Nova sreca".

Ucestvovala je i u filmskoj adaptaciji romana Agathe Christie "Nula sati"!

Izvor: Dzana Mujadzic- seecult


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
A2D2 View Drop Down
Titlovi staff
Titlovi staff

Lonesome Cowboy

Pridružen: 18.Studeni/Nov.2009
Lokacija: Mostar
Status: Offline
Points: 4208
Opcije posta Opcije posta   Thanks (0) Thanks(0)   Citiraj A2D2 Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 14.Travanj/Apr.2013 u 08:45
Maria Felix

8 April 1914 – 8 April 2002


Ekscentrična filmske diva i jedna od najvećih modnih ikona 20. stoljeća

Zlatna ere meksičke kinematografije počela je krajem 40-ih i trajala sve do 60-ih godina prošlog stoljeća. Jedna od osoba koje su obilježile to vrijeme što stilom sa tradicionalnom meksičkom odjećom ili markiranoj dizajneskoj, pripijenoj uz vižljasto zavodljivo tijelo što ljepotom i ubitačnim pogledom, bila je Maria Felix.

Maria Felix glumila je u čak 47 filmova, uključujući i Fever Mounts at El Pao (La fièvre monte à El Pao), kultnog španjolskog redatelja Luisa Buñuela. Sedam filmova snimila je u Francuskoj.

Maria je filmska ikona, poznata i po bogatom ljubavnom životu (udavala se čak četiri puta) te ekstravagantnom modnom stilu. Smatrana je jednom od najbolje odjevenih žena na svijetu, nosila je samo kreacije najboljih dizajnera svog vremena, kao što su Jean Dessès, Christian Dior, Chanel, Valentino, Givenchy, Balenciaga i Hermès. Jedan od zaštitnih znakova Marije Felix bio je Cartierov krokodilski nakit.

Maria je neobična, fatalna žena. Rođena je 8. travnja 1914., a umrla na isti dan 2002. godine.

Danas su mnogi modni editorijali posvećeni ovoj divi koja se je po svom hedonizmu mogla komotno prozvati Meksičkom Elizabeth Taylor

Dio teksta preuzet sa cromoda.com


Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
Na vrh
 Odgovori Odgovori Stranica  <12345 6>
  Prosledi temu   

Pređi na drugi Forum Forumska ovlašćenja View Drop Down

Forum Software by Web Wiz Forums® version 11.01
Copyright ©2001-2014 Web Wiz Ltd.

Stranica je generirana u 0,188 sekundi.