U jeku korejskog rata, 1950. godine, avion američkog pilota se ruši blizu uspavanog i izolovanog korejskog sela. Nedaleko su i dva dezertera južnokorejske armije, kao i posle krvave bitke jedina tri preživela vojnika severnokorejske vojske, svima se put ukršta u naslovnom selu Dongmakgol.

Stanovnici sela su van svih spoljnih događaja, lišeni zla, politike, podela...zapravo ne mogu da prepoznaju puške, bombe, avion, jednostavno su to predmeti koji su predaleko od njihove svakodnevnice. Oni brinu o svojoj letini, veprovima koji im upropašćavaju useve...oni se zapravo raduju gostima verujući u to da će im oni doneti sreću, potpuno nesvesni opasnosti od ljudi iz "civilizacije"...

Tvrdoglavi,kakvi jesu, zaraćeni vojnici slučajno unište zalihe seoske hrane...što ih, uz dobrotu i nevinost seoskog življa, polako primorava da se odreknu sukoba i pomognu seljanima u ispravljanju štete koju su prouzrokovali. Vremenom se zbližavaju sa seljanima, kao i međusobno, prepuštajući se prilično bezbrižnom i prostom životu koji im ova idilična sredina nudi. No koliko dugo će ostati na tome? Šta će se desiti kada se neko od spolja konačno pojavi, koja će strana prva dospeti do sela...da li je to uopšte bitno? Izuzev svojih slučajnih gostiju, ima li selo prijatelje u bilo kojoj zaraćenoj strani ?

Vrlo dobra antiratna priča, ozbiljna a opet sa dobrom dozom humora i sjajnim glumcima, kao i sa velelepnim kadrovima prirode, uz lepe motive koje film obrađuje... prijateljstvo, praštanje, solidarnost...i sve to uz svu tragičnost rata od koje ova priča ne beži uprkos mnogim svetlim tonovima.

Lep film.Preporuka.

Pa ono, nisam prestao zauvijek i u potpunosti nego takva mi je faza. Ne gleda mi se, počeo sam opet da igram igrice, nemam vremena za sve, nečega se moram odreći.

Zašto.

Teško? Iznenadio bi se koliko ih ima. Škrti su doduše na pisanju.

Ta dva filma su školska lektira bez obzira na nečiji ukus.

Morat ću provjeriti koliko im titlovi odgovaraju nekad pa resyncati ako bude potrebe.

Ali to su dva iz prošlog stoljeća. Ovih još nekoliko koje si naveo, ne znam jesu li iz ovog...

Što je sa ratnim filmovima u zadnjih 20 godina?

Nemoguće da ih se ne može pronaći barem 10 koje se može preporučiti i onima (kao meni) koje na gledanje ratnih filmova ni metlom ne možeš natjerati.

Rekao sam najboljih, ne svih.

250 naslova kaže taj čija je lista.

Ispada po njemu u jednom jedinom žanru 25 najboljih godišnje.

Nemoguće.

Daje ne znam koji žanr u pitanju, ne može biti da 25 naslova iz jednogžanra u godinu dana svaki spada u sam vrh filmske umjetnosti.

Evo jedne vrlo pristojne liste savremenih ratnih filmova, koja savršeno odgovara tvom predlogu:

To da je neki film ratni ili antiratni ili nečija propaganda itd. je gotovo uvijek u oku posmatrača.  Film kao ni njegov autor i kao ni bilo koji drugi čovjek, ne može biti u potpunosti apolitičan ili nez neke ideologije. Stavovi autora će biti oslikani a onda još mi to percipiramo i ljepimo neke etikete. Meni je npr. gotovo svaki ratni film zapravo antiratni jer ću vijedjeti u njemu stradanje.

Ne mogu da se sjetim sad baš naslova iz zadnjih 20 godina, ali neki naslovi ovako iz glave da imaju veze s ratom.Npr. Paths of Glory Kjubrikovo remek dijelo, meni lagano u top 10 filmova svih vremena, svih žanrova. Ne postoji veći antiratni film od ovog. Idi i Smotri iz 1985, čini mi se bjeloruski, takođe pokazuje sve horore rata. Izraelski Kippur, mislim da je iz 2000. godine, praktički ne vidiš ni jedan metak ispaljen, radnja prati dva narednika koja se pridružuju spasilačkoj ekipi tako da kroz cijeli film se suočavaš sa posljedicama rata. Ranjeni, mrtvi, ruševine... Johnny Got His Gun, sličan kao i Kippur što se bavi posljedicama rata, u ovom slučaju jednog čovjeka, koga ironično razara mina na poslednji dan 1. Svjetskog Rata. Ostaje živ ali bezpokretan i bez svih čula, sluha, vida, dodira... ostaje sam u svom paklu zarobljen samo sa svojim mislima. Po ovom filmu je snimljena One od Metalike sa kadrovima iz filma u spotu.

Sumnjam da Mandariinid ima puno veze jer je ipak drama - a Кукушка je ujedno i komedija.

Tako da ću mandarine potpuno zaobići, ne zanima me.

Za moj stav o Dogmakgolu će proći još puno vremena.

Na nekakvoj listi prioriteta on je na samom dnu.

I definitivno ću najprije pogledati rusku Kukavicu, a onda pustiti da prođe podulje vrijeme do ovoga.

Neće uteć film nigdje.

Predlažem da netko od vas koji gledaju samo ratne i ništa drugo napravi listu najboljih ratnih filmova u zadnjih 20 godina.

Jer tko zna, možda me jedan dan uhvati manija pa krenem i njih istraživati, a od nekud moram početi.