Dodao bih takođe da korejski filmovi ne povlađuju publici. Vrlo često idu do koske, bez pardona i bez političke korektnosti. Jedna od stvari koje su mi se najviše dopale u vezi pomenute kinematografije, jeste činjenica da im filmovi često nemaju srećan kraj, zna tu glavni lik i da zagine , što je misaona imenica za američke filmove.

I još jedno zapažanje. U poslednje dve decenije, korejski scenaristi šiju za tri koplja američke. Manjak ideja u Holivudu poslednjih godina, učinio je svoje.

Ajde da budem malo bezobrazan oko toga čemu rimejkovi.

1. Prosječan amerikanac je nepismen i ne zna što piše u titlovima. Holivud to zna pa umjesto sprdnje na očiti dub, radije rimejk.

2. Prosječan amerikanac ne razumije neamerička imena. Pa će se i u subu i u dubu Jackie Chan u policijskoj priči zvati Kevin. A Usagi iz sailormoona će biti Serena. Itd.

3. Prosječan amerikanac ne razlikuje lica u istom kadru osim ako su različite rase. Ne daj se navući na objašnjenje o tzv. političkoj korektnosti. Azijat, crnac i bijelac su izmiješani u filmu samo zato jer tako ih prosječan amerikanac može razaznati. Ako varijacije nema, onda se razlikovanje rješava drugom bojom kose, kostimografskim opozicijama ili amputiranim udovima jer lakše je tako nego gledatelja "trenirati" da razlikuje face.

4. Prosječan amerikanac je neuk. Zemlja je ravna ploča, naše države nastale od bivše juge su dio rusije, a 1938. ameriku je poharala invazija marsovaca. Kako će takav razumjeti izvorni masterpis? Ne, tu treba izrezati ključne scene ili radije kroz rimejk - potpuno poglupiti.

Neće.

- Korejski filer nikad nisu eksplozije ni sise. Ako treba popuniti minute, nađu oni nešto drugo s čime će. Amerikanci s druge strane izgleda ne znaju snimiti film u kojem ne ispadne bar jedna sisa.

- Korejski patriotizam znači u sve do jednom filmu ispljuvati korumpirane političare, sudove i policiju. Američki patriotizam je obrnut, nitko nije korumpiran ako je amerikanac, sve su to sveci.

Ovdje se možda radi o običnoj mužnji para na osnovu inozemnog uspješnika kojega će američka publika hvaliti na sva usta jer sad je to odjednom američko (primjer: What We Do in the Shadows), a opet možda se radi o novim i zasebnim pričama u duhu filma (primjer: Fargo). Vidjet ćemo.