Što se mene tiče, postoje dvije vrste pravila. Prva su ona kojima se određuje kakav će film biti. Normalno da nisu ista pravila za SF i dokumentarac. Drugi set pravila proizlazi iz prvog. Ako je npr. rečeno da imaju super sluh, kako ne čuju branje kukuruza? Jeste li ikada krali kukuruz u polju? Kako ćeš ubrati klip, a da se ne čuje? I onda se čudimo da nema dobrih filmova.

Zaboravih dati film, moram bas upratiti, a nastavke nisam gledao..

Isto nekad nocu kad gledam propustim odredjene stvari, jos ako se prekine pa nastavi.

Jesu ali zavisi i koliki, negde je ocigledno, negde se krse zakoni fizike,

A setim se kada si komentarisao dal serija bese, kad su zarobili devojku,  i baca rucnu bombu u kukuruz , a podzemni buker se trese.

Moram priznati da vjerojatno ne bih pogledao ovaj film (ili cijelu trilogiju) da neku večer nisam naletio baš na početak filma na Sci-Fi TV. Kada bih ih morao poredati po "kvaliteti", vjerojatno bih ih poredao po redosljedu kako su snimani.

Ono što me najviše smeta je razmišljanje publike (konzumenata) da detalji uopće nisu bitni. Opravdanja tipa "ovo je sci-fi (ili horor) pa je sve dopušteno" me izluđuju. Zbog takvog razmišljanja se pomiču granice kvalitete proizvoda (u ovom slučaju filma) na lošije, a netko se debelo bogati na tome, živi u vili od 20 milja i kara manekenke i koga sve ne na zabavama koje organizira P. Diddy.

U Star Treku je dobro objašnjeno zašto postoji teleporter i kako radi ili zašto se ne može letjeti brže od brzine warp 9,9. U Supermanu je objašnjeno zašto on može letjeti i odakle mu nadljudska snaga. Objašnjeno je i djelovanje kriptonita. Zato ne pušim priče "ovo je SF, sve je moguće". Zato shvaćam sve ljude koji ukazuju na očite pogreške koje je netko napravio znajući da će većinu konzumenata živo boljeti ona stvar za to. Zato i dan-danas postoje "piramidalne prevare" i slična sranja.

Bilo kakvo ratno ili krizno stanje za sobom donosi i nestašicu energenata (struja, voda, plin...). Ne možeš onda s jedne strane imati neupotrebljiva prijevozna sredstva (auto, autobus, vlak...), a s druge strane obrađena polja i uskladištenu zimnicu. Jebga, ne ide jedno s drugim. Imaš bića s nenormalno dobrim sluhom. Onda jedino što možeš imati s druge strane su ljudi koji žive u potpunoj tišini, a ne ljude koji udaraju motikama ili voze traktore po poljima. Ako ne udaraju motikama, ne može ni kukuruz biti toliko visok da ne znaš da li susjed na drugoj strani polja pozdravlja nacističkim pozdravom ili samo pokazuje rukom koliko je kukuruz narastao.

Ne možeš u prvom dijelu imati novorođeno dijete koje bića sa super sluhom ne mogu čuti u kući s drvenim podom i malo nekakve zvučne izolacije (madrac), a u drugom dijelu se ti isti ljudi brinu hoće li ih se čuti u nekakvom "bunkeru" ispod metar debelog betona.

Ne možeš u trećem dijelu imati u jednoj od glavnih uloga mačku koja cijeli film ne pusti nijedan zvuk (čak ni kad padne u vodu) iz sebe. S jedne strane imaš bića koja čuju sve živo, a s druge strane mačku koja ne prede. Jebga, ne ide jedno s drugim.

Imaš nekakva bića koja ne mogu plivati, a onda ih u trećem dijelu takvo biće naganja ispod vode dok se ne utopi. Nemojte me jebti. Jeste li čuli za šišmiše? I oni se orjentiraju po zvuku, a ne vidu. Bi li se šišmiš sjurio u vodu?

Jedno od osnovnih pravila kojih se ova trilogija drži je da "jači" zvuk pokriva "slabiji". Zato ljudi mogu razgovarati ispod slapa (prvi dio) ili se sakriti ispod fontane (treći dio) ili vrištati za vrijeme grmljavine (treći dio). Kako onda bića iz svemira mogu razbijati stakla u neboderu (treći dio) i pritom loviti ljude koji bježe? Kako sad jači zvuk (razbijanje stakla) ne pokriva slabiji (trčanje)? Koja vam je piča materina? Gdje je mozak? Na paši? (Pitanja se jednako odnose na kreatore filma i one koji tvrde da im to ne smeta.)

Imaš ljude koji su pobjegli na otok i tamo žive kao da se ništa nije dogodilo. Oni šalju "šifriranu" poruku preko radija ostalima. Oni koji shvate poruku pridružuju im se. Tako se u drugom dijelu pridruže i glavni glumci. Tip im ispriča kako je iz New Yorka isplovilo 12 brodova, ali samo su dva stigla do otoka. Ispada da je na ostalih 10 jedini problem bio preopterećenost i panika među putnicima. Nezamislivo je da bi na brod u luci moglo uskočiti biće iz svemira pa je zato nastala panika. Zato ljudi na otoku žive "laganini" i uopće ne vide opasnost u tome da bi neko od tih bića moglo doći brodom (kad već ne znaju plivati). Nema straže, nema ničega. I onda, gle čuda, nekoliko tih bića doplovi na brodu! Jebte, kako je to moguće?!? Tko bi se toga sjetio?

Treći dio (najgori dio). Nekoliko vojnih helikoptera leti iznad grada i šalje poruku ljudima da krenu prema luci gdje ih čekaju brodovi za evakuaciju. Helikopreri ruže kao jato traktora i svi vanzemaljci jure za njima (jer reagiraju na zvuk), ali to nitko od vojske (civilne zaštite ili bilo koga drugoga) ne shvaća jer bi onda mogli poslati nekoliko helikoptera ravno iznad aktivnog vulkana u koji bi upala sva ta bića koja reagiraju na zvuk. To je gospodo, ono što vi kažete, "SF, pa me nije briga" jer u SAD-u, oko New Yorka gdje se priča odvija, nema aktivnih vulkana, a vi biste i to popušili bez problema.

Toliko dugo dok ljudi razmišljaju na način "sve je to SF ili zabava", imat ćemo sve gluplje filmove (i publiku) i sve bogatije ljude koji predobro žive na račun toga. Idiokracija napreduje velikim koracima.

----------

Ovu trilogiju sam pogledao iz kreveta, tri večeri zaredom. Vrijeme početka gledanja nikad nije bilo prije 23:00 sati i vjerojatno sam propustio neke nelogičnosti. Moje pitanje za sve one koji su oduševljeni ovim i ovakvim filmovima je sljedeće: Jeste li vi na nekakvim drogama ili je vrhunac vaše reakcije kada pored vas u centru grada protrči slon: "Gle, slon! Baš fora!"? Pročitajte još jednom onaj dio sa šišmišom. Taj dio nije SF.