Mastroianni - sinonim latinskogljubavnika

Ne znam zašto Amerikanci toliko pate i proživljavajudok se pripremaju za ulogu. Ja jednostavno ustanem, i idem glumiti - gluma jeza mene veselje i užitak, moja hrana - i priznajem - egzibicionizam

„Melankolija i postkoitalno razočaranje sjaje u očimaMarcella Mastroiannija“, oštro je i hrabro opisao legendarnog talijanskogglumca David Thomson, autor kultnog Biografskog filmskog rječnika.Mastroiannijevu uspjehu kod ženske publike pomalo se čudio i filmski kritičar ipovjesničar Alexander Walker koji je analizirao mješavinu njegova hvaljenaseksepila, i apatije na rubu impotencije. Bez obzira je li bio naručju SophijeLoren u talijanskim seksi komedijama ili ga je ponižavala Jeanne Moreau uAntonionijevoj Noći ili ga je pak napustila Ursula Andress u filmu Desetažrtva Elija Petrija, Mastroianni je ostao sinonimom sofisticirane muškeprivlačnosti i seksualnog zadovoljstva. Walker se pitao je li možda moguće dase Mastroianni toliko sviđa ženama zato jer izgleda prezasićen zadovoljstvima,pa je njegova inertnost zapravo podstrek koji izaziva žensku zaljubljenost?Zanimljivo je da premda je Mastroianni internacionalno bio priznat kaozvijezda, zapravo je rijetko radio izvan Italije. Možda je najbolje odgovaraomatrijarhalnoj (talijanskoj) katoličkoj koncepciji muške seksualnosti, kojojrijetko koja žena može odoljeti. Kako god bilo, ovaj glumac intelektualističkeaure bio je i ostao sinonimom latinskog ljubavnika.

Marcello Vincenzo Domenico Mastroianni rođen je 28. rujna1924. u mjestašcu Fontana Liri, nedaleko od Rima. Marcellov otac, stolar,ispisao ga je u četrnaestoj godini iz škole i poslao u Rim da nađe posao. Dečkose prihvaćao svih poslova do kojih je mogao doći. Najčešće je pomagao priizradi filmskih kulisa, a povremeno je i statirao. Kad je buknuo rat, nacistisu Marcella deportirali u radni logor na sjeveru Njemačke, odakle je uspiopobjeći. Do kraja rata skrivao se po napuštenim kućama u okolici Venecije,živeći u stalnom strahu i vječito gladan. Kad je rat završio, vratio se u Rim inašao posao u britanskoj kompaniji za distribuciju filmova Eagle Lions.Sprijateljio se sa studentima Akademije za kazališnu umjetnost i često dolaziona njihove probe.

"Počeo sam se oduševljavati onim što rade i kad mise ukazala prilika, pridružio im se" - ispričao je. Marljivo je učio,svaki dan bio na probama i ubrzo ga je uočio slavni redatelj Luchino Viscontite ga je 1948. angažirao u kazališnim predstavama Smrt trgovačkog putnika,Ujak Vanja, te Tramvaj zvan čežnja. Službeni filmski debut imaoje 1948. u Jadnicima, a 1957. Luchino Visconti povjerio mu je glavnuulogu u filmskoj adaptaciji Bijelih noći Dostojevskoga. Već 1958. igraoje simpatična lopova u komediji Marija Monicellija I soliti ignoti.Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem tek 1960. nakon kultna Fellinijevafilma La dolce vita (Slatki život) u kojem je glumio razočarana ibezvoljna novinara rimskog tabloida koji s fotografom Paparazzom prati slavne unoćnom životu mondenih okupljališta na Via Veneto. Prezime njegova filmskogakolege, Paparazzo (paparazzo je, inače, vrsta komarca udomaćena na Siciliji),kasnije je postalo opći pojam - naziv za fotografe koji vrebaju slavne osobe ipotajno ih snimaju. Mastroiannijeva partnerica u Slatkom životu bila jeraskošno građena Šveđanka Anita Ekberg, a scena u kojoj ona, u crnoj večernjojhaljini koja joj jedva pokriva grudi, stoji potpuno mokra u rimskoj Fontani diTrevi i doziva Marcella, i danas slovi za jedan od najslavnijih filmskihprizora.

U ulozi novinara, pripadnika rimskog jet-seta u Slatkomživotu leži geneza Mastroiannijeve osobnosti 'latinskog ljubavnika'. Tajljubavnički image sam je Mastroianni volio negirati prihvaćajući uloge pasivnihi senzitivnih muškaraca. S Fellinijem je i poslije radio u nekoliko sjajnihfilmova, poput Osam i pol (1963.) , u kojem igra filmskog režisera kojije u kreativnoj i emotivnoj krizi, i u filmu Ginger i Fred (1986.) ukojem igra staroga zabavljača koji se pojavljuje u TV showu.

Marcello Mastroianni je i umorni pisac s bračnimproblemima u slavnom intelektualističkom hitu Noć (La notte,1961.)Michelangela Antonionija. Odličan je i kao impotentan mladi čovjek u filmu Ilbell'Antonio Maura Bologninija ili kao princ u egzilu u filmu Posljednjilav (1970.) Johna Boormana. „On je prava rijetkost među glumcima. Nijenimalo tašt, što je toliko karakteristično za većinu ljudi koji se bave ovimposlom. Izvor njegova šarma leži u tome što je prirodan, samokritičan isvjestan svojih mogućnosti“ - hvalio je Boorman Mastroiannija. Ipak, samMastroianni glumu nikada nije mistificirao:“ Ne znam zašto Amerikanci tolikopate i proživljavaju dok se pripremaju za ulogu. Ja jednostavno ustanem, i idemglumiti - gluma je za mene veselje i užitak, moja hrana - i priznajem -egzibicionizam“.

U filmu braće Taviani Allonsanfan (1974.)portretirao je izdajicu, a senzitivna homoseksualca koji se zaljubio u domaćicuimpresivno je odigrao u filmu Poseban dan, (Una giornata particolare,1977.) autora Ettore Scola. U zadnjem desetljeću života radio je sa sjajnimrežiserima poput Theodorosa Angelopoulosa, Bertrand Bliera i Raoul Ruiza, kojimu je pružio priliku da odigra tri divne uloge u filmu Tri života i samojedna smrt (Trois vies & une seule mort, 1996.). Mastroianni je istegodine (1996.) u Parizu umro od raka gušterače. Prema općem sudu, vrhunacstvaralaštva Marcello Mastroianni ipak postiže u suradnji s FedericomFellinijem u čijoj je režiji snimio osam filmova, od Slatkog života1960. do Intervjua 1987. te je zato Američka akademija odlučila daupravo on uruči Felliniju Oscara za životno djelo 1993. godine.

Cijeli život bio je odličan prijatelj Sophije Loren, skojom je igrao u više filmova, od kojih je najpoznatiji Brak na talijanskinačin. Sophia Loren opisala je njihov odnos: "Mislim da se takvakemija iznimno rijetko događa među glumcima. No, kod Marcella i mene ona se, odprvog dana, gotovo mogla opipati" - izjavila je slavna Napoletanka koja jebila jedna od rijetkih glumčevih partnerica koja je prijateljevala s njegovomsuprugom. Marcello se, naime, još 1950., na početku karijere oženio FloromCarabello, dvije godine mlađom djevojkom koja je imala glumačke ambicije. No,kako je već sljedeće godine, u prosincu, rodila djevojčicu Barbaru, odrekla sesvojih snova i posvetila obitelji. Brak je neko vrijeme bio idiličan, no nakonšto je Marcello naglo poletio na krilima slave, gospođa Mastroianni sve je višebila supruga samo na papiru. Nakon kratkotrajne avanture s Anitom Ekberg iMonicom Vitti, Mastroianni se zaljubio i u Faye Dunaway, no afera nije dugotrajala - jer on nije znao ni riječ engleskog, kao ni ona talijanskog.Mastroianni je uvijek bio vrlo otvoren u govoru o svojim izvanbračnim vezama,nije patio od malograđanskih običaja, a supruga Flora uvijek ga je strpljivočekala i praštala. „Nikad niti jednoj ženi - priznao je - nisam ništa obećavao,pa me niti jedna nije mogla optužiti da sam joj ulijevao lažne nade. Od suprugedobivam ljubav i razumijevanje, a od ljubavnica strast. Žene su kao kišobran:nekoliko pravih poteza, i sve je napeto“, pomalo je mačistički komentiraoglumac.

I doista je tako bilo, sve dok se nije dogodila CatherineDeneuve. Ljubav se rasplamsala na snimanju filma To se događa samo drugimafrancuske redateljice Nadine Trintignant, a za glavne uloge odabrala jedvadesetosmogodišnju Catherine Deneuve i četrdesetsedmogodišnjeg MarcellaMastroiannija. Kasnije se pokazalo da su Catherine i Marcello jedan drugom bilinajsadržajnijom vezom u životu. Njih su dvoje od prvoga dana bili savršenojedinstvo suprotnosti: ona anđeoski lijepa, distancirane seksualnosti ipametna, a on - šarmer, zafrkant, beskrajno simpatičan i neodoljiv.

Nakon četiri godine intenzivne veze, i predivne kćerkiceChiare, raskinuli su odnos, a Marcello se vratio u Rim. Cijelog je životaredovito viđao kćer, međusobno su se obožavali. Za razliku od velike većinemuškaraca i žena koji su prošli kroz slično iskustvo, Catherine i Marcello nisunikada jedno o drugome izgovorili niti jednu ružnu riječ. Uostalom, Marcello jei umro 1996. u Parizu, okružen ljubavlju Deneuve i Chiare. „Tko jednom upoznaMarcella, ne može ga nikada zaboraviti“ - izjavila je Catherine. Ovu rečenicunajiskrenije može ponoviti i svaki filmski gledatelj koji je vidio barem jedanfilm ovog velikana svjetskog filma.

Napisala - (Alemka Lisinski)