Montgomery Clift 

(1920–1966)

Najtužnije i najbolnije lice ikadviđeno na filmskom platnu, Montgomery Clift savršeni je predstavnik američkeomladine nakon Drugog svjetskog rata: njenih nesigurnosti, nemira, frustracija,afektivnih i sentimentalnih promašaja. Od ovog pionira buntovništva na velikomplatnu postali su svi sljedeći pobunjenici, buntovnici bez razloga i cijelifilmski dizajn koji i danas postoji kroz Matta Dillona, Mickeya Rourkea i SeanaPenna.

 ŠAMPION AMERIČKOG EGZISTENCIJALIZMA Sceneiz nikad snimljenog filma iz života Montgomeryja Clifta: Monty u šetnjiManhattanom; Monty pada u jednoj kući na Fire Islandu, a ostali ga preskaču,kao da ga nema, kao da je nevidljiv… Drhtavih ruku zbog previše pića,poluslijep, lica izobličenog zbog saobraćajne nesreće… Zatim, nagli holivudskipreokret: ne jede ništa, plače, telefonira prijateljima koji ga izbjegavaju,prima injekcije demerola… Sve dok u 46. godini Montyjevo srce više nijeizdržalo. Njegova smrt bila je najsporije samoubistvo u istoriji filma. Šampionegzistencijalizma na američki način bio je pionir buntovništva na velikomekranu, glumeći više gestovima i mimikom nego dijalozima i replikama. Od njegasu postali svi sljedeći pobunjenici, buntovnici bez razloga i cijeli filmskidizajn koji i danas postoji kroz Matta Dillona, Mickeya Rourkea, Seana Penna imnoge druge. Usmjerio je glumačke puteve Marlona Branda i Jamesa Deana, a filmpostaje instrument za shvatanje moralnih vrijednosti nove generacije, izvanstar systema, slatkog i površnog, kojeg je Hollywood još tada usvojio.

POD MAJČINOM PASKOM Edward Montgomery Clift rođen je 17.oktobra 1920. u Omahi, Nebraska, u dobrostojećoj porodici. Otac William BrooksClift bio je poznati njujorški bankar, a majka Ethel Fogg nije radila, brinulaje o kući i porodici i bila dominantna ženska figura u Montgomeryjevom životu.Imao je sestru bliznakinju Robertu-Ethel i starijeg brata Brooksa. Dok je mužradio, Ethel i djeca putovali su po Evropi, odsjedali u luksuznim hotelima, iliodlazili u kuću na Bahamima, zajedno s privatnim učiteljem za djecu. Nakonkraha berze 1929. godine, Cliftovi su bili prinuđeni promijeniti način život isele u manju kuću na Floridi. U malom gradu Sarasota otkrili su pozorište ulokalnom omladinskom klubu, i, na preporuku učitelja Waltera Haywarda, Montypostaje član amaterskog glumačkog društva. I dok su se sestra i brat redovnoškolovali i pripremali za studij, Monty je, prema majčinoj želji, i dalje imaoprivatnog učitelja. Nikada nije završio nikakvu školu, što ga je mučilo cijelogživota. Nikom nije bilo jasno zašto ga majka, ta snažna i samovoljna žena, nijehtjela dati u javnu školu, da li zbog njegovih umjetničkih sklonosti ili ježeljela imati potpunu kontrolu nad sinovljevim životom.

MJESTO POD SUNCEM Cliftova majka je ohrabrivala njegoveglumačke pokušaje i ambicije, te je po povratku u New York, 1934. godine, dobioulogu na Broadwayu u komediji Fly Away Home, koja je postigla veliki uspjeh idvije sezone nije silazila s repertoara. Ulogom u Dame Nature sa 17 godina,nastavak glumačke karijere više nije dovodio u pitanje. Uspjesi su se nizalijedan za drugim, počinju ga tražiti holivudski producenti, ali Montgomeryodbija veliki broj uloga. Poslije filmskog debija u filmu Red River (1948.),uslijedila je sjajna uloga u The Searchu i prva nominacija za Oscara. Nastavioje snimati uspješne filmove i počeo stvarati prijateljstva u Hollywoodu.Najbolju prijateljicu pronašao je u Elizabeth Taylor, oboje su bili strasni iranjivi i odmah postali veoma bliski, a prijateljstvo je trajalo sve do njegovesmrti. Zajedno su snimili i nekoliko filmova, a njihova ljubavna scena izMjesta pod suncem (1951.) postavila je nove standarde filmske romanse.

DVOSTRUKI ŽIVOT Ljubav je rijetko kome uzvraćao, a ne može sereći da je javno volio još neku ženu osim Liz Taylor. U pitanju je posebnaljubav, ali su bili nerazdvojni. Liz je poslije svake propale veze ili brakatrčala njemu, a cijeli svijet se pitao kako Monty nikada nije tražio ruku“djevojke s ljubičastim očima”, očekujući tipični holivudski hepiend. “U njemuje postojalo nešto što nikada nisam uspijevala shvatiti. Bila sam spremna nasve, da živimo zajedno, da se potpuno sjedinimo, ali on to nikada nije želio.Govorio je kako me se boji i kako postoje neki segmenti života u kojima nikadaneće moći sudjelovati. Na kraju sam shvatila da naše dvije vrste ne moguzajedno i zato smo se rastali”, pisala je Liz u svojoj biografiji.
Njegovo shizofreno ponašanje bilo je svakim danom sve izraženije, želio seiskušavati odlazeći na najčudnija i bestidna mjesta ili nastojao iznenaditiprisutne režući biftek na podu. Želio je isprobati sve, istražiti vlastitelimite, granicu života i smrti. Izbezumljivao je prijatelje viseći s balkona nasedmom spratu, da bi se potom ponašao sasvim prirodno, kao da nije izazvao općupaniku. Marilyn Monroe, Montyjeva bliska prijateljica, izjavila je neposrednopred njegovu smrt: “On je jedina osoba koju poznajem da je u gorem stanju odmene”. Godinama je odlazio na psihoanalize kod doktora Williama V. Silbergera,homoseksualca koji mu je kasnije, navodno, postao i ljubavnik. Nastavio ježivjeti dvostrukim načinom, u javnost je izlazio sa ženama, a s muškarcima imaoljubavne veze – što ga je uništavalo.

KOBNI UDES Montyjev život bio je potpuno uništen jedne noći1956., nakon večere u kući Elizabeth Taylor i njenog muža Michaela Wildinga.Bili su tu i Rock Hudson s budućom “suprugom” Phyllis Gates i mladi KevinMcCarthy, blizak i intiman Montyjev prijatelj, kojem je nakon svađe rekao da jepospan i krenuo kući, putem obavijenim gustom maglom. Deset minuta kasnije,pronađen je njegov slupan automobil, omotan oko telefonskog stuba. Bio je živ,ali “najljepše lice Hollywooda” bilo je neprepoznatljiva krvava masa. MichaelWilding ga je spasio, bukvalno mu rukom vadeći zube iz grla kako se ne biugušio. Ušili su mu lice tankom metalnom žicom, gornja usna je potpunopromijenila oblik, a dotad savršeni nos bio je neprirodno otečen. Slavne plaveoči ostale su iste, ali je iz njih izbijao samo užas. Nikad se nije oporavio nifizički ni psihički, a usljed mnogobrojnih operativnih zahvata, ogromnekoličine lijekova, ovisnosti o alkoholu i drogi, odjednom je ostario. IMontyjeva glumačka budućnost bila je kompromitirana, već neko vrijeme zaostajaoje za čitavim nizom prelijepih i savršenih glumaca, kao što su Marlon Brando,Paul Newman ili Richard Widmark, te se osjećao kao oštećena roba. Pokazat će seproročkim riječi njegovog prijatelja Roddyja McDowella: “Ništa se ne možeučiniti za njega, samo ga treba uzeti za ruku i otpratiti do groblja.” Uprkossvemu, dobio je još nekoliko filmskih uloga i 1961. po treći put nominiran zaOscara: u filmu Stanleya Kramera Nirnberški proces tumačio je homoseksualcakojeg su nacisti kastrirali.

PREPLAŠENA MAČKA Nesretan, senzibilan, žestok i ranjivmomak, dugo je krio vlastitu homoseksualnost, tugu je utapao u alkoholu idrogi, izolirao se, mučio, iscrpljivao emocionalno i fizički. Pred kraj životaupao je u duboku narkomansku krizu i divlje seksualno ponašanje. Direktorifilmskih studija počeli su ga izbjegavati i nisu mu nudili uloge. Umro je odsrčanog udara, 23. jula 1966. u 46. godini, ogorčen, siromašan i nedovoljnocijenjen za života, ostavljajući neizbrisiv trag u svijetu filma, ali i teškonasljedstvo glumcima koji su dolazili iza njega. Bio je jedan odnajkarizmatičnijih glumaca svog vremena i danas je teško zamisliti kako jehipnotizirajuće djelovao na publiku, kako su tinejdžeri bili ludi za njim,uzvikujući Montyjevo ime tokom projekcije filmova. Nijedan glumac nije se mogaopohvaliti takvom pažnjom, svi su mu htjeli samo pomoći ili ga zaštititi.
Reditelj Fred Zinneman je rekao: “Monty se kretao kao preplašena mačka i kaomačka izvijao leđa kada ga je nešto iritiralo. Urlao je ni zbog čega. Beskrajnatuga izbijala je iz njegovih plavozelenih očiju. Uvijek je bio nesiguran,nezadovoljan, opterećen s previše problema… I mislim da je iz svega toga inastao njegov uspjeh. Svojim nemirom i melankonijom bio je simbol jednegeneracije koja je izašla iz rata kako bi se ponovo vratila u normalan život.”

Izvor Gracia