Neka ti, jer fino sam ti napisao preskočiti.

Kad sam s tim pogriješio?

Evo pogledah ga. Premisa filma interesantna (mafijaš koji je poželeo biti glumac i gle čuda, dobio šansu da igra na filmu), gluma dvojice glavnih likova fenomenalna ali mene je sama priča nekako ostavila ravnodušnim. Previše akcenta je stavljeno na snimanje akcionih scena na setu i to je otupelo oštricu radnje. Obračun dva mafijaška klana se nekako našao u drugom planu a trebalo je da nosi priču koja sve vreme teče u dva paralelna koloseka.

Na kraju balade, svaka ptica svome jatu leti iliti od svoje prirode se pobeći ne može.

Ovo je mogla da bude filmčina, ali se negde, čini mi se, zakazalo u razradi.

Lakše malo, Bittersweet Life ima svoju publiku, ja sam jedan od onih koji ga obožava.

New World i Dirty Carnival ću se složiti. Tresla se brda na imdb-u, a ja ih nakon gledanja, bez trunke osjećaja krivnje, obrisao.

Daju se pogledati, ali da su nešto toliko posebno o čemu treba pisati ode, meni baš i nisu.

Vjerojatno se radi o publici i kritici kojima je uživancija gledati bilo što gdje se pojavi neko od određenih imena pa ignoriraju sve drugo u filmu.

Evo kao primjer ja ću priznati da ne pamtim da je Jung-min Hwang ikad igdje podbacio, a dodatno mi je drago to što ima stopostotni antiholivud izgled.

Njegova tjelesna konstrukcija i stav koji podsjeća na čimpanzu je toliko originalan da ne može biti originalniji tako da je i meni gušt kad je on na ekranu.

Međutim jedna je stvar glumac koji negledljiv film pretvara u gledljiv. Druga stvar je neki film kao cjelina.

Odnosno nekako sam uvjeren da je on jedan od razloga zbog čega New World koji si spomenuo ima sjajnu prođu kod kritike, a ja ću tu navesti i još jedan takav s njim: Wailing. Jest dobar, ali bogami nije nikakav masterpis kako kritičari pišu.

A na Imdb-u, ladno ocena 7.0 na uzoruku od blizu 2500 ljudi koji su isti odgledali. Svojevremeno sam već rekao da me korejski gangsterski filmovi, mahom ostave u nekom polu-ravnodušnom stanju iako im uopšte ne negiram umetnički i kinematografski kvalitet. Za njihova izvikana "remek dela" poput The Bittersweet Life, New World, A Dirty Carnival... sam uvek i govorio da su izvikana. Tek treba da pogledam ovaj i da vidim može li me neki iz pomenutog žanra, demantovati.

De gustibus non est disputandum.

Jučer pomislio ma čekaj pa koji je ovo film, kako nisam za nj dosad čuo.

Prema imdb sinopsisu mogao bi biti pravi bombon.

I krenem ja sav oduševljen.

Nisam pojma imao da ću iščekivati Godoa.

Smaračina.

Koncept filma je bacanje oblutaka koji fino izgledaju, ali svaki predstavlja banalnost. Ja nisam američki kritičar koji uživa u banalnim stvarnima.

Glavna priča je isprazna i svodi se na jednu rečenicu. Gangster omekša nakon što dobije ulogu u filmu i na staro će se vratiti tek kad napravi određenu stvar u blatu (neću spoilati što).

Nije stvar da ja za ovo nisam čuo, nego je stvar da nisam odmah pogledao ko je scenarist.

Da jesam, opet bih namjerno zaboravio da postoji.

Jer scenarist je po meni do bola precijenjeni, pokoj mu duši ali to sam pisao i dok je bio živ, Kim Ki Duk.

Preskočiti.