Takeshi Kitano

Slavu koja ga danas prati, kao i svoj nadimak'Beat', stekao je ranih sedamdesetih u manzai-komediji kao polovica duaTwo Beats koji publiku šarmiraju svojim brzopoteznim prepucavanjem isatiričnim humorom. U osamdesetima Kitano glumi u mnogim filmovima, odkojih je najpoznatiji 'Merry Christmas Mr. Lawrence' Nagishe Oshime(1983). Njegovo portretiranje narednika Hare dozirajući brutalnost ipatos postat će jedan od lajtmotiva njegovih kasnijih samorežirajućihradova.

1989. Kitano se 'kiti' još jednom profesionalnom titulom -režiserskom. Trebao je glumiti u policijskom trileru veteranagagsterskog filma Kinji Fukasakua, no kada potonji odlazi s filmskohprojekta, producenti režisersku palicu nude Kitanu. On prerađujescenarij, a rezultat je poznat kao 'Violent Cop', delirično nasilnoremek djelo koje mu donosi međunarodne pohvale.

Tim filmom Kitano definira svoj režiserski stil karakteriziran dugimkadrovima, minimalnim dijalogom i čvrstom kompozicijom. Uvodi isvojevrsnog, šakama sklonog antiheroja, osobu koja će se, uzvarijacije, pojavljivati u kasnijim njegovim radovima. Ta, ne baš laka,mješavina komedije i brutalnosti postat će trade mark njegovih kasnijihkrimića: 'Boiling Point' (1990), 'Sonatine' (1993) i 'Hana-bi'(pobjednički film venecijanskog filmskog festivala 1997).

Iako ponajprije poznat po svojim kriminalnim epskim pričama, Kitanoje našao vremena i za laganu dramu o gluhonjemom skupljaću smeća kojiuči surfati u filmu 'Scene by the Sea' (1991), za slapstick komedijusatiričnog pogleda na japansku kulturu u 'Getting Any?' (1995), te za'Kids Return' (1996), priču o odrastanju dvoje školskih propalica.

Karijera i život su mu se gotovo završili 2. kolovoza 1994. kada jestradao u saobraćajnoj nesreći. Gotovo šest tjedana oporavljao se odozljeda glave, a slijedilo je još par mjeseci fizikalne terapije.Tijekom oporavka, Kitano igra malu ulogu u filmu Takashi Ishiija'Gonin' (1995), u kojem njegov lik ima povez preko očiju, ostatak izrealnosti u kojoj zamalo nije pobjegao smrti.

Iako su internacionalna prikazivanja njegovih prijašnjih filmovapolučila pozitivne kritičarske iskaze, naišla su na prosjećan odazivpublike. 2000. se Kitano našao jako blizu holivudskog uspjeha svojimprvim međunarodnim uratkom 'Brother'. 2001. pojavljuje se ukontroverznom Japanskom hitu 'Battle Royale', filmu o srednjoškolcimakoji su dovezeni na otok kako bi ubili jedan drugoga.

2002. po prvi put u šest godina Takeshi Kitano ostao je iza kamere.Film 'Dolls' bio je njegov deseti scenarističko-režiserski uradak. Usvom zadnjem uratku, 'Zatoichi' (2003), Kitano potpisuje scenarij,režiju, a igra i naslovnog lika. Film je klasični samurajski ep oslijepom ubojici što se očajnički trudi ostati vjeran i dostojanstrogih samurajskih pravila.

Uvriježeno je pravilo da se kao Beat Takeshi potpisuje pod svoje glumačke, a s Takeshi Kitano pod redateljske uratke.

Kitano je imao i svoj komični serijal, na svoj način sličan "Igrama bez granica": "Takeshijev dvorac" (Takeshi's Castle).

izvor wikipedia